Šta mogu a šta neće moći naučiti srpski učenici u Hrvatskoj iz karte koju im servira Srpsko narodno vijeće

Zašto je srpskim učenicima u Hrvatskoj kao dodatni materijal za upotrebu u nastavi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, od strane Srpskog narodnog vijeća ponuđena ova i ovakva karta, jasnije može biti samo onima koji pažljivije prate srpsko – hrvatske odnose u susjednoj nam državi i već više od četvrt vijeka dug period vladavine Milorada Pupovca i njemu bliskih saradnika tamošnjom, brojčano sve skromnijom srpskom nacionalnom manjinom.

Piše: Dušan Bastašić

Srpsko narodno vijeće iz Hrvatske, izradilo je istorijsku kartu “Izabrana mjesta sjećanja i kulture Srba u Hrvatskoj”, na kojoj se, po izboru Čedomira Višnjića nalazi 110 odabranih mjesta i spomenika, kao i ličnosti i događaja koji su obilježili istoriju i kulturu Srba u Hrvatskoj.

U prilogu na tu temu, objavljenom na stranicama „Novosti“, srpskog tjednika u Hrvatskoj, navodi se da je riječ o prvoj karti jednog šire zamišljenoga atlasa koji bi se narednih godina trebao dopunjavati regionalnim kartama.

Tim se mapiranjima nastoje elaborirati narativi o istoriji i kulturi prostora Hrvatske, u kojima su, kako se ističe, nerijetko neadekvatno zastupljeni sadržaji koji govore o doprinosima Srba u Hrvatskoj.

Agencija za odgoj i obrazovanje R. Hrvatske, odobrila je i uvrstila ove školske godine ovu kartu u dodatne obrazovne materijale za upotrebu u nastavi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu.

Kako je navedeno u prilogu nepoznatog autora, očekuje se da će ova „Historijska karta“ poslužiti kao oslonac za bolje upoznavanje sa sredinama u kojima se nastava odvija i u kojima djeca žive.

Pošto su na kartu uvršteni događaji, mjesta sjećanja i spomenici koji su po mišljenju autora obilježili srpsku istoriju u Hrvatskoj, pažnju smo usmjerili na mjesta Pokolja, genocida počinjenog nad Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske.

Genocid koji su Hrvati počinili u vrijeme postojanja NDH nad Srbima na cijelom njenom području svakako je događaj koji bi zbog svog karaktera, masovnosti i čitavog niza posljedica, neizostavno trebao biti uvršten u one događaje koji su obilježili istoriju i kulturu vaskolikog srpskog svijeta a posebno Srba u Hrvatskoj.

Za pretpostaviti je da su autor i izdavač karte bili u poziciji da prihvate određeni kompromis da bi hrvatska agencija za odgoj i obrazovanje uvrstila kartu u dodatne obrazovne materijale.

Ipak, na žalost i ovaj put, nipošto neočekivano, potvrdilo se da u procesu „integracije“, kako često možemo čuti, hrvatskih Srba u tamošnje društvo, za političko vođstvo Srba u Hrvatskoj, u provedbi hrvatske državne politike, crvene linije ne postoje.

Već u uvodnom tekstu autora Čedomira Višnjića, otisnutom na samoj karti, može se pročitati da: „.. izabrani spomenici antifašističke borbe – zahtijevaju poseban prikaz na detaljnijim kartama, po pojedinim regijama..“.  

Dakle, za očekivati je da spomenici civilnim žrtvama Pokolja ne budu prikazani ni na tim budućim, detaljnijim kartama a da samo poneki budu uvršteni sukladno uobičajenom epitafu „žrtve antifašističke borbe koje su dale svoje živote za slobodu, bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti“.

Na karti, pod brojem 24, za Kompleks logora Jasenovac navedeno je: „Ustaški logor – spomenik Bogdana Bogdanovića“. Srpskim učenicima će biti važnije da znaju ko je autor kamenog cvijeta od toga da je na tom području u Pokolju ugašeno preko 500.000 srpskih života.

Logori NDH za srpsku djecu i žene u Jastrebarskom, Sisku, Metajni, Lobor gradu i Gornjoj Rijeci se ne pominju i nema ih na karti.

Brojem 81 na karti je obilježen širi lokalitet sa spomenikom „JADOVNO / PAG – METAJNA – Ustaški logor – spomenik“.

To bi valjda srpskoj djeci u Hrvatskoj trebalo biti dovoljno saznanje za kompleks logora smrti Gospić – Jadovno – Pag, prvi likvidacioni centar NDH, preteču Jasenovca, gdje je u samo 132 dana na najbestijalniji način satrveno, poklano i sa ili bez udarca malja u glavu bačeno u kraške jame ili more oko rta Slana na ostrvu Pagu ne manje od 38.000 Srba, među njima i 73 sveštenoslužitelja srpske pravoslavne crkve.

Postavljena je na kartu i fotografija poluobnovljenog spomenika koji se nalazi uz Šaranovu jamu a ne onog u potpunosti uništenog, nedaleko od mjesta logora Jadovno.

Šta bi učenicima trebala da znači, čemu da ih nauči i na šta da sjeća odrednica na karti: PAG – METAJNA“?

Kako bi to srpski mališani mogli dokučiti da je na ostrvu Pagu u mjestašcu Metajna, NDH uspostavila prvi logor za srpske i jevrejske žene i djecu u Drugom svj. ratu a nedaleko odatle, na rtu Slana, u kamenoj pustinji logore za Srbe i Jevreje.

Ko će ih (osim guglanja i sajta na adresi Jadovno.srb) upoznati kako su iznad nedaleke uvale Malin u noći 13/14. avgust 1941. Hrvati poklali ne manje od 793 muškaraca žena i djece i kako je po svjedočenju koljača jedan dječak, njihov vršnjak zavapio: Žandarme, molim te nemoj me klati. To ga, kao ni ostalih devedesetero djece nije spasilo od klanja i kasnijeg spaljivanja.

Urednik i izdavač karte nisu smatrali za potrebno da uz svega nekoliko slika spomenika posvećenih antifašističkoj borbi postave barem još koju sliku onih posvećenih civilnim žrtvama rata, nezaobilaznih i veoma značajnih i za kulturu sjećanja Srba u Hrvatskoj.

Prva je ona, tri puta postavljana i tri puta rušena, Spomen ploča u uvali Slana na ostrvu Pagu čiju obnovu već duže od jedne decenije nisu u stanju ishoditi – isposlovati – realizovati SNV i SDSS, dio vladajuće koalicije u Hrvatskoj, okupljene oko stranke HDZ.

Na karti nedostaje lokalitet i fotografija centralnog, monumentalnog spomenika žrtvama hrvatskog kompleksa logora smrti Gospić – Jadovno – Pag, rad vajara Vanje Radauša, otkrivenog 1961. nedaleko od pravoslavnog groblja u Jasikovcu kod Gospića, uništenog u proteklom ratu.

Treba pomenuti da je u Zagrebu 2013. godine, u prostorijama SNV-a, predsjednik udruženja Jadovno 1941. iz Banje Luke, upoznao gospodina Milorada Pupovca sa postojanjem, značenjem i sudbinom tog spomenika. Darovao mu je uramljenu fotografiju memorijala na kojoj se vidi majka pravoslavna, u crninu uvijena, kako stojeći pored kamenih vješala, rukama pokriva lice i oči koje su isplakale jezero suza ispred nje.

Pritom je zamolio domaćina da uloži napor da se taj spomenik obnovi do osamdesete godišnjice od Pokolja. Ta godina ističe za tridesetak dana a ostaci memorijala leže obrasli dračom i šibljem, rasuti na mjestu gdje je 1991. godine spomenik miniran.

Mučeničko ličko selo Divoselo označeno je brojem 82. kao mjesto rođenja narodnog heroja Nade Dimić.

Izostavljeno je da je samo 05. i 06. avgusta 1941. poklano 907 stanovnika tog pitomog srpskog sela. Najviše njih je postradalo na Kruškovačama pod Velebitom gdje je bio postavljen i u proteklom ratu uništen spomenik žrtvama.

Fotografije tog spomenika nema na karti sjećanja, kulture, spomenika i događaja Srba u Hrvatskoj.

Divoselo je prije Drugog svjetskog rata imalo blizu 3.000 stanovnika a danas u tom selu nema nikoga jer je potpuno uništeno u hrvatskoj zločinačkoj agresiji na područje Medačkog džepa 1993. godine.

Mada je za grad Zagreb pobrojano čak šest lokaliteta ili događaja među kojima i Srpski dio mirogojskih arkada, izostavljeno je da na tom groblju postoji i parcela 142, mjesto gdje su 1942. godine pokopana tijela blizu 800 srpske djece.

Kao događaj značajan za istoriju Srba, na lokalitetu Zagreb nije zabilježeno stradanje porodice Mihajla Zeca 7. decembra 1991. godine.

Na području Zadra nije otisnut događaj od 2. maja 1991, prvog velikog egzodusa srpske zajednice u Hrvatskoj – zadarske Kristalne noći, kada je za 24 sata protjerano oko 10.000 Srba, a sva njihova imovina, i poslovna i privatna, uništena ili minirana.

Čak se ni za pogrom Srba sa područja Republike Srpske Krajine, maja i avgusta 1995. nisu našli lokaliteti i fotografije koje bi srpsku djecu učile i podsjećale na nešto što se zaobići i zaboraviti ne smije.

Autor karte je to pokušao opravdati u uvodnom tekstu otisnutom na karti i ispisao tekst koji nije potrebno komentarisati:

„Lako je vidljivo i to da ovdje dvije najkrupnije činjenice, proces dolaska koji je trajao vjekovima i progon iz 1995. godine, nisu obilježene. Koliko god one bile kao graničnici nezaobilazne, toliko su nerješive na ovaj način, postupkom ubiciranja. Zato nije tek dosjetka stav priređivača ovog materijala, da je samo njegova cjelovitost jedini mogući spomenik Seobama, dolasku i trajanju, i svojevrsni antispomenik avgustu 1995. godine, odnosno podsjetnik na staru sentencu, do koje nam je ovdje naročito stalo: Omnia mea mecum porto (sve svoje sa sobom nosim)“.

Lokalitet UMETIĆ – KOSTAJNICA (br.: 46.) obilježen je na karti jer je tamo rođen Svetozar Borojević, feldmaršal, austro – ugarski vojskovođa srpskog porijekla. Treba podsjetiti da je Borojević, neprijateljski vojnik u Prvom svj. ratu, pored ostalih odlikovanja dobio i ono za borbu protiv Rusa u Galiciji.

Jedan drugi vojskovođa (i njegov rodni Kovačić kod Knina), srpski pravoslavni sveštenik i četnički vojvoda Momčilo Đujić nije našao svoje mjesto na mapi mada je zasigurno značanije, časnije i dostojanstvenije od neprijateljskog feldmaršala obilježio istoriju Srba u Hrvatskoj.

Vojvoda je predvodio značajan dio srpskih boraca na području sjeverne Dalmacije i zapadne Bosne tokom Drugog svjetskog rata. Kao komandat Dinarske divizije predvodio je odbranu tamošnjih Srba, spasivši mnoge srpske glave od pogroma hrvatskog ustaškog režima.

Pažljivo čitanje karte izaziva bujicu utisaka i otvara mnoga pitanja tako da smo pokušali ukazati na samo neke od njih i naveli samo one, najozbiljnije propuste.

Zašto je srpskim učenicima u Hrvatskoj kao dodatni materijal za upotrebu u nastavi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, od strane Srpskog narodnog vijeća ponuđena ova i ovakva karta, jasnije može biti samo onima koji pažljivije prate srpsko – hrvatske odnose u susjednoj nam državi i već više od četvrt vijeka dug period vladavine Milorada Pupovca i njemu bliskih saradnika, tamošnjom, brojčano sve skromnijom srpskom nacionalnom manjinom.

Nastojanjem da se mapiranjem 110 odabranih mjesta i spomenika, kao i ličnosti i događaja koji su obilježili istoriju i kulturu Srba u Hrvatskoj parira hrvatskim narativima o neadekvatnom doprinosu srpske manjine državi Hrvatskoj predstavlja samo beskoristan i snishodljiv čin koji neće doprinijeti čak ni boljoj poziciji SDSS-a u vladajućoj koaliciji a kamoli poboljšati uslove života i ukupnu poziciju srpskog naroda.

Ono čemu ovakva karta svakako doprinosi je još veće identitetsko udaljavanje od matice Srbije i snažnije izdvajanje preostalog srpskog korpusa u Hrvatskoj iz onog što se dobro i sve jasnije naziva i prepoznaje kao srpski svijet.

Napomena:

Kartu možete preuzeti ovdje. – Izvor: PORTAL NOVOSTI

Pogledajte film „Krst nad jamom“!

 „Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije – Ministarstva informisanja i telekomunikacija. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.