arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Izbjeglica zna kako je drugima koji su ostali bez doma - Aleksandra Stijelja

Pokošeni na Petrovačkoj cesti

Priča koja dobiva na aktualnosti zbog sve više optužnica za ratne zločine u Bosni i Hercegovini: Mlada Beograđanka Aleksandra Stijelja u avionskom raketiranju izbjegličke kolone u BiH, 1995. godine, pri bijegu iz okolice Benkovca, izgubila je oca i djeda, dok je majka umrla od posljedica ranjavanja Djeca iz izbjegličke kolone, ovakvi su naslovi već nebrojeno puta objavljeni u medijima, kada su teme bile potresne sudbine i životne priče mladih ljudi koji su bezbrižno djetinjstvo i igre zamjenili izbjegličkim kolonama i putem u nepoznato. Pod ovim naslovima su objavljivane i priče o djeci koja su preko noći morala odrasti. Tako i sudbina Beograđanke Aleksandre Stijelje (24) teško da nekoga može ostaviti

Nedićeve zasluge na transparentima, foto A. Stanković

Jevreji i Subnor hoće da svedoče

Novi zahtevi zainteresovanih strana u postupku rehabilitacije Milana Nedića, ratnog premijera Srbije. Sud treba naknadno da odluči o ovom pitanju Savez jevrejskih opština, Jevrejska opština Beograd i Subnor tražili su da se uključe u postupak rehabilitacije premijera Srbije tokom nemačke okupacije Milana Nedića. Sud će o ovome naknadno odlučiti i obavestiti zainteresovane stranke, izjavila je Anđelka Opačić, sudija u ovom postupku pred Višim sudom u Beogradu. I Više javno tužilaštvo tražilo je uvid u dokumentaciju, pre odluke da li će učešće tražiti i država. Ovom predlogu oštro se suprotstavio zastupnik predlagača rehabilitacije Zoran Živanović, istakavši da je postupak, po Zakonu o rehabilitaciji iz 2006, jednostranački: – Bilo je sličnih predloga

Zašto Vučićeva vlada želi srušiti Republiku Srpsku

Trudim se da ne pišem i ne govorim o Srbiji i njenoj politici, duboko uvjeren da je to dužnost mnogih mojih prijatelja u Beogradu i Srbiji, i da bi moje bavljenje tom otvorenom ranom kolektivne stabilnosti Balkana, a ne Srbijom kao temom, bilo negiranje tih hrabrih, patriotskih i stručnih napora koje čine dobri ljudi, intelektualci i neki politički aktivisti u Srbiji. Ipak mi se ponekad omakne, pa pomenem ili napišem ponešto o tome, više zbog potrebe da jasno iskažem svoj stav o političkom zločinu i kukavičluku koji se čini u ime cjele Srbije i srpskog naroda, nego što vjerujem da je to moje mišljenje značajno ili potrebno. Iako ne sumnjam

Zastava "velike Albanije"

Iza zastave kroje „Veliku Albaniju“

Baš uoči albanskog praznika, lideri pet gradova iz regiona u Tirani osnovali uniju. Drecun: Provociraju nealbanske građane. Arifi: Cilj da se bolje spremimo za EU Tirana, Priština, Preševo, Tetovo i Ulcinj formirali su Uniju opština u regionu kojima rukovode Albanci, i to samo dan uoči praznika albanske zastave, na koji je proglašena i nezavisnost Albanije. Zato su ovaj potez mnogi protumačili kao prelazak u konkretnu akciju stvaranja „velike Albanije“. Čelnici gradova iz Albanije, Crne Gore, Makedonije i s juga Srbije i Kosmeta saopštili su da im je cilj da razmenjuju iskustva u oblastima urbanizma, inovacija, životne sredine, kulture i investicija, ali šef skupštinskog Odbora za KiM Milovan Drecun čitav poduhvat

Nemačko groblje sa upisanim imenima poginulih vojnika Vermahta

Setite se i naših žrtava!

Nemačko groblje na delu vojnog aerodroma Golubovci i dalje izaziva burne reakcije. Da se ne zameri NATO, država pristala da ponižava potomke ubijenih Podgorica – Šezdeset četiri grobnice za pripadnike zloglasne SS „Princ Eugen“ divizije koja je sejala smrt po Pivi, Velici i drugim crnogorskim mestima, smeštene na delu vojnog aerodroma u Golubovcima nadomak Podgorice, žestoko su podelile Crnogorce. Posebno one čije kosti predaka čame u brojnim jamama i drugim stratištima čekajući da budu dostojno sahranjene. – Svaki čovek ima pravo na grob i grobovi ne bi trebali da su bilo kome neprijatelji, ali nama smetaju dvostruki aršini u kojima aktuelni režim ne dozvoljava pravo na grob i obeležje za

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu (foto: www.intermagazin.rs)

Prognani Srbi iz Hrvatske od Evropskog suda traže zaštitu građanskih prava

Članovi Udruženja radnika i invalida rada izbjeglih iz Hrvatske sa državljanstvom BiH u narednom periodu planiraju da podnesu Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu veći broj zahtjeva za zaštitu građanskih prava izbjeglih Srba u Hrvatskoj. „Veliki smo optimisti u pogledu podnošenja ovih aplikacija, jer smatramo da su narušena građanska prava Srba izbjeglih iz Hrvatske“, rekao je Srni banjalučki advokat Željko Bubić, pravni zastupnik ove asocijacije. On je istakao da će ovi zahtjevi biti podneseni po uzoru na krajiške Srbe pred Sudom u Čikagu protiv pravne nasljednice, američke kompanije MPRI, zbog saučestvovanja u progonu Srba iz Hrvatske 1995. godine, gdje je spor okončan nagodbom. „Na ovaj način otvaramo mogućnost da

Matija Bećković: Nadam se da se nećemo izvinjavati Bilu i Hilari

Akademik Matija Bećković za „Novosti“ o knjizi soneta posvećenoj Njegošu, duhovnim stožerima, našem mestu između istoka i zapada Pesnik, akademik Matija Bećković ispevao je zbirku soneta „Prahu oca poezije“ (SKZ), svoju odu, pohvalu, ili najpre službu Njegošu, Pustinjaku cetinjskom, Lovćenskom tajnovidcu… To što je jedan od najvećih srpskih pesnika napisao knjigu posvećenu možda najvećem među svojim prethodnicima, onome koji je „za duh naroda srpskoga učinio najviše posle Svemoćnoga“, naslovljenu kombinacijom dveju velikih Njegoševih posveta – po sebi je kulturni događaj najvišeg reda. Pevajući onome koji je „svetu bez svetinje svetinja jedina, svetu bez istine jedina istina“, Matija, u svom maniru, uspeva da kaže bezmalo sve – o svemu. O Njegošu,

Hram Svetog Spasa iznad vrela Cetine

Opstanak na izvoru Cetine

U Cetini danas nema ni trgovine ni pošte, ali zahvaljujući internetu Cetinjani mogu komunicirati sa djecom, što im je dovoljno da se osjete dijelom civilizovanog svijeta. Za ostalo se sami snalaze. Ovdašnjem stanovništvu, nenaviklom na udobnosti savremenog svijeta, malo je potrebno za sreću U dalmatinskom kršu, ispod zapadnih obronaka planine Dinare, ugnijezdilo se živopisno selo Cetina. Ovo plodno polje ispresijecano je vodenim tokovima istoimene rijeke koja je ovom kraju podarila mnoštvo prirodnih ljepota, ali i plodnost škrtoj dalmatinskoj zemlji. Zbog toga je ovaj kraj od pamtivijeka bio na meti osvajača, a u njemu se bez volje i nadljudske upornosti teško opstajalo. Tako je bilo u prošlosti, a ni danas nije

Dragomir Grujović (Foto: G. Otašević)

Srpski sud saslušaće Dragomira Grujovića

Obrt u slučaju oficira VS iz Čačka: junak sa dve poternice Interpola izjavio „Politici” da će se pojaviti pred sudijom za prethodni postupak Milanom Dilparićem Čačak – Najveći živi srpski junak, Dragomir Grujović (55) iz Čačka, pozvan je da pristupi u zgradu Višeg suda u Beogradu – Odeljenje za ratne zločine – radi saslušanja zbog optužbe da je počinio krivično delo ratnog zločina. U pozivu stoji da je reč o zamolnici Republike Slovenije – Okružnog suda u Novom Mestu – jer Osnovno tužilaštvo iz tog slovenačkog grada tereti Grujovića za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ubistva u pokušaju. – Oficir će se odazvati pozivu jer voli svoju otadžbinu i

Kapela na austrougarskom vojnom groblju, podignuta 1918. godine (Foto: Uroš Bogdanović)

Zapisi u mermeru na nemačkom, mađarskom i hrvatskom jeziku

Okupator do oslobođenja grada nije stigao da prenese ostatke svih austrougarskih vojnika iz masovnih grobnica u Beogradu i Zemunu Austrougarski vojnici poginuli tokom borbi za Beograd 1914–1915. sahranjivani su u provizornim grobnicama širom grada. Nakon okupacije, od oktobra 1915, ranjenici preminuli u rezervnim bolnicama sahranjivani su oko objekata Vojne bolnice na Vračaru i na privremenoj lokaciji uz gradsko „Novo groblje”. Vojni generalni guverman u Srbiji je ubrzo pokrenuo pitanje formiranja stalnog, centralnog vojnog groblja. Za ovu namenu određeno je dotadašnje privremeno austrougarsko vojničko groblje pored severoistočnog dela „Novog groblja”. Austrougarska parcela se graničila sa srpskim vojničkim grobljem, na kojoj će posle rata biti podignuta spomen-kosturnica braniocima Beograda. Do 9. oktobra

Nekadašnji Dom JNA u Derventi

500 srpskih mučenika traži pravdu

Logoraši Dervente s nestrpljenjem čekaju suđenje Azri Bašić i sećaju se pakla iz 1992. Tukla, klala, kasapila. Svi iz logora ostali invalidi Sletanjem aviona na sarajevski aerodrom iz SAD u kojem je bila Azra Bašić, vaskrsle su teške i bolne uspomene na brutalna ubistva i mučenja derventskih logoraša, ali i nada da će ovu ženu monstruma, „krvavu Azru“, „Azru dva pištolja“, kako su je u vreme logorovanja sami prozvali, napokon stići i zaslužena ruka pravde. Predsednik derventskog Udruženja logoraša Drago Knežević jedan je od gotovo 500 ovdašnjih mučenika koji su prošli golgotu specijalnih metoda mučenja Azre Bašić i drugih krvoloka iz ovog grada. – Za sve nas ona je, posebno,

Ljuba Kovačević

Nije baš svako kovač(ević) svoje sreće: Ljubu više niko ne ljubi

U zarušenoj udžerici, napuštena od svih i osuđena na večnu osamu, dočekala je poslednje dane starica Ljuba, kćer Anta Kovačevića, jednog od osnivača Stepanovićeva – doskoranajveće hercegovačke naseobine u Bačkoj piše: Mladen Bulut Kao utamničena, u teskobnoj i kao grob hladnoj, jedinoj preostaloj sobici ispod poleglog krova, samovala je i dugotrajnim mukama se odvikavala od života Ljuba Kovačević. Pritisnuta samoćom i čemernim jadom, ona se tek s vremena na vreme, ne pokazujući pred svetom svoje iznureno lice, kao ranjena zverka, bolnim krikom oglašavala da makar načas vascelo selo podseti na svoje bedno postojanje. Zavetnica ubogog doma – Šta ću kad me, ovako grešnu, ni Bog neće – jadala mi se

Azra Bašić

Mnoge Azre još na slobodi?!

U prijavama MUP RS dvocifren broj krvnica iz Posavine. U svakom logoru žene dokazivale „domoljublje“ ubijanjem komšija – Ne nadamo se nekoj spektakularnoj presudi u slučaju Azre Bašić. Jer njena „saborkinja“ Indira Kamerić osuđena je na četiri godine, a Albina Terzić na tri i Marina Grubišić Fejzić u prvom stepenu na pet godina. Ovako male kazne dobile su, pre svega, zbog lošeg kvalifikovanja krivičnog dela. Od zločina navedenih u optužnici, tek za njih desetak odsto je utvrđeno da su krive, uprkos mnogobrojnim svedocima – ovako govori Nevenko Vraneš iz Centra za istraživanje ratnih zločina RS u Banjaluci. Prema evidenciji Centra iz Banjaluke, za neopisive patnje više od 2.500 srpskih logoraša

Moramo živeti tako da nas unuci pamte

Vlastodršci uporno pokušavaju da nas ubede da je poziv na slobodu Otadžbine u stvari prizivanje rata, plašeći naivne da je glas razuma i dostojanstva koji svakom normalnom čoveku govori iznutra da nije rođen da bi bio rob – u stvari glas nekakvog bezumlja. Žele da prikažu da ljudi koji vole slobodu zapravo imaju ratno-huškački stav. Osmišljava zapad razne definicije i nazive koji već pri samom izgovoru deluju zastrašujuće, ne bi li i tako odbili ljude od svake pomisli da se brane i bore za svoju slobodu. Svaku diskusiju o slobodi oni počinju rečenicom da je bilo dosta sukoba, da se ne smeju prizivati novi ratovi …  Pravo pitanje nikad nije

Miroslav Lazanski

Tehnika velike laži

Rat koji je NATO poveo protiv SRJ 1999. bio je eklatantan primer kršenja međunarodnog prava i povelje UN. A naš prijatelj Jens reče kako je „taj rat poveden da bi se zaštitili civili“ Zapravo kao generalni sekretar NATO-a, Jens Stoltenberg verovatno nije ni mogao ništa drugo da izjavi. Naime, izrazio je žaljenje za sve nevine civilne žrtve agresije NATO-a na SR Jugoslaviju 1999. godine. Što, po njegovom mišljenju, znači da su postojale i civilne žrtve koje nisu bile nevine i, naravno, da žrtve među vojnicima, podoficirima i oficirima, pripadnicima oružanih snaga SRJ nikako nisu bile nevine. A rat koji je NATO poveo protiv SRJ 1999. bio je eklatantan primer kršenja

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.