
Banjički logor smrti, najveći koncentracioni logor na području okupirane Srbije (1941—1944)
Logor na Banjici bio je najveći koncentracioni logor na području okupirane Srbije (1941—1944). Utvrđen je za spomenik kulture 1984. godine. Nemačke okupatorske vlasti naredile su, u junu 1941., srpskoj kvislinškoj upravi da formira koncentracioni logor u Beogradu. Za smeštaj logora bilo je potrebno odabrati odgovarajući objekat, pa je komisija, u sastavu od jednog gestapovca, Miodraga-Mike Đorđevića, pomoćnika upravnika grada Beograda i inž. Milana Janjuševića, direktora Tehničke dokumentacije Uprave grada – odlučila da za logor najviše odgovara kasarna 18. Pešadijskog puka, na Banjici. Logor je bio u funkciji od jula 1941. do oktobra 1944. u kasarni bivše Jugoslovenske vojske. Logor je imao dve sekcije u kojoj je jedna bila u nadležnosti













