Ministar za rad Srbije Aleksandar Vulin izjavio je da Alojzije Stepinac, koji je za srpski narod bio vikar ustaške vojske, teško može da se nada „zahvalnom sjećanju i rehabilitaciji“. Vulin je izrazio nadu da sudovi u Hrvatskoj neće biti ažurni samo kada je u pitanju presuda zagrebačkom nadbiskupu u Nezavisnoj državi Hrvatskoj /NDH/ Alojziju Stepincu, nego da će tu energiju upotrijebiti da riješe i srpske zahtjeve u vezi sa imovinskim pravima, penzijama. On kaže da bi volio da se politika ne miješa u ovaj slučaj i sam sudski postupak, te da se nada da će sudovi dati jasnu sliku ko je i šta je bio Stepinac, prenijeli su beogradski mediji.

Poruke mržnje prema Srbima i ustaški simboli osvanuli su jutros na zidovima pravoslavnog hrama u Rajevom selu. Sveštenik i nekoliko mještana iz Rajevog sela kod Županje u Hrvatskoj krenuli su jutros u hram Svetog Prokopija da na krsnu slavu hrama obave službu, međutim dočekalo ih je krajnje neprijatno iznenađenje. Nepoznata lica su u toku noći provalila u hram i na zidovima nepismeno ispisala poruke: „Istrijebit ćemo vas stoko srpska“ i „Selite se srpska stoko“, a potpisali su se kao „Ustaše“ „NDH“ i „U“. Uništeni zidovi pravoslavne bogomolje i poruke mržnje svjedoče o teškom životu Srba u Hrvatskoj. Prema riječima našeg čitaoca koji nam je poslao fotografije divljaštvo se ne dešava

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta ocjenjuje vrhunskim licemjerjem izjavu ministra spoljnih poslova Hrvatske Mire Kovača da li je Beograd pokrenuo istragu o reketiranju Banskih dvora oktobra 1991. godine, jer su piloti JNA, tobože, imali zadatak da unište političko rukovodstvo Hrvatske i da ubiju Franju Tuđmana. Miro Kovač dobro zna da je glavni krivac za rat u Hrvatskoj režim Franje Tuđmana koji je izvršio agresiju na Jugoslaviju i na Srbe s ciljem stvaranja etnički čiste hrvatske države. Tuđman i njegova bulumenta su po dolasku na vlast odmah pokrenuli masovne smjene i otpuštanje Srba s posla i dozvolili slobodan povratak preživjelih ustaša u Hrvatsku. U javni život uvedeni su termini

Piše: Vladimir Umeljić Uloga Zapada pri nasilnom raspadu druge Jugoslavije na kraju XX veka, kada je istovremeno udaren temelj, trasiran put, koji je vodio ka vojnoj intervenciji u Avganistanu,[1] ka napadu Zapada na Irak i Libiju, i ka „predstavničkom“ ratu u Siriji, predstavlja verovatno odsudno padanje na ispitu odgovornosti pred istorijom od strane „NATO-demokratija“. Trenutni vrhunac ovog razvoja, u rano proleće 2014, predstavlja najnovija – i od Drugog svetskog rata nesumnjivo najopasnija, jer neposredno i masivno preteća za Rusiju – eskalacija u Ukrajini, gde se Zapad otvoreno povezuje sa izvršiocima nesumnjivog državnog udara, sa ukrajinskim militantnim neonacistima („Desni sektor“, „Svaboda“, koji slede primeru Stepana Bandere[2] i otvoreno propagiraju i praktikuju