Zašto se Srbi odriču Jasenovca i ko je uistinu kriv što je usred stratišta posađeno cvijeće u obliku slova U, sve od crveno-bijelih kockica? Kada i kako ćemo ove godine na Jadovno? Odgovore na ta i mnoga druga pitanja, poslušajte u emisiji BIG radija, emitovanoj jutros. Gost: Dušan Bastašić, predsjednik UG Jadovno 1941.   Poslušajte ili preuzmite emisiju na sljedećem linku. Flash music player. Preuzmite fajl : Jasenovac: Kućica u (kockastom) cvijeću, trava oko nje.. – INTERVJU DR. DUŠANA BASTAŠIĆA ZA BIG RADIO (audio)   Vezane vijesti: Kakav je naš odnos prema stradanju predaka – INTERVJU DR DUŠANA BASTAŠIĆA ZA BIG RADIO (audio)  Dr Bastašić o “Jadovnu“ Na Jadovnu, dan po Vidovdanu DUŠAN J. BASTAŠIĆ ZA

Samo mesec dana nakon obeležavanja proboja logoraša u Jasenovcu i poslatih poruka pokajanja iz Hrvatske, grupa istoričara iz ove zemlje pokrenula je inicijativu za istraživanje tzv. trostrukog logora na području najvećeg srpskog stratišta! Plan profesora i nastavnika istorije iz Hrvatske je da prikažu Jasenovac kao radno i privremeno sabirno polje u kojem su najveći zločini, prema njihovim rečima, bili počinjeni nakon rata, i to nad ustašama koji su radili u tom logoru! Ovim projektom sva istina o logoru Jasenovac i monstruozni zločini koji su počinjeni nad Srbima, Jevrejima i Romima žele se prikazati kao, kako su to nazvali, velikosrpski jasenovački mit! Direktor Javne ustanove Spomen-područja „Donja Gradina“ Milorad Bukva naglašava

Predsjednik Asocijacije izbjegličkih i drugih udruženja Srba iz Hrvatske Milojko Budimir smatra da posađeno cvijeće u logoru Jasenovac u bojama šahovnice i u obliku ustaškog simbola, latiničnog slova U, predstavlja nastavak bolesnog i opasnog ponašanja koje veliča genocidni režim koji, nažalost, u raznim pojavnim oblicima iznova oživljava. „Moglo se i očekivati da se pojavi ovakvo `cvijeće`, jer je na prostoru logora Jasenovac već uništeno sve ono što je moglo podsjećati na to vrijeme. Sada velika zelena poljana sa `Kamenim cvijetom` na neupućene djeluje kao travnati teren za golf“, rekao je Budimir za Srnu. On je podsjetio da je ovdje do 1948. godine bila ciglarska peć – krematorijum, ali je i

Na mestu gde su bili zatvarani, mučeni i ubijani ljudi zbog toga što su bili “krive” nacionalnosti, vere ili svetonazora. Dogodio se zločin koji su počini oni čije su oznake bile slovo U i beli/crveni kvadrati. Mnoga udruženja i antifašističke grupe na Fejsbuku oštro su reagovale su nakon što se pojavila fotografija iz Jasenovca na kojoj se slavi ustaštvo – cveće u boju šahovnice i u obliku slova U. Udruženje antfašista sa Korčule upitalo je : Da li tamo neko ima motku. „Kada vidite na prostoru Spomen-područja Jasenovac da je posađeno cveće u belim i crvenim kvadratima, složeno u obliku slova U, niste sigurni jeste li budni ili u nekoj

Piše: Salamon Jazbec[1]: Povijest interneta predstavlja kratku povijest manipulacije javnim mnijenjem. Koliko god pružao korisnih, značajnih i konkretnih podataka, toliko ujedno sadrži laži, obmana, opasnih i štetnih izobličavanja činjenica, pri čemu je historija omiljena meta iživljavanja mnoštva anonimnih pojedinaca i grupa.  Čini se da gotovo i nije potrebno elaborirati taj fenomen, jer svatko intuitivno osjeća kako je u nekom dijelu svojeg korištenja weba bivao žrtvom internetske podvale, ili pak svjedočio iskrivljavanju povijesne istine elektronskim putem. Povijesni je revizionizam u internetu pronašao svoj hram.  Svakog se dana na oltaru tog hrama obavlja pogansko žrtvovanje Mnemozine, majke muza i božice pamćenja. Mnemozina u grčkoj mitologiji bje božanstvo, no u ovom slučaju antičkog prokletstva za XXI. stoljeće lišena

Ovo je tekst referata pripremljen za okrugli sto „Šesta međunarodna konferencija o Jasenovcu“ čije je početak planiran za 19. maj 2014. godine. Nisam putovao jer sam procenio da u danima nacionalne tragedije treba i taj skup odložiti. Ako je 1900. godine na kongresu u Zagrebu Rimokatolička crkva programirala da na teritorijama Balkana gde su izmešani pripadnici istočnog i zapadnog dela hrišćanstva, da do kraja 20. veka svi katolici postanu Hrvati a svi Hrvati katolici, onda je to i ostvareno! Deo tog programa ostvarila je i ustaška organizacija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941-1945. godine kroz plan koji je 31. maja na skupu u selu pored Gospića objasnio Mile Budak: jednu trećinu pobiti, drugu

Nema, dakle, u srpskoj kulturi prostora za odanost srpskoj istoriji, uprkos toj istoriji Veština zaboravljanja nije samo nešto što omogućava život, premda je baš to u velikom stepenu, nego je – možda i u isti mah – i neprocenjiva priprema za smrt, samo iskušavanje smrti. Ona pripada mreži koju tka svaka kultura. Prirodu kulture kojoj pripadamo strukturu, svesti koju nam ta kultura osnažuje i čini delotvornom, određuje – ne manje od onog što smo upamtili – i ono što smo zaboravili. U godinama koje su se neprimetno, ali bolno primakle posle velike predstave ispunjene nasiljem, ubistvima, pokličima narodnih prvaka, plamtećim ludilom evropskih naroda i bakljama sijajućih varoši i gradova, posle

Buduća pokoljenja moraju znati šta se u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/ desilo Srbima, Jevrejima i Romima, a danas je potrebno posvetiti pažnju najnovijoj pojavi fašizma u nekim evropskim zemljama, izjavio je šef Predstavništva Republike Srpske u Izraelu Arie Livne.  Livne je, otvarajući u Banjaluci Šestu međunarodnu konferenciju o Jasenovcu, rekao da je ona još jedan pokušaj da se mladima prenese kakvo je zlo učinjeno Srbima, Jevrejima i Romima u ovom logoru i da se to nikad ne zaboravi. On je ukazao na dužnost sprečavanja najnovije pojave fašizma u nekim evropskim zemljama. „Sve naše misli i osjećanja posvećene su srpskom narodu koji strada od poplava i uvjereni smo da će i ova katastrofa proći“, rekao je Livne. Vladimir Lukić, predsjednik

Logorašima su rezali kožu, a onda su te rane posipali solju, mučili ih glađu i žeđu, izlagali niskoj temperaturi i teškim fizičkim radovima – navodi ruski akademik i istoričar Jelena Guskova Ruski akademik i istoričar Jelena Guskova ocjenjuje da ustaški logor Jasenovac, po mučenjima i ubistvima, nije imao premca među koncentracionim logorima u Drugom svjetskom ratu. „Ljudi su ubijani noževima, kamama, sjekirama, čekićima, drvenim maljevima, metalnim šipkama, motikama, kočevima, kaiševima, vješanjem, spaljivanjem mrtvih u specijalnim pećima, a živih u gasnim komorama“ – napominje Guskova u intervjuu Srni. One koji su izgubili svijest i koji su bili izranjavani – gazili su nogama, gušili i davili u Uni i Savi. Logorašima su