arrow up

Ostoja Vojinović: Dan kada je potpisana dozvola za genocid

Ministar unutrašnjih poslova ustaške Nezavisne Države Hrvatske Andrija Artuković potpisao je 13.maja 1941. godine “Provedbenu naredbu o ustrojstvu i poslovanju ravnateljstva za javni red i mir“, kojom je van zakona stavljeno oko dva miliona Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma. Ta naredba predstavljala je “pravni osnov“ za hrvatske ustaške vlasti kojom je otpočelo istrebljenje Srba, Jevreja i Roma.Na osnovu te uredbe započelo se sa proganjanjem, ubijanjem, pokrštavanjem i proterivanjem Srba,a ono što je kasnije usledilo bio je genocid i strašni i užasni zločini nad srpskom populacijom, kao i jevrejskom. Otvoren je koncentracioni logor Jasenovac, u kojem su ljudi ubijani, mučeni, bacani u jame. Krajen Drugog svetskog rata, 6.maja 1945.

Petrovac: Obilježeno 77 godina od proboja ustaške opsade

U mjestu Biljeg juče je, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske obilježeno 77 godina od proboja ustaške opsade iz koje je spašeno na destine hiljada Srba i partizana. Svečanost je počela na Petrovcu polaganjem vijenaca poginulim žrtvama kod spomenika Vojinu Bakiću i ustanku naroda Banije i Korduna, devastiranog i neobnovljenog, koji, kako je ironično rekao predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, „pokazuje dosadašnji evropski karakter Hrvatske, koja se u EU parlamentu bavi `nutelama`, a ne evropskim vrijednostima“. Pupovac je predložio da se Bakićev spomenik pretvori u muzej, s konceptom prikazivanja svega značajnog u istoriji Korduna, nezavisno od toga da li je riječ o istoriji hrvatskog, srpskog

Linta: Neophodno da skupština usvoji deklaraciju o genocidu NDH

Predsjednik Odbora Skupštine Srbije za dijasporu i Srbe u regionu Miodrag Linta poručio je danas da je neophodno da parlament Srbije donese deklaraciju o genocidu NDH nad Srbima, Romima i Jevrejima tokom Drugog svjetskog rata. Govoreći na molitvenom sabranju za Srbe Kozare i Potkozarja ubijene u koncentracionom logoru Zemun od 1942. do 1944. godine, Linta je naglasio da je neophodno da se Srbija institucionalno bavi kulturom sjećanja. „Krajnje je vrijeme da se u Beogradu osnuje memorijalni centar srpskih žrtava genocida NDH čiji bi jedan od glavnih zadataka bio, ne samo da svjedoči istinu o zločinima, nego i da popiše srpske žrtve“, poručio je Linta, saopšteno je iz Saveza Srba regiona.

Budo-Simonovic-na-dnu-jame-.jpg

Budo Simonović: Vađenje kostiju iz jame Ravni Dolac 1991. godine

Ovaj jedinstveni video zapis prikazuje spuštanje speleologa sa potomcima žrtava u bezdanu jamu Ravni Dolac u Livanjskom polju. Samo u ovu jamu su hrvatske ustaše na Ognjenu Mariju 1941. godine žive pobacali 218 žrtava. Nako šest nedjelja i tri dana iz jame su žive izvučene 13 žena i jedan muškarac. Nakon 50 godina potomci žrtava eshumirali su kosti pobijenih, umili ih, osunčali i pohranili u novoizgrađenu kriptu pokraj crkve Uspenija Presvete Bogorodice u Livnu.   Na žalost, 1992 godine potomci zločinaca su minirali kriptu i na taj način učinili novi zločin nad ostacima nevinih žrtava. Do sada najkompletniji prikaz o stradanju Srba Livanjskog polja 1941. godine, uradio je gospodin Budo Simonović sa svojom knjigom „Ognjena Marija

Majska likvidacija glinskih Srba 11-13 maja 1941. godine

U Pavelićevoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Glina je ostala bez Srba – a u Tuđmanovoj Republici Hrvatskoj Srbi su ostali bez Gline… Pojedinačna masovna hapšenja i pokolj Srba u Glini, Veljunu i Blagaju počeli su na pravoslavni praznik Đurđevdan, i neprekidno su trajali do 13. maja 1941. godine. Prvi čovek iz Gline koji je doživeo mučeničku smrt bio je Adam Resanović. Neviteški ga je ubio ustaša Joso Vrebac, inače njegov predratni kum. I Rada Ratkovića, takođe glinskog Srbina, i uvažavanog opštinskog beležnika, ubili su njegovi stari poznanici, Šime Naglić i Nikola Lipak – „Čuklje“, ustaški dragovoljci. Ratkovićevo ispresovano telo pronaćeno je na jukinačkoj utrini pod teškim valjkom za kultivisanje oranja sa

Dr Dušan J. Bastašić

U logoru Zemun najviše je ubijeno Srba

Proteklih nekoliko godina u javnosti se sve češće pominje logor Staro sajmište u Beogradu mada logor pod takvim nazivom nikada nije postojao, pogotovo ne u Beogradu. Unutar granica Nezavisne Države Hrvatske, u Zemunu, pod nemačkom upravom formiran je oktobra meseca 1941. Judenlager Semlin (Jevrejski logor Zemun) u kome su do maja meseca 1942. logorisani a onda u tkz. kamionima dušegupkama ubijani gušenjem izduvnim plinovima Jevreji. Od 05. maja 1942. logor menja naziv u Anhaltelager Semlin (Prihvatni logor Zemun), u koji počinju da pristižu kompozicije marvenih vagona iz Jasenovca. Nacisti, koji su po dogovoru sa vlastima NDH očekivali radnu snagu za svoje fabrike u Norveškoj i Nemačkoj, neke od kompozicija vagona

POZIV: U Zemunu organizujemo molitveno sabranje za Srbe Kozare i Potkozarja ubijene u logoru Zemun 1942-1944. godine

U koncentracionom logoru Zemun, smještenom od 1941-1944. godine na nekadašnjem beogradskom sajmištu, tada teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, počev od maja 1942. godine, ubijeno je prema istraživanjima istoričara, preko 10.000 Srba. Od tog broja, najmanje 6.500 žrtava su bile većinom žene i djeca sa Kozare, iz Dubice, Međeđe i drugih potkozarskih sela. Жrtve su na to mjesto dovežene marvenim vagonima iz sistema logora Jasenovac, počev od 05. maja 1942. godine. Tijela ubijenih, prevožena su konjskim zapregama na zemunsko groblje i tu zakopavana na više mjesta. Poslije rata, tijela su ekshumirana i bez identifikacije sahranjena u zajedničku grobnicu na jevrejskom dijelu groblja u Zemunu. U sredini uređenog memorijala, Savez boraca NOR-a iz

„Жicom su vezivali ljude za stablo i bacali u reku“: „Nestale“ jezive fotografije iz Jasenovca?

Branko Savić, foto-reporter tek osnovanog Tanjuga, 4. maja 1945. sa partizanima ušao je kao prvi novinar na svetu u Jasenovac i svoja sećanja pedantno upisao u novinarsku belešku, pod naslovom „Put na front“, čiji sadržaj objavljuje list Nedeljnik. Međutim, fotografije koje je tada napravio nikada nisu ugledale svetlost dana, sklonjene su da se ne bi videle sve strahote ovog koncentracionog logora, da se ne bi narušavalo krhko „bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti“ u novoj Jugoslaviji. „Deda Branko nam je često, s puno emocija i detalja opisivao taj novinarski zadatak i strahote koje je video u Jasenovcu. Pričao je da je filmove poslao iz Zagreba za Beograd. Tek kada se

Novi Sad – Projekcija filma „Irodovi sinovi“

U Gradskoj biblioteci, ulica Dunavska 1, Novi Sad, u sredu 15. maja 2019. godine, u 19 časova, biće održana projekcija filma „Irodovi sinovi“ u produkciji Fondacije „Prijatelj Božiji“. O filmu će govoriti autor scenarija, publicista Hadži Bratislav Nikolić. Pozdravna reč: Batrić Ćalović, zamenik predsednika Udruženja „Obilić 1912-1918 “ Novi Sad. Organizatori proekcije filma su Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918 njihovih potomaka i poštovalaca „Obilić 1912-1918“ Novi Sad i Gradska biblioteka u Novom Sadu. Voditelj programa će biti Vesna Жivković, urednik kulturnog programa Gradske biblioteke u Novom Sadu. Film „Irodovi sinovi“ je dokumentarno-analitička priča o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji je kroz minule decenije prikrivan, izlagan političkom embargu, zabranama i cenzuri. Nigde

BOЖANA — BOJA LALIĆ, udata RADETA: Kome je vika, tome je i lika…

Rane Boje Lalić

Selo Guber je jedno od najljepših u Livanjskom polju. Na samoj periferiji Livna, sa lijepim novim kućama, širokim avlijama, štalama, pomoćnim zgradama i bogatom mahanizacijom, podsjeća na šumadijska sela. U jednoj od tih novih kuća, uz samu magistralu, našao sam u ljeto 1990. godine Božanu – Boju Radetu, rodom od Lalića iz Rujana. Malo prije toga joj nenadno umro muž i ostala sama da se vije u prostranoj kući. Navikla je Boja da gubi i trpi udarce, cio život joj gubljenje, ali godine učinile svoje i više nema snage kao nekad da stisne srce, da pretrpi i sakrije suzu. Pogotovu kad govori o paklu jame Ravni dolac, koji je i

Derventa: Parastos ubijenim u toku dva rata

U dervenskoj mjesnoj zajednici Bosanski Lužani danas je služen parastos i položeni vijenci za 22 poginula borca Vojske Republike Srpske i sedam civila iz odbrambeno-otadžbinskog rata, kao i za 143 žrtve koje su tokom Drugog svjetskog rata ubile ustaše. Zamjenik načelnika opštine Derventa Siniša Jeftić rekao je da je nad srpskim stanovništvom od 1941. do 1945. godine počinjen stravičan zločin, te da se brojnim ubijenima ne zna ni mjesto gdje su zakopani. – Postoje svjedoci o stravičnim stradanjima Srba u Drugom svjetskom ratu, a ova imena sa ploča su još jedan dokaz. Nema porodice u ovom mjestu da nekoga nije izgubila – rekao je Jeftić. Predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije Derventa

OTVORENA IZBLOЖBA O STRADANJU SRPSKE DJECE U PROTEKLOM VIJEKU

U Domu Vojske u Beogradu otvorena je izložba „Djeca u ratu“, dokumentovano svjedočanstvo o srpskoj djeci kao žrtvama rata u periodu od 1914. do 1999. godine. Ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin poručio je da bi ovu izložbu trebalo da vide srpska djeca, da bi razumjela sa kakvim zlom se suočio njihov narod, ali isto tako da je vide i djeca drugih naroda. „Hoću da verujem da nijedno hrvatsko dete, da je videlo prave slike ustaškog užasa u Jasenovcu, ne bi nikada moglo da peva na Tompsonovom koncertu ili da nosi ustašku kapu. Zato, treba se suočiti sa zlom, da bi se znalo protiv čega se treba boriti“, rekao je Vulin.

STRADALO 2,5 ODSTO UKUPNE POPULACIJE – SSSR NAJTEЖE POGOĐEN

Ukupan broj žrtava Drugog svjetskog rata ni do danas nije poznat, ali svi izvori, i pobjednika i poraženih, kreću se između 50 i 60 miliona, što je 2,5 odsto tadašnje ukupne populacije na Zemlji. Ove brojke odnose se na period početka rata u Evropi 1. septembra 1939. godine, pa do kapitulacije Japana 2. septembra 1945. Najveće žrtve podnio je SSSR i zemlje sa istoka Evrope, dok su na Zapadu te cifre mnogo manje. U brojnim državama koje su učestvovale u Drugom svjetskom ratu postoji mali broj pouzdanih izvora i istraživanja o broju žrtava. Načini procjena su različiti jer su različiti pogledi na formulaciju uzroka smrti, te direktne i indirektne efekte

ČEMU PROGLAŠENJE SVETIM AKO ISTINA NIJE JASNA?

Papa Franjo smatra da proglašenje Alojzija Stepinca svetim „ne bi služilo ničemu ako istina nije jasna“. Na povratku sa trodnevne posjete Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji papa Franjo je u izjavi za HRT naveo da je Stepinac „bio krepostan /uzoran/ čovjek, pa ga je Crkva proglasila blaženim“. „Ali, u određenom trenutku, u procesu kanonizacije postoje nejasne tačke – istorijske tačke“, rekao je papa Franjo. Papa ističe da se „molio, promišljao, tražio savjete i uvidio da treba da zatraži pomoć od /Njegove svetosti patrijarha srpskog/ Irineja“. „On je veliki patrijarh. Irinej je pomogao, formirali smo zajedničku istorijsku komisiju i sarađivali. I Irineju, i meni je jedini interes istina“, napominje papa. Papa Franjo

Sandra Blagić: Svaka humka ima jednu Jelenu, Stoju, Milicu, Aleksu, Radu, Stojana, Milana, Jovana

Kiša neumorno pada a vjetar fijuče i probija do kosti. Probija do same duše koja se smrzne čim vidi humke Donje Gradine. Nepregledna polja sa grobnicama kojih ima na stotine. Kiša koja pada nije kiša već suze naših mučenika čije su kosti još uvijek prekrivene travom. A njihove duše sa Gospodom stoje. Stoje i gledaju potomke, poštovaoce kako se odnose prema njima. Stotine ljudi i djece koračaju stazom od tucane cigle i ne znaju gdje su došli. Ne znaju da hode po kostima pradjedova, kostima djece, baka i majki. Nema više tišine…čuje se smijeh, vrisak, cika, aplauz. Slabo se čuje molitva i poj sveštenika, slabo se čuju oni koji bi

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.