U novoj  knjizi Drage Mastilovića „IZMEĐU SRPSTVA I JUGOSLOVENSTVA – srpska elita iz Bosne i Hercegovine i stvaranje Jugoslavije“ možemo pročitati ovu izuzetno obrađenu  temu, značajno čvorište različitih istorijskih procesa i njihovih posljedica.  Opisujući rezigniranost, apatiju kao i bezidejnost i bezidealnost srpskih političkih predstavnika nakon Aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austrougraske srpski književnik i nacionalni radnik Vladimir Gaćinović kao da navodi današnje stanje cjelokupnog srpskog naroda  i njegovog sistema vrijednosti rastrganog idejom da EU integracije nemaju alternativu kao ,na žalost, ni haške oslobađajuće presude našim krvnicima. Tako na strani 102. ovog izvanrednog Mastilovićevog djela čitamo:   „Priznanje aneksije od strane Srbije, a posebno prihvatanje srpskih političkih grupa u Bosni i

O proslavi  Dana Ujedinjenja srpska i hrvatska štampa u Dubrovniku pisale su  sasvim različito. Dok je hrvatski list “Dubrava” pisao  najkraće što je mogao  o obeležavanju 1 decembra koji je on nazvao državnim praznikom, dotle je list Srba katolika ,,Dubrovnik” pisao opširno o proslavi Dana oslobođenja, kako u Dubrovniku tako i u okolini. U listu ,,Dubrava” o proslavi 1935. u Dubrovniku navodi se : ,,1 Decembra proslavljen je u našem gradu na uobičajen način. U veče prije državnog praznika koncertirala je Gundulićeva muzika te je nakon koncerta obišla gradom svirajući. Sutradan održane su molitve-zahvalnice po svim bogomoljama poslije kojih je slijedio defile vojske i mornarice. U veče je priređena svečana

Istoričar Жeljko Vujadinović kaže da je cilj haških procesa da se Srbiji i Srbima pripiše odgovornost za izbijanje građanskog rata, da se označe kao agresor na Hrvatsku, BiH i Kosovo i Metohiju, kako bi se pravno i moralno opravdalo angažovanje NATO-a u jugoslovenskom građanskom sukobu. „Načelno, Haški tribunal sudi pojedincu. Ipak, u pozadini nekih optužnica i presuda može se implicitno nazrijeti i kolektivna odgovornost – srpska. Čini mi se da je pomirenje samo u deklarativnom smislu bio primarni zadatak suda“, rekao je Vujanović za “Pres Republike Srpske”. Prema njegovim riječima, procesi Naseru Oriću, Seferu Halilovoću, Rasimu Deliću, Ramušu Haradinaju, Anti Gotovini i Mladenu Markaču omogućili su sudu da se odbrani od kritika da

Mnogi ne znaju da je i Srem bio u sastavu NDH. Večeras sa početkom u 19 časova o stradanju Srba iz Srema  pričaće nam Dr Jovan Babić, koji je, između ostalog, i priređivač knjige “ZLOČINI USTAŠA”. Predavanje se održava u prostorijama Svetosavske omaldinske zajednice Banja Luka u okviru ciklusa predavanja „Mjesec sjećanja na stradanje Srba u XX vijeku“         Iz predgovora knjige “ZLOČINI USTAŠA” izdvajamo:   “Čitav jedan narod, Srbi, bio je proglašen za štetne životinje za čije uništavanje ne postoji lovostaj. Uništavanje Srba je postao glavni cilj čitave jedne državne tvorevine jer, ako pogledamo čime su se Pavelić i njegova vlada bavili od aprila 1941. do maja 1945.

Ponižavanja srpskog naroda, koja se šire iz inostranih političkih, medijskih i pravnih centara, ne prestaju. Namera takvog odnosa prema biću srpskog naroda je ugrađivanje kolektivne krivice u svest i istorijsko pamćenje našeg naroda. Svako ko se oseća odgovornim za opšte brige nacije i države ne treba da bude naivan. Diskriminatorski odnos prema Srbima se na razne načine i raznim postupcima praktikuje u delu evropske i svetske javnosti. Ponižavanje srpskog naroda odvija se uprkos činjenici da je tokom razbijanja SFRJ višestruko upravo on tragično postradao. Više od 200.000 Srba je proterano iz Hrvatske, dejstvom hrvatske vojske i njenih inostranih pomagača. Isti broj Srba je proteran sa Kosova i Metohije zaslugom NATO

VARAJU se oni koji misle da je na priču o generalu Gotovini stavljena tačka. Bojim se da nam se mogu desiti nova iznenađenja. Najviše zbog humanističkog karaktera međunarodne zajednice. Navikavala nas je na humanističke bombe, anđeoska ratovanja, na kraju, ona i njene organizacije su znale da nagrade čuvare svetskog mira.     Ne znamo šta je sve okačio o vrat sudija koji je onomad odrapio generalu Gotovini 24 godine zatvora. Mora da je bilo teško delo, ali ovaj što ga je raskačio sigurno ima viziju. Što je gore, on ništa nije uradio ako se sada čitava stvar zaustavi na oslobađanju. Lako se može desiti da odu dalje rukovodeći se svojim humanističkim idejama.

U Paulin Dvoru, nedaleko od Osijeka, održan je parastos za devetnaest meštana koje su 1991. ubili hrvatski vojnici. Parastos, kojem su uz porodice žrtava zločina prisustvovali i predstavnici srpske zajednice na ovom području, služili su protojerej-stavrofor Branko Rogan, paroh iz Dopsina, te jereji Nenad Lazić iz Petrove Slatine i Nemanja Klajić iz Budimaca. – O ovom zločinu se priča samo na datum događanja, a o njemu ni meštani okolnih sela ne znaju puno. Zato je ovo još jedna prilika da se setimo naših poginulih meštana. Ovde je prema popisu iz 1991. živeo 161 stanovnik, što znači da je gotovo svaki osmi stradao – istaknuo je Mile Zlokapa, načelnik Opštine Šodolovci. Vence

U Hrvatskoj još nema političke volje da se obilježe mjesta stradanja Srba u Hrvatskoj u ratu devedesetih, pogotovo u nižim strukturama vlasti, rečeno je na Okruglom stolu “Memorijalizacija u Hrvatskoj”, koji su organizirali Inicijativa mladih za ljudska prava i Udruženje porodica nestalih i poginulih lica Suza, uz podršku Međunarodne komisije za nestala lica (ICMP). Cilj skupa bilo je obilježavanje stradanje Srba, zato što su te inicijative često izložene kritikama i napadima iz zainteresirane javnosti. Po riječima Čedomira Marića iz “Suze”, situaciju ilustrira odnos prema spomeniku u Golubiću kod Knina koji je sagrađen na crkvenom zemljištu i na njemu su bila imena 34 mještana Golubića, od kojih je najviše civila. Zbog

Iako je prošlo već desetak dana, još se nije slegla prašina od „pravne oluje“ koja je rezultirala oslobađajućom presudom Haškog tribunala za hrvatske generale Gotovinu i Markača. Bilo je u tim reakcijama svega i svačega. Poneko je „prao biografiju“. Poneko „zametao tragove“. Ali verujem da je većina komentatora ipak bila iskreno konsternirana, ogorčena i šokirana. Odluku žalbenog veća Teodora Merona osudili su gotovo svi u Srbiji, uključujući i one koji su za Tribunal i njegove postupke uvek nalazili neku lepu i opravdavajuću reč. E, sad. Pošteno govoreći, ne bi haška pravda bila mnogo pravednija čak ni da su ih osudili na neke manje vremenske kazne. A onda oslobodili zato što