BEOGRAD –Rešenje pitanje imovine i penzija proteranih Srba iz Hrvatske nije na vidiku ni više od dve decenije od rata, jer u Zagrebu nema političke volje za rešavanje tog problema, rečeno je danas na skupu posvećenom primeni Bečkog sporazuma. Predsednik Udruženja penzionera iz Hrvatske Jovan Kablar kaže da je Bečki sporazum, koji kroz dva Aneksa G i E tretira ova pitanja, ostao mrtvo slovo na papiru i da u Hrvatskoj ne postoji politička volja da se to pitanje reši. „Kada zaseda mešoviti komitet i kada dođe na dnevni red pitanje svojine, predstavnik Hrvatske napusti sastanak i onemogući donošenje zaključka po tom pitanju“, naveo je Kablar. Istakao je da je to

Premijer Srbije Aleksandar Vučić poručio je danas da nije ni fasciniran ni uplašen reakcijom Hrvatske na odluku Beograda da ne izruči troje radikala Haškom tribunalu i naglasio da Hrvatska ne bi trebalo da drži lekcije Srbiji o progonu ratnih zločinaca jer bi, kako kaže, malo čime imala da se pohvali. Vučić je, komentarišući izjavu potpredsjednika Vlade Hrvatske Tomislava Karamarka da je odluka o neizručivanju radikala podsticaj da Hrvatska blokira pregovore Srbije i EU, rekao da bi volio da Srbiji o pravnoj državi ne drže lekcije oni koji organizuju proslave i „trče na komemoraciju u Blajburg“. „Ne želim da se mešam u njihove unutrašnje stvari, pa bih i njih zamolio da

Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nedeljko Mitrović očekuje od biskupa Franje Komarice, koji je uporedio Banjaluku sa Blajburgom, da se izvini mještanima banjalučkih naselja Drakulić, Šargovac i Motika u kojima su ustaše 1942. godine počinile pokolj nad srpskim civilima. Mitrović je rekao u Banjaluci da je to najmanje što se od biskupa Komarice može očekivati. Podsjetivši da su u banjalučkim naseljima Drakulić, Šargovac i Motika ustaše 1942. godine ubile 2.300 nevinih srpskih civila, Mitrović kaže da je začuđen da „vjerski čovjek“ može da pravi poređenje između Banjaluke i Blajburga. „Ako je interes Komarice bio da se dodvori nekim desničarskim snagama u Hrvatskoj, to prelazi

Savez logoraša Republike Srpske ocijenio je da je banjalučki biskup Franjo Komarica, poredeći Banjaluku i Blajburg, na monstruozan način uvrijedio srpske žrtve i da zbog toga mora napustiti mjesto banjalučkog biskupa. „Komarici preporučujemo da što hitnije odstupi sa pozicije banjaličkog biskupa, jer ovakvim ponašanjem sigurno ne doprinosi miru i povjerenju među narodima u BiH“, navodi se u saopštenju iz Saveza logoraša. U saopštenju se ističe da je Komarica izjavom o Banjaluci, kao drugom Blajburgu, pokazao svoje drugo lice identično njegovom imenjaku – nekadašnjem predsjedniku Hrvatske Franji Tuđmanu, čija je politika dovela do 222 logora za Srbe u BiH, a protjerivanjem Srba iz Hrvatske dovršila projekat jasenovačkog genocida. Banjalučki biskup Franjo

Od našeg stalnog dopisnika Banjaluka – „Ko bi to trebalo da dođe u Banjaluku pa da vidi kako je ovaj grad isti Blajburg”, upitao je novinar Slaviša Sabljić banjalučkog biskupa Franju Komaricu. „Ko je to pobio Hrvate u Banjaluci tokom Poslednjeg rata, kome je od Hrvata oduzet njihov identitet i ko to od Hrvata u Banjaluci nema pravo na rodno mesto?”, pitanja su koja je Sabljić u pismu postavio biskupu Komarici. „Kako, gospodine Komarica, možete da se ne setite da su uoči masakra u Drakuliću kod Banjaluke vaši preci prvo potrovali sve pse da ne bi sutradan lajali kada crnokošuljaši – a neki od njih su kasnije skončali u Blajburgu

Potomci junaka Nevesinjske puške čuvaju sećanje na velikane ustanka protiv Turaka. Praunuka hajdučkog vođe Pere Tunguza, Nataša Gligorić, istražuje kako su se njeni preci nastanili na Vračaru NEVESINjSKA ulica u Beogradu, u blizini Hrama Svetog Save, nosi ime po hercegovačkom gradu, ali mnogo više po herojima jednog ustanka koji smo gotovo zaboravili. Nevesinjska puška bila je simbol otpora naroda protiv Turaka, a generacije starijih sugrađana odrasle su uz kultni istoimeni film, koji je punio domaće bioskope. Srećom, za „Beogradske priče“ govori naslednica jednog od besmrtnih heroja ustanka iz 1875. godine, koji je žestoko uzdrmao tursku carevinu, probudio žeđ za slobodom, i trasirao put ka konačnom oslobođenju od vlasti Otomanske imperije.