arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

CETINjE JE MANASTIRSKO, A NE MANASTIR OD GRADA CETINjA: Humoristička predstava u Skupštini Cetinja ili slučaj za psihijatriju?

Danas bi pripadnici nekog drugog naroda, koji 1895. nije još postojao na Cetinju, da prisvoje srpski pravoslavni cetinjski manastir Sv. Petra. Piše: Nikola Milovančev Za 14. septembar 2021. je sazvana sjednica skupština grada Cetinja, na kojoj bi, po navodima medija, trebalo da se raspravlja o „zahtjevu za vraćanje cetinjskog manastira gradu Cetinju“. Ukoliko se ne radi o humorističkoj predstavi, onda bi svakako nekoga zbog toga trebalo poslati na psihijatrijsko posmatranje. Pa nije manastir u vlasništvu grada Cetinja, već je Cetinjsko polje, odnosno zemljište grada na manastirskom zemljištu! Baš zbog toga je spor između grada i manastira bio riješen sklapanjem ugovora u januaru 1936. godine, koji je obavezao grad da svake

SUSRET SA ISTORIJOM: Zagreb nastavlja ono što su ustaše počele

Stari cinik je davno rekao da je istorija lepa žena koja se preudaje. Ili, kako bi rekao Marks, ponavlja se dva puta. Piše: Ivan Miladinović Prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa. Sutra u Hrvatskoj počinje popis stanovništva. Rezultati su izuzetno važni za nacionalne manjine, jer se neka od njihovih prava ostvaruju na osnovu brojnosti utvrđene na popisu. Zato je i predigra bila zanimljiva. Još sredinom avgusta pojavili su se plakati i bilbordi, širom ove države, sa natpisom „Popis stanovništva 2021“ i označenim rečima „Hrvat“, „Pravoslavac“ i „Hrvatska pravoslavna crkva“ kojima se Srbi pozivaju da se izjasne kao Hrvati i vernici „Hrvatske pravoslavne crkve“. Glavni inicijator bio je čovek

jasenovac_topola.jpg

Svjetlana Đuričić: Relativizacija ustaških zločina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

U jeku sveopšte revizije istorije, činjenica da proustaški dio hrvatske javnosti negira i umanjuje genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima počinjen na području Nezavisne Države Hrvatske tokom Drugog svjetskog rata, nije nikakvo iznenađenje. Međutim, čak i dobre poznavaoce prilika zapanjuju pokušaji da se umanje značaj i razmjere užasnih zločina u NDH, kao i da se pot-puno obesmisle svi dokazi o ovim strahotama. Prije svega, riječ je o relativizaciji sistematičnog genocida, čije je oličenje logor smrti Jasenovac i Donja Gradina. I, zaista, mnogobrojni su primjeri pokušaja kvaziistoričara, novinara i drugih navodnih intelektualaca da se negira genocid nad Srbima, Romima i Jevrejima u NDH, a jedan od najsvježijih je onaj samoproglašenog hrva-tskog

Konzumacija Borisa Miloševića

Moj najjači utisak ovogodišnjih odvojenih, u odnosu na prošlogodišnje zajedničke, proslava „Oluje” i pomena srpskim žrtvama u Gruborima je već pomenuta Plenkovićeva izjava „da je ta simbolika konzumirana prošle godine”. Koliko je prošle godine snažno odjeknula vest da će potpredsednik Vlade Hrvatske iz srpske zajednice, Boris Milošević, učestvovati na proslavi 25. godišnjice „Oluje”, koja se u toj državi slavi kao „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti”,  toliko je ove godine,  s nešto blažim intenzitetom, odjeknula i vest da isti čovek neće učestvovati na proslavi 26. godišnjice te akcije. I, na sramotu svih prognanih Krajišnika i većine Srba koji su ostali ili se vratili u RH, pojavio se „zlosrećni” Milošević na proslavi

U školama Srpske svečani čas povodom novog svesrpskog praznika 15. septembra

Zainteresovani učenici osnovnih i srednjih škola će imati priliku da, 15. septembra, u okviru redovne nastave, prisustvuju času na kojem će, sa prosvjetnim radnicima i međusobno, razgovarati o istorijskim ličnostima i događajima koji su doprinijeli slobodi, nezavisnosti i jedinstvu srpskog naroda, te saznati činjenice koje su važne za bolje razumijevanje istorije srpskog naroda. U Republici Srpskoj i Republici Srbiji se 15. septembra obilježava kao Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, a navedenog datuma se obilježava i Proboj solunskog fronta. Ove godine se prvi put u osnovnim i srednjim školama obilježava Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, a ovo je samo jedna u nizu zajedničkih aktivnosti koje provode Republika

Princip ''spržene zemlje'' - Medački džep poslije napada hrvatske vojske

Godišnjica masakra u Medačkom džepu

Devetog septembra 1993. godine Hrvatska vojska je iznenada izvršila agresiju na srpska podvelebitska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj, smještena u tzv. “Medačkom džepu”, južno i jugoistočno od Gospića, koja su se već osamnaest mjeseci nalazila pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Srpski narod, vojska i policija su vjerovali u djelotvornost UNPROFOR-a, pa je i zbog te opuštenosti agresor brzo ovladao navedenim prostorima. Hrvatska vojska je u nastupanju pljačkala, palila, rušila kuće, ubijala i masakrirala civile, vojnike i milicionere. Nakon što je potpisan Sporazum o kontroli “Medačkog džepa”, po kojem su se i hrvatska i srpska strana, uz posredovanje međunarodne zajednice, saglasile da se hrvatske snage povuku sa okupirane teritorije do 15. septembra

Petar Dragišić: USTAŠE U BUGARSKIM DOKUMENTIMA

U dve bugarske knjige pronašli smo više informacija o stanju u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, a deo izvoda iz izabranih dokumenata preveli smo na srpski. Iz Dnevnika bugarskog ratnog premijera Bogdana Filova prenosimo pasus u kojem nalazimo Pavelićevo priznanje o ubistvu 400 hiljada Srba u NDH do proleća 1942. godine i planu da se pobije još toliko preostalih Srba. Druga knjiga predstavlja zbirku dokumenata o vezama Bugarske i NDH koju je 2004. godine objavio bugarski državni arhiv. Iz ove zbirke preveli smo nekoliko strana na kojima nalazimo izjave čelnih ljudi ustaškog režima o teroru nad Srbima, politici NDH prema muslimanskom faktoru, ali i ekstravagantna razmišljanja Ivana Vanče Mihailova, koji se tokom

STRADANjE PORODICE IZ ŠIDA: Draganovog pradedu streljali sa Savom Šumanovićem

Draganu Petroviću iz Šida u antifašističkoj borbi stradalo petoro predaka. Na Veliku Gospojinu 1942. ustaše su odvele i mučki ubile 200 Šiđana Velika Gospojina, 28. avgusta ratne 1942. godine, u istoriji sremske varošice Šid ispisana je najcrnjim slovima. U koloni od dvesta ljudi, ugledni domaćini, radnici, učitelji, advokati… ujutru u šest sati, odvedeni su put Sremske Mitrovice. I niko od njih više se nije vratio. Mučeni su i streljani dan-dva kasnije i sahranjeni u zajedničkoj grobnici. Među njima je bio i ugledni proizvođač hmelja Sima Raketić, tada četrdesetdevetogodišnjak, a njegov praunuk Dragan Petrović i danas se trudi da sačuva od zaborava njegovo stradanje i stradanje još četvoro članova familije tokom

Studenti istorije u posjeti srpskim stratištima u Hercegovini

Grupa od 70 studenata i pet profesora, uglavnom sa Departmana za istoriju Filozofskog fakulteta iz Niša, ali i sa drugih studijskih programa posjetila je danas jamu Ržani Do i spomen kosturnicu u selu Veličani, gdje su došli u okviru stručne ekskurzije – zajedničkog programa filozofskih fakulteta iz Istočnog Sarajeva i Niša. Dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović, jedan od inicijatora i domaćin studentske posjete istorijskim mjestima stradanja Srba na ovim prostorima, izrazio je zadovoljstvo što su studenti iz Niša sa svojim profesorima imali priliku da vide srpska stratišta u Hercegovini. On je naveo da je sa kolegama sa Filozofskog fakulteta u Nišu došao na ideju o ovoj

Genocid nad „nepoćudnima“ u NDH: Kriminološki profil ustaških zločinaca

Stava sam da je ovaj tekst najbolje započeti izjavom Gideona Grajfa koji kaže: „Po broju žrtava, brutalnosti i stepenu izazivanja patnje Jasenovac zauzima prvo mjesto od svih logora u Drugom svjetskom ratu“. Piše: Vladimir Vučković, magistar kriminologije Na našim prostorima vladali su mnogi osvajači, ali niko nije počinio veća zvjerstva i svirepost od ustaškog režima u NDH. Teško je opisati razmjere zločina koji su počinjeni na teritoriji NDH u periodu od 1941-1945 godine, jer je u svakom gradu na području te zločinačke tvorevine postojao neki zatvor, logor ili gubilište u kojima su svakodnevno ubijani nedužnih ljudi. Njemačka vojska je 10. aprila 1941. godine svečano dočekana u Zagrebu, nakon čega je

Nikola N. Živković: O nekim Jevrejima i njihovom pogledu na stradanje Srba (i Rusa)

Srbi se ubrajaju u narode koji su poslednjih nekoliko vekova mnogo stradali. Marek Edelman, kao Jevrejin, izgleda želi da njegov narod i ovde zauzima istaknuto, prvo mesto. Nikola N. Živković (Foto: Sonja Rakočević) NAPOMENA: Ovaj prilog je prvi put objavljen 12. 3. 2021. Ponedeljak, 2. avgust 1993. Najzad sam oko ponoći našao vremena da pregledam štampu. Među retkim nemačkim važnijim novinama, gde može da se nađe pokušaj objektivnog izveštavanja o građanskom ratu u Jugoslaviji, nalazi se „Frankfurter rundšau”. U članku od 31. jula 1993. stoji izjava Mareka Edelmana: „Od Aušvica ka Sarajevu ili: O kukavičluku Zapada… Činjenica jeste da je reč o bivšim komunistima koji sprovode ove metode u ime

Žarko Vidović, SMRT NIJE NAŠA BRIGA

Istorija je odgovor čovekov na izazov vremena koje nas osuđuju na smrt, svakog od nas, i događajima koji se smenjuju kroz vreme. Međutim, bez obzira na to, čovek je iznad svega toga i čuva kontinuitet. U Srba se to zove zavet. TO NIJE MOJA BRIGA Mi smo pre rata u Kraljevini Jugoslaviji bili vaspitavani, u veronauci naročito, da ne vodimo računa o smrti jer to nije naša briga. To se ne tiče nas, o tome rešava druga sila o kojoj mi pojma nemamo, prema tome uzalud trošmo energiju i vreme na brigu. Ja sam taj savet ne prihvatio, nego sam ga se držao čak i u logoru koncentracionom i to

Indicije: Jesu li srpski i hrvatski umanjivači broja žrtava Jasenovca naručili tekst u Džeruzalem postu?

Dejan Ristić iz Muzeja žrtava genocida juče je u tabloidnom tonu najavio da David Goldman iz Džeruzalem posta ne postoji, već da se radi o ženi. Danas, preko istog medija, Ivo Goldštajn se pokušava Srbima predstaviti kao neko objektivan i na njihovoj strani iznošenjem „indicija da se radi o krugu povezanom sa Blankom Matković“. Dobijanjem šlagvorta tekstom iz izraelskih novina o 4.500 žrtava Jasenovca, Muzej žrtava genocida (nad neimenovanim narodom) iz Beograda pokušao je sebe predstaviti kao zaštitnike srpskih interesa. Novine iznose njihovu „odbranu“, umjesto da javnost bude zgrožena kako su upravo oni revizionisti koji taj broj smanjuju nekoliko puta. Sa 700.000 na 90.000! I to je bio osnovni cilj

Tanja Tuleković se ispisala iz Ćulibrkovaca, Goran Latinović ne smije da se oglasi

Nakon sramotnog pisanja Džerusalem posta koji je utvrdio skandalozno netačnih 4.500 žrtava Jasenovca, Muzej žrtava genocida (nad neimenovanim naroodm) iz Beograda ih je smanjio za samo osam do devet puta (na 90.000 i to sveukupnih žrtava, što znači da su srpske još manje), te dobio podršku Jad Vašema iz Izraela. Tanja Tuleković, direktorica JU Spomen područja Donja Gradina, iznošenjem podatka o 700.000 žrtava sistema ustaških logora smrti Jasenovac, ispisala se iz ove grupacije. Direktor katedre za istoriju Univerziteta u Banjoj Luci, Goran Latinović, takođe pripada grupi revizionista koje neformalno predvodi vladika pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk, te ovih dana naglašeno ćuti, bez obzira štoje prije bio brz da reaguje i brani svoj

Tanjug i RTS se rugaju genocidu nad Srbima: U Jasenovcu je ubijeno “48.217 Srba, plus 10-20 odsto”

Izraelski list “Džeruzalem post” izrazio je duboko žaljenje zbog objavljivanja teksta autora Davida Goldmana u kojem se, između ostalog, navodi da je broj žrtava u ustaškom logoru Jasenovac bio između 2.500 i 4.500 i da Srbija nema dokaze da ih je bilo više, uz poruku da se ne sme dozvoliti revizija istorije. Redakcija Džeruzalem posta je objavila da u tekstu “Ovo sramotno ismevanje Holokausta mora odmah da prestane”pisac David Goldman ismeva i omalovažava hrvatskog istoričara Ivu Goldštajna, koji je na to odmah odgovorio u tekstu pod nazivom “Kolaž laži” objavljenom na portalu Džeruzalem posta. “Zbog budućih generacija, kao i radi sećanja na šest miliona Jevreja ubijenih u Holokaustu, ne smemo dozvoliti

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.