Split/Ni danas ništa novo u Kaštelanskoj. Na splitskom Spinutu već četvrti dan traje neviđena drama. Porodica Nikolovski nalazi se u svom stanu, u koji su ušli u petak nakon 20 godina izbivanja i svih pravomoćno riješenih sporova u svoju korist, no pred vratima se i dalje nalaze „umirovljeni branitelj“ Zlatko Ljubičić i članovi njegove porodice. Nema ništa novo, osim što je policija pojačala svoju prisutnost, što je dobro, drži Zoran Nikolovski. Jučer smo pisali kako Nikolovske plaše ustaškim koračnicama, a danas Index predstavlja prijepisku s Facebooka između grupe Apel savjesti koju s prijateljicama vodi Ljiljana Nikolovski, prva pjevačica Magazina i Ljubičića. Momci su mlađi, u doba rata su eventualno bili djeca. Evidentno su

ZAGREB, /SRNA/ – Direktor Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“ Savo Štrbac nada se da će niži sudovi u Hrvatskoj poštivati mišljenje Vrhovnog suda prema kojoj je Hrvatska kriva za smrt devetoro Srba u selu Varivode i da će pošteno presuditi o visini naknade štete Srbinu Jovanu Beriću za ubistvo roditelja 1995. godine u tom selu.     Štrbac je Srni izjavio da još nema pravosnažne presude, nego da su samo poništene presude Opštinskog suda u Kninu i Жupanijskog suda u Šibeniku i da je naloženo novo suđenje. „Ovo je veoma važna odluka Vrhovnog suda Hrvatske, jer mišljenje tog suda obavezuje niže sudove i ja mislim da će sada formalno niži instance utvrđivati

Radovan Stojšić uputio se 15. jula 1992. iz Sremskih Laza, na ratnoj liniji razdvajanja, na pecanje prema Bosutu. Nikada se nije vratio. Njegova je porodica tek nedavno dobila obavest da je sahranjen 25. jula 1992. u Vinkovcima i da je umro od infarkta, u što ozbiljno sumnjaju Nakon što je porodica Radovana Stojšića, nestalog za vreme rata, gotovo 20 godina bezuspešno tragala za njegovim posmrtnim ostacima, izgubivši svaku nadu da će ih ikada pronaći, ispostavilo se da je nesrećni čovek svega deset dana posle nestanka, još 1992. godine, bio sahranjen na gradskom groblju u Vinkovcima, tek nekoliko kilometara od svog kućnog praga u Sremskim Lazama. Barem tako govore dokumenti do kojih su u maju uspeli doći Dušan Stojšić iSnežana Lovrinović,

U ovom članku nastojaćemo da osvijetlimo jednu istinu. Riječ je o tome da su Alija Izetbegović i muslimanski rukovodioci iz Stranke demokratske akcije (SDA), odbacivanjem „historijskog sporazuma” sa Srbima iz avgusta 1991. godine, svjesno izabrali rat. No prije svega, predočićemo tekst ovog dokumenta: „Suočeni s razvojem događaja koji u sebi nose sve veću opasnost od konfrontacije naša dva naroda, čiji se interesi historijski ne sukobljavaju i koji nikada nisu imali sukob takve vrste, svjesni svoje odgovornosti pred narodima koje zastupamo i svim narodima Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, odlučili smo da u cilju buduće suradnje i mira uspostavimo i potpišemo sljedeći politički sporazum: 1. Svjesni teškoća koje su naslijeđene i

18. JULA /SRNA/ – Do kraja maja ove godine Srbi su u Sudu BiH za ratne zločine pravosnažno kažnjeni sa 980 godina i šest mjeseci zatvora – u istom periodu kažnjeno je 14 Hrvata na 164 godine i šest mjeseci, dok je 15 Bošnjaka osuđeno na 162 godine zatvora – podaci su Centra za istraživanje ratnih zločina iz Republike Srpske.Ako se ovim podacima dodaju i prvostepene presude Suda BiH, onda je 71 Srbin do sada u Sudu BiH dobio 1 142 godine i devet mjeseci zatvora! Za razliku od Srba, u ukupne kazne Hrvata ušle su i pravosnažne i nepravosnažne odluke, a tako je i kod Bošnjaka. Iz ovih statističkih

Osijek – Na spomeniku podignutom u Osijeku, na levoj obali Drave, među 397 građana koji su poginuli za vreme rata zbog, kako piše, ”velikosrpske agresije” su i Srbi koje su ubili zločinci Branimira Glavaša! Neviđeni skandal u Osijeku dogodio se u režiji lokalne vlasti, a na spisku žrtava ”velikosrpske agresije” su i Đorđe Petković, Branko Lovrić, Bogdan Počuča i Petar Ladnjak, koje su Glavaševi ljudi ubili još na početku ratnih zbivanja u Hrvatskoj u akcijama koje su nazvane ”Selotejp” i ”Garaža”. Na spisku ”poginulih za Hrvatsku” su i Sava Pavitović, te Vukašin i Svetozar Bulat, koji su ubijeni u Čepinu 1991. od strane hrvatskih vojnika. Zbog tih ubistava dvojica pripadnika

Mislim da bi najtragičniji epilog suđenja Merčepu bio da se uslijed pogoršanog zdravstvenog stanja optuženiku dogodi nešto još gore, tako da je važno, ponavljam, voditi računa o zdravstvenom stanju optuženika. U prilog tome, sjetimo se slučaja Đure Brodarca, osumnjičenog za zločine u Sisku i Osijeku, a na međunarodnoj razini slučaja Slobodana Miloševića, ističe Vesna Teršelič, voditeljica Dokumente. Kako gledate na odluku Vrhovnog izvanraspravnog vijeća zagrebačkog Жupanijskog suda da se zbog nezadovoljavajućih uvjeta u bolnici za osobe lišene slobode Tomislav Merčep, optuženik za ratne zločine protiv civila, brani sa slobode? – S obzirom na uvjete u zatvorskoj bolnici ta odluka nije iznenađujuća, jer treba voditi brigu o zdravlju zatvorenika. Naravno da svjedocima nije lako kad optuženik

Izbeglim Srbima, koji ne žive u obnovljenim kućama u Hrvatskoj, stižu tužbe da vrate uložen novac. Predstavnici Srba upozoravaju da su to etnički motivisani sudski procesi i da nema ni egzistencijalnih, ali ni bezbednosnih uslova za povratak Srba. Srbi proterani iz Hrvatske dugo su čekali na obnovu svojih u ratu uništenih kuća, ali im sada hrvatska država šalje tužbe za povraćaj novca uloženog u obnovu pošto u tim kućama niko ne živi. Predstavnici Srba iz Hrvatske upozoravaju da su to etnički motivisani sudski procesi i da nema ni egzistencijalnih, ali ni bezbednosnih uslova za povratak Srba. Zahtevaju ukidanje Zakona po kome Srbi najmanje 10 godina moraju da žive u obnovljenim

Predsjednik Federacije BiH Жivko Budimir, prošlogodišnjim potpisivanjem odluka o pomilovanju 96 osuđenika, za koje u čak 85 slučajeva saglasnost nisu dali prvostepeni sudovi i federalno Ministarstvo pravde prekršio je Zakon o pomilovanjima Budimir je, naime, suprotno Zakonu o pomilovanju FBiH, koji zabranjuje pomilovanje ratnih zločinaca, odlučio osloboditi neizdržanog dijela kazne Mehu Ibriševića, osuđenog na 15 godina zatvora za ratne zločine koji je iza rešetaka zeničkog zatvora trebao biti do 27. decembra 2014. godine. Isti izvor navodi da je indikativan i slučaj pomilovanja izvjesnog Mate Bulića, za kojeg u evidencijama o pomilovanju nema nikakvih podataka osim da je osuđen na 15 godina zatvora, što prema visini kazne, otkriva da je u pitanju teže krivično djelo. U

Muslimanska vlada je 1993. godine spriječila evakuaciju civila iz Srebrenice, koju je Unprofor predložio, izjavio je danas bivši službenik za civilna pitanja i politički savjetnik Unprofora Dejvid Harland na suđenju Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom. Srebrenice, koja je čak bila počela, ali da ju je “vlada“ BiH zaustavila. I tadašnji “predsjednik“ BiH Alija Izetbegović potvrdio mi je da je ta inicijativa spriječena, kazao je svjedok tužilaštva tokom unakrsnog ispitivanja Mladićevog savjetnika odbrane Branka Lukića. Harland je priznao da je u demilitarizovanim zonama Srebrenici i Жepi bilo oružja i vojske, kao i da je Unprofor bio obaviješten o napadima muslimanskih snaga u tom području, ali dokazi o ubijanju Srba bili su, kako

Već duže vreme se na račun Republike Srpske čuju optužbe da je ona „genocidna tvorevina“. Te optužbe dolaze kako od pojedinaca i grupa unutar federacije Bosne i Hercegovine (prvenstveno bošnjačkih), tako i nekih unutar Srbije [1]. One se uglavnom tiču tvrdnji da je RS nastala na „srebreničkom genocidu“, kao i da je rezultat građanskog rata, etničkog čišćenja i „velikosrpske agresije“. Naravno, onda bi moglo da se postavi pitanje kako su nastale savremena republika Hrvatska, pa i moderna država Turska, koju bošnjačka strana uzima kao svog zaštitnika. Takođe treba uzeti u obzir činjenicu, da za razliku od nabrojanih entiteta, RS nije nezavisna država, već se vodi kao sastavni deo BiH. Tako

ZAGREB, /SRNA/ – Bivši komandant odbrane Pakraca Dragutin Andrić izjavio je danas u nastavku suđenja Tomislavu Merčepu da u Pakračkoj Poljani nije vidio zarobljenike, ali je čuo za upade u kuće, odvođenja i nestanke srpskih civila, te za pljačku imovine. Svjedok Andrić je komandovanje odbranom Pakraca preuzeo krajem septembra 1991. godine kada je na tom području „vladalo bezvlašće“.   Početkom oktobra komandant zbornog područja Bjelovar Miroslav Jerzečić javio mu je da u Pakračku Poljanu dolazi specijalna jedinica MUP-a nad kojom neće imati nikakve nadležnosti, te mu je izričito zabranjeno miješati se u njihov rad.   Po dolasku jedinice upoznao je Merčepa koji mu je rekao da je njegova jedinica pod

Vrhovni sud Hrvatske ukinuo je rešenje o produženju pritvora Tomislavu Merčepu, ratnom komandantu policijske jedinice kome se sudi za ratne zločine nad srpskim civilima, a koji je u pritvoru od 10. decembra 2010. godine. Merčep je optužen za zločine protiv srpskih civila, odnosno za hapšenje 52 osobe i mučenje i ubijanje 43 lica s područja Zagreba, Kutine i Pakraca. U odluci Vrhovnog suda, o kojoj će vanraspravno veće zagrebačkog Жupanijskog suda raspravljati sutra, navodi se da se o uslovima Merčepovog pritvaranja mora izjasniti i zatvorska bolnica u zagrebačkom kvartu Dubrava, u kojoj se nalazi zbog lošeg zdravstvenog stanja. Rešenje o ukidanju pritvora dolazi u momentu kad ima sve više svedoka