
Malo je boraca za srpsko pismo
(Drugo pismo prijatelju i jakom saborcu za ćirilicu) Malo koga znam od mlađih koji bi se borili za ćirilicu, a da su na pravi način obavešteni da ćirilici (kao ni bilo kom drugom pismu) nema spasa u normiranom dvopismu za jedan jezik. Mladi se ređe javljaju da se bore za srpsku azbuku. Javio mi se ovih dana jedan pisac iz Jagodine kome je više od 80 godina. Učlanio je sebe i suprugu u „Ćirilicu“ (Novi Sad, 2001). On obećava da bi nešto radio. Siroti čovek u devetoj deceniji želi da spasava ćirilicu. Omladina nam je, gotovo se slobodno može reći, satrvena svim i svačim. Ponajpre lažima, propagandom, obmanama, lošim učenjima












