arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Gavrilo Princip

Dokument koji krije jezivu sudbinu Gavrila Principa i njegove porodice

O čoveku kome se i danas dive širom bivše Jugoslavije, Gavrilu Principu, ispričane su mnoge priče. Neke od njih su i teroije zavera kojima su na Balkanu, poznato je, skloni svi. Ipak, malo je poznat život njegove porodice nakon atentata i Prvog svetskog rata u tada Kraljevini Jugoslaviji. Ovaj zvaničan dokument (koji nikada nije bio objavljen i dugo je bio čuvan kao tajna u Arhivu Dvora) daje odgovor na pitanje šta se dogodilo sa porodicom Princip i kako su živeli nakon oslobođenja od Austrougara! Baš pod ovim brojem „110-16“ zavedeno je pismo Petra Principa (oca srpskog junaka Gavrila) kralju Jugoslavije Aleksandru I Karađorđeviću u kojem on preklinje za pomoć “svog

(Foto: Centar za uklanjanje mina BiH)

Dejtonske granice osim u Ohaju iscrtane i minama

Od kraja rata u BiH od mina stradalo 606 osoba, od čega 237 dece. Mine i danas uzimaju danak jer postoji preko 84.000 neočišćenih mina, na 8.985 mikrolokacija Od našeg stalnog dopisnika Banjaluka – „Potresna fotografija nakon pogibije kolege: deminer kroz voćnjak odlazi u minsko polje”, samo je poslednji i jedan u nizu mnogih sličnih potresnih naslova koji s vremena na vreme prostruje portalima i medijima u BiH, a koji opisno govore o životima izgubljenim od mina zaostalih iz proteklog rata. U ovom slučaju reč je o smrti deminera Albina Memčića iz Žepča, stradalom između Kalesije i Zvornika, kada su povređena još dvojica deminera. Samo desetak dana pre ove tragedije

Spomenko Gostić. Ilustracija: Pres-foto

U Banjaluci premijera dokumentarnog filma “Spomenko na vječnoj straži”

U Banjaluci će biti održana premijera dokumentarnog filma “Spomenko na vječnoj straži”, koji je posvećen najmlađem poginulim borcu Vojske Republike Srpske Spomenku Gostiću. Spomenko Gostić, petnaestogodišnjak koji je odbio ponudu da se skloni od ratnih strahota i koji je rame uz rame sa komšijama i prijateljima bio borac Vojske Republike Srpske, poginuo je od granate 20. marta 1993. godine nedaleko od svog sela Jovići na planini Ozren. Cilj dokumentarnog filma “Spomenko na vječnoj straži”, je da se lik najmlađeg poginulog borca Vojske Republike Srpske i ono što je učinio za srpski narod i otadžbinu sačuva od zaborava. Izvor: Radio Televizija Republike Srpske   Vezane vijesti: Spomenko Gostić ne smije biti

Bastašić: Nekada smo svoje žrtve skrivali zbog “bratstva i jedinstva”, a danas zbog “dobrih odnosa”

Jedna od rečenica koja opisuje Srbe kaže da je reč o narodu koji slabo pamti, a brzo zaboravlja. Istorijska iskustva u proteklih sto i više godina, ukoliko želimo da ih sagledamo, čini se, to i potvrđuju. I dok sa jedne strane, iz raznih političkih i drugih razloga odbijamo da se setimo slavnih, ali i bolnih delova naše prošlosti, sa druge strane postoje brojne organizacije, mahom finansirane iz inostranstva, koje nam nameću najčešće politizovanu interpretaciju suočavanja sa prošlošću. Jasno je da i danas u institucijama Srbije i Srpske nema dovoljno političke volje da se zločini hrvatskih ustaša nad Srbima obelodane i putem obrazovnog procesa i procesa kulture sećanja usvajaju u trajno

Vuk Drašković

Šta će biti u prošlosti?

Znam šta će biti u budućnosti, ali ne znam šta će sve biti u prošlosti. Biće, po svoj prilici, da u prošlosti, i to nedavnoj, onoj iz devedesetih, nismo ni živeli, pa je nismo mogli ni videti ni upamtiti. U našoj novoj prošlosti, koja se nazire i najavljuje, na krvavoj pozornici najstrašnijih zločina, stotina hiljada mrtvih i obogaljenih, miliona izbeglih i proteranih, Srbi će biti samo žrtve i mučenici. U toj novoj prošlosti, dobićemo i novi Jasenovac. Tribunal u Hagu, kako patrijarh naš, hrišćanski i proročki, zaviri u prošlost koju sada stvaramo. Niko od Srba, koji su tamo osuđeni, nije skrivio nikakvo zlo ili greh. Osuđeni su samo zbog toga

Iza “Milosrdnog anđela” ostalo 500 ubijenih

U slobodarskom Užicu, iako nije bilo zvaničnog obeležavanja, udruženja pronalaze načine da agresija ne padne u zaborav. Zgradu moderne pošte srušila žena, američki pilot ŠTA se to 1999. sa našom domovinom i sa našim gradom dogodilo? Odgovore Užičani traže na tribini “Sećanjem protiv amnezije” ovdašnjeg Društva istoričara, pronalaze ih u srcu grada na mestu srušene pošte, u kraterima aerodroma Ponikve i na mestima stradanja svojih sugrađana, jer zvaničnog obeležavanja početka jednog civilizacijskog posrnuća – nije bilo u gradu na Đetinji. Gađao je NATO 3.381 civilni cilj, iza “anđela” ostalo je 500 ubijenih civila, 88 raskomadane mrtve dece mlađe od 14 godina, tri trudnice u poodmakloj trudnoći… Ponos nekadašnje armije, aerodrom

Ilja Arizanov, Slobodan Perić, Slobodan Kuzet i Nebojša Đukanović

Naša srca bila jača i od NATO avijacije

Potpukovnik pilot Predrag Milutinović, za “Novosti”, o tome kako je u martu 1999. prvi uzleteo protiv alijanse. Kada Srbija zove, ne možemo reći ne. Nijednog trenutka se nismo uplašili NE, nijednog trenutka nisam razmišljao da li je to let u smrt i hoću li ću preživeti “susret” sa NATO avijacijom. Te večeri, 24. marta, poleteo sam sa aerodroma “Ponikve” da im dokažem da mi srpski piloti nismo “mačji kašalj”, da smo pilotski osposobljeniji od njih, da smo patriote, da imamo ponos i hrabro srce. Da ćemo junački braniti svoju otadžbinu svesni da su nadmoćniji i tehnički opremljeniji, ali da nas Srbija zove i da mi tom pozivu nikada nećemo reći

(Foto Tanjug)

Upozorenja zbog fašizacije društva u Hrvatskoj

Na skupštini Antifašističke lige u Zagrebu čule su se ozbiljne primedbe da politički sistem klizi prema totalitarizmu Tuđman dobija spomenik u Zagrebu visok osam metara Zagreb – Prvi predsednik Hrvatske Franjo Tuđman dobija u Zagrebu spomenik visok čak osam metara, objavio je portal zagrebačkog Jutarnjeg lista. Vajar Kažimir Hraste je za ovaj zagrebački dnevnik rekao da je zamislio spomenik kao stablo jer u parku, u kojem je predviđeno da se spomenik postavi, je brisan prostor. Na konkursu je, kaže, bilo zadato da spomenik mora biti do četiri metra, a njegova je ideja da on bude visok osam metara.„Mora biti dovoljno velik da konkuriše okruženju”, rekao Hraste za Jutarnji. Hraste je,

Drugi deo feljtona: Nadmašio i cara Dušana

Kralj Aleksandar je bio duboko religiozan, kao i svi članovi kraljevske porodice Karađorđević, što je bilo svojstveno i crnogorskim vladikama od kojih je vodio poreklo. Prema svedočenju dvorskog đakona Longina, ne samo da je od rane mladosti redovno odlazio u crkvu, već je njegova soba bila prava kapela, sa ikonama, krstovima i jevanđeljem kraj uzglavlja. Pri verskim praznicima u svom domu pridržavao se strogo ceremonijala i narodnih običaja, što se naročito odnosilo na spektakularnu proslavu Božića. Kraljeva pobožnost svakako je bila jedan od najvažnijih razloga što se on celog života bavio humanitarnim radom. Smatrao je svojom dužnošću da ono što je dobijao od države ili sticao svojim radom na neki način

Bijeljina – parastos Foto: SRNA

Gornji Dragaljevac kod Bijeljine: Služen parastos poginulim borcima

U Gornjem Dragaljevcu kod Bijeljine danas je služen parastos i položeni vijenci kao znak sjećanja na sve poginule borce odbrambeno-otadžbinskog rata i sve one koji su živote dali u Narodno-oslobodilačkoj borbi u Drugom svjetskom ratu. Svake godine treće nedjelje vaskršnjeg posta, mještani, članovi porodica, saborci i prijatelji odaju poštu poginulima iz ovog mjesta, a danas je skupu prisustvovao i veliki broj visokih zvanica. Među njima su bili srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić, poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske, gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić, predstavnici političkih partija, kao i predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Milomir Savčić. Ivanić je istakao da mlade generacije ne zaboravljaju poginule, kako u posljednjem ratu, tako ni

VRAĆEN POBEDNIČKI DUH: Vaskrs Srba na Krfu

Za vreme kratkotrajnog boravka na Krfu, Srbi su pokazali vitalnost i sposobnost opstanka pod najtežim istorijskim i životnim okolnostima, a Kraljevina Srbija stekla je ugled i međunarodni položaj kakav nikada nije imala u svojoj istoriji. Rano proleće i blaga ostrvska klima doneli su čudesan oporavak srpske vojske. Uz odgovarajući medicinski nadzor i ishranu, nove uniforme i oružje koje je dopremljeno od saveznika, vratio se uzdrmani moral posle prelaska Albanije. Kao da se sva muka izlila sa prvim kupanjem u moru. Reorganizacija vojske izvedena je po francuskom planu Instrukcije za organizaciju novih formacija srpske vojske, objavljenom 19. februara 1916. godine. Obolelog vojvodu Putnika na položaju načelnika Štaba vrhovne komande zamenio je

ZLOČIN U VOZUĆI: Mahmuljin je jedan od devetnaest odgovornih

Komandant Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakib Mahmuljin samo je jedan od devetnaest identifikovanih i djelimično identifikovanih lica, pripadnika takozvane Armije BiH i stranih dobrovoljaca protiv kojih su podnesene krivične prijave o zločinima počinjenim nad Srbima na području Ozrena i Vozuće u julu i septembru 1995. godine. Zbog ovih zločina MUP Srpske je Tužilaštvu BiH podnio izvještaj o ratnom zločinu protiv komandanta Drugog korpusa takozvane Armije BiH Seada Delića, komandanta 35. divizije takozvane Armije BiH Faila Hasanagića, komandanta Sedme muslimanske brigade Halila Brzine, komandanta operativne grupe Bosna Zavidovići-Žepče Refika Lende i komandanta 328. brigade Fuada Zilkića. Izvještaj je podnesen i protiv komandanta odreda „El mudžahedin“ Abu Malija /pravo ime mu

Radovan i opstanak Srpske

Pokojni Helmut Kol izjavio je da Srbi mogu da se „podave u sopstvenom smradu“, dok je Toni Bler smatrao kako „rat protiv Srba nije više samo vojni sukob. To je bitka između dobra i zla, između civilizacije i varvarstva“. Kada bismo primenjivali metodologiju Haškog tribunala i široko tumačenje principa komandne odgovornosti, uz povezivanje ovih i ovakvih izjava sa bombardovanjem osiromašenim uranijumom, povećavanjem broja kancerogenih oboljenja u Srbiji, i uz dva-tri svedoka koja bi mogla još i da dodaju šta su dotični govorili na zatvorenim sastancima, za koje zlodelo i na koliko godina bi bili osuđeni ljudi poput Kola i Blera? Prosto je neverovatno da se u jednom međunarodnom sudu izriču

Vere i zavere

Izvrtanje istorijskih činjenica ili umetnička sloboda

U nedelju 13.03.2016. godine, na Prvom programu Televizije Novi Sad, premijerno je emitovana prva epizoda dugo najavljivane serije ,,Vere i zavere“, nastale po romanu znamenitog književnika Aleksandra Tišme, a u produkciji pokrajinskog javnog medijskog servisa Radio-televizije Vojvodine. Tim povodom, moramo se osvrnuti na notorno prekrajanje istorije, koje je vešto (greškom?!) izvedeno od strane uglednog scenariste i dramaturga, gospodina Đorđa Milosavljevića, profesora na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Naime, potka je zasnovana na ljubavi između dvoje mladih ljudi – Srbina Sergija Rudića (koga igra hrvatski glumac Goran Bogdan) i Nemice Inge Lebenshajm (koju igra Nina Janković Dičić). No, u ovom tekstu nije reč o njihovom strastvenom odnosu, već o istorijskim činjenicama,

Žan Klod Antoneti

Sudija Antoneti koji je oslobodio Šešelja: Srbija nije ništa kriva, već oni koji su cepali Jugoslaviju

Hrvatski portali objavili su da je u svom obrazloženju zbog čega Vojislav Šešelj ne bi trebalo da bude oslobođen, sudija Flavija Latanci napisala da je većina sudija Tribunala ocenila cepanje Jugoslavije kao nezakonito. Tako je Jutarnji list pod naslovom “Sutkinja koja je htjela osuditi Šešelja “Za moje kolege jedini uzrok rata u bivšoj Jugoslaviji je nezakonito otcepljenje Hrvatske i drugih država!”” preneo čitavo obrazloženje sudije.  Inače, u njemu se može videti pasus koji je očigledno zaintrigirao javnost u Hrvatskoj a u kojem doslovce piše: “Napominjem, isto tako, da se većina članova Veća oslanja na razloge koji nisu relevantni da bi isključila odgovornost Vojislava Šešelja. Tako, na primer, većina članova Veća

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.