
Anželika-Nikolina Kučinar: Jadovno
JADOVNO Pod Velebitom bezdna jama ćuti Muk joj strašniji od krika Nebo iznad nje njene rane sluti I plače zemlja živih pokojnika Duboka i tamna vjekovima zjapi Sada sa kostima mučenika I samo odsjaj nebeskih lampi Osvijetljava žive rane nesrećnika Čemerom li si obavijen Velebite Krv ti grca pod izvorima vode Gladna usta,a duše site Sada po dvorima Njegovim hode Jeziva i tamna vjekovima ćuti duboka i teška ko djevojačka suza Tišinom svojom na nova stradanja sluti ne može Srbin bez krvi i uza Progovorite kosti nedužnih bića Zatresite zemlju uprljanu grijehom Dosta je bilo muke i krvoprolića Hoće li ikad srpsko čedo zaspati sa smijehom












