arrow up

Жeleo bih da ovo ostane negde zapisano, zato Vam se i obraćam

  Poštovani, Hristos Voskrese! Obraćam Vam se kao potomak nekih od žrtava logora Jadovno. U Vašem popisu žrtava, pod brojem ID1340, stoji ime Vukičević Glige Ilija, iz Dragotine. Ilija je moj pradeda po majci, a njegov otac se zvao Gligor, tj. Gliga. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 10. maja. 2016. godine. Pod brojem ID 1329 stoji Vukičević Ilije Boško, iz Dragotine. Boško je sin mog pradede Ilije Gligora Vukičevića i rođeni brat moje rođene bake. Samo, njegovo ime nije bilo Boško, već Bogdan. Molim Vas da, ako je moguće, ispravite ovo ime. Nažalost, nemam da Vam priložim njihove slike, sve je spaljeno

Turnir održan povodom otkrivanja ploče 1961. godine

Slava, zločin i zaborav

Među nevinim žrtvama ustaškog zločina nad Glinjanima srpske nacionalnosti u maju 1941. godine bili su i popularni nogometaši gradskoga kluba. U poraću su njihova imena uklesana na spomen-ploču koja je uništena 1991. godine, a do danas nije obnovljena Ljeto 1961. godine, u sklopu proslave 15. godišnjice obnove nogometnog kluba i 20. godišnjice narodnooslobodilačke revolucije, predstavnici Sportskog društva Banovac iz Gline organizirali su prigodni turnir i svečano otkrivanje spomen-ploče članovima predratnog Glinskoga športskoga kluba: na ploči je bilo uklesano 15 imena, grb Društva (koje je preuzelo obilježja predratnoga) te rečenica ‘Dali smo svoje živote za bolju budućnost našeg naroda’. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem

Prof. dr Svetozar Livada

Sjećanje: „Doživotni sam pacijent genocida“

Kada se nađem u zavičaju blizu toponima, na stazicama djetinjstva, bivam preokupiran tim zločinom genocida i zaboravljam upravljati vozilom, jer mi se slike klanja i krvi navlače kao mrene na oči. Piše: Prof. dr Svetozar Livada Ako se pojam pacijent prevede kao onaj koji trpi i pati, tu poziciju trpljenja i patnji izdržao sam za stotine života, kao višegodišnji pacijent s 40 operacija na kostima, dvije na srcu i nekoliko kliničkih smrti. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 28. avgusta. 2015. godine. Genocid mi je ostavio veće patnje od toga. Bio sam superaktivno dijete – goropadan. Baka, koju sam obožavao, zvala me je

Susret sa istorijom: Četnik pretekao Mosad, Hrvatsku i srpsku Udbu

Zašto nikada nije održano suđenje osvedočenom ustaškom poglavniku. Ratne strahote završavaju se padom Berlina 9. maja 1945. godine. Nacistička Nemačka potpisuje bezuslovnu kapitulaciju. Sedam meseci kasnije, 20. novembra, u Nirnbergu počinje suđenje istaknutim članovima vojne, političke i ekonomske elite Trećeg rajha. Neki mesec po oslobođenju Francuske, u Parizu se sudi maršalu Petenu zbog saradnje sa okupatorom. Osuđen je na smrt. Nešto kasnije kazna je preinačena u doživotnu robiju. Umro je u zatvoru. Vidkun Kvisling, norveški političar, saradnik nacista, streljan je 10. oktobra 1945. godine posle suđenja koje je pokazalo sve užase njegovog režima u ovoj skandinavskoj zemlji. Po njemu će simbolično biti nazvani svi koji su nanosili štetu sopstvenom narodu

crkva_sana.jpg

Bosanska krajina u Drugom svetskom ratu(2)

„Kad bi Una, a i Sana znale Koliko su Srba progutale! Koliko je oko Sane vrba Još je više pobijeno Srba!“ Ovo su reči tužbalice koja se pevala u toku rata i neposredno posle njega, a koja se odnosi na istorijsko iskustvo Srba u Bosanskoj Krajini. Poznat je plan Ante Pavelića, koji je on izlagao svojim pristalicama, da će po preuzimanju vlasti dati svojim ustašama rok od tri meseca i odrešene ruke da bi se „hrvatski životni prostor“ očistio od Srba. Zaista je najveći talas ubijanja i pokolja nad Srbima bio u leto 1941. godine. Adolf Hitler je smatrao ustaše neozbiljnim i nesposobnim glupacima koji treba da sprovode netolerantnu i

Nikola Milovančev: Da li postoje srpske žrtve logora Zemun?

  Dušan Komarčević, novinar Radija Slobodna Evropa, objavio je 28. septembra 2018. izjavu g. Efraima Zurofa i prilog pod nazivom „Frustriran sam zbog Starog Sajmišta“. Članak je vezan na donošenje zakona o uređenju muzeja na mestu nacističko-ustaškog logora Zemun (tzv. Sajmište), u kojem su zločinci od 1941. do 1944. ubili veliki broj nevinih ljudi – uglavnom Srba, Jevreja i Roma. Ja se ovde neću osvrtati na samu izjavu g. Zurofa i donošenje zakona, koje je u toku, već na novinarski komentar – smanjivanje broja žrtava nacističko-ustaških monstruma, i to žrtava iz reda srpskog naroda, kao i na prikrivanje činjenice da je to bio logor u kojem je vršen genocid nad

jasenovac.jpg

Iživljavanje nerazumnog dželata nad žrtvama

Pre nekoliko meseci došao sam u posed male, prašnjave knjižice, objavljene 1928. godine, koja je dugo čamila u jednoj šupi, zaboravljena kao što bi bila nedirnuta da se nalazila u bilo kojoj srpskoj javnoj biblioteci. Autor, Stanislav Krakov, u rukopisu „Naše poslednje pobede“ već u prvom pasusu piše: „Prošlo je danas već deset godina. Dani veliki i herojski, dani slave i smrti, za koje smo verovali da će biti nezaboravljeni, da će svetleti bez obzira na vreme proteklo, već danas su ostali samo kao nesigurna uspomena.“ Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 13. februara 2016. godine. Nismo li ovaj citat mogli da smestimo i deceniju nakon Drugog

Pisci i novinari osuđuju promovisanje knjige o Luburiću

Promocija knjige „Sluga domovine – život hrvatskog viteza Vjekoslava Maksa Luburića generala Drinjanina“ održana je prošlog vikenda u Zagrebu, a potom u Karlovcu u prostoru čiji je vlasnik Katolička crkva. Naredna promocija biće u Splitu. Promocije su završavane ustaškim pozdravom „Za dom spremni“. Portal Indeks je objavio i pozivnicu za promocije knjige o Luburiću koju su, kako navode, objavili ekstremistički i proustaški portali. Promoter i urednik knjige je Džon Ivan Prcela, kome je Luburić bio vjenčani kum. Promocije je završavao ustaškim pozdravom „Za dom spremni“, što su okupljeni pozdravljali aplauzom. Promocija u Karlovcu je održana u nacionalnom svetištu Svetog Josipa, a nakon što je objavljena najava ovog događaja, reagovao je

Miloš Ković (Foto: Sputnjik/Aleksandar Milačić)

Miloš Ković: Izbeći nedostojne rasprave o broju žrtava u NDH i Jasenovcu

Jevreji priznaju da im nedostaje oko milion i po imena da bi dostigli procenu od oko 6.000.000 žrtava. Ali, dok oni istražuju i rade, u taj broj niko ne sme da im dirne. Tako bih i ja uradio sa brojem od 500.000-600.000 žrtava Jasenovca koji je utvrđen odmah po oslobođenju logora. Dvadeset godina kasnije došlo se do cifre od oko 700.000 žrtava Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 23. maja 2018. godine. „Za razliku od, recimo Britanije, koja trguje kožama svojih prijatelja, Nemačka svoje saveznike ne zaboravlja. Zato su njeni dobri stari ratni saveznici sa Balkana nagrađeni brzim pristupanjem EU, dok su oni koji su joj se

Vinarija u Hercegovini godinama prodaje vino koje na etiketi ima lik Ante Pavelića

Jedna vinarija iz Širokog Brijega u Hercegovini godinama prodaje vino „poglavnik“, koje na etiketi ima lik Ante Pavelića, hrvatskog fašističkog lidera iz Drugog svetskog rata i ratnog zločinca. Vino „poglavnik“, što je bila Pavelićeva titula u vreme NDH, po uzoru na Duče u fašističkoj Italiji ili Fihrer u nacističkoj Nemačkoj, prodaje se u manjim količinama, isključivo putem privatnih narudžbi. Božo Pinjuh, vlasnik vinarije „Zlatna kapljica“ iz Širokog Brijega, rekao je za BIRN da vino prodaje skoro isključivo u Hrvatskoj i da tokom 15 godina nije imao nikakvih problema, iako su mediji često pisali o njemu. On je rekao da je registrovan i da ima sve potrebne papire, prenosi „Fonet“. Pinjuh nema problem, jer zakoni BiH nisu definisali fašističke organizacije, a upotreba takvih simbola nije

Drvenu crkvu premestili jer ima prejako zvono

GLINA –  Na Baniji i Kordunu bilo je do Drugog svetskog rata dvadesetak drvenih crkava Srpske pravoslavne crkve. Sve su bile izuzetni primerci autohtonog graditeljstva, od materijala sa ovog područja, nekad bogatog šumom, i uglavnom su sve građene u 18. veku. Bile su pravi biseri arhitekture, nastale ručnom obradom, umećem veštih tesara prenošenim s kolena na koleno. Što u onom, što u poslednjem ratu, devedesetih prošlog veka, nestale su, porušene ili zapaljene sve, izuzev dve. Sticajem okolnosti opstale su crkva u Donjem Selištu, danas stavljena pod zaštitu države Hrvatske, i poludrveni hram posvećen Vaskrsenju Gospodnjem u Majskim Poljanama. Oba svetilišta nalaze se u blizini Gline. U glinskoj opštini, u selu Buzeta,

Poziv: Osvećenje crkve Pokrova Presvete Bogorodice u Rujanima

SRPSKA PRAVOSLAVNA EPARHIJA BIHAĆKO-PETROVAČKA SRPSKA PRAVOSLAVNA PAROHIJA GUBINSKA I UDRUЖENJE OGNJENA MARIJA LIVANjSKA   Čast nam je pozvati Vas da svojim prisustvom i učešćem uveličate molitveno i liturgijsko slavlje, 13. oktobra 2018. godine s početkom u 9:30 časova, u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u Rujanima. Ovom prilikom, Njegovo Preosveštenstvo Episkop bihaćko-petrovački Gospodin Sergije, osvetiće obnovljenu crkvu koja je stradala u proteklom ratu. DOBRO NAM DOŠLI! S Božijim blagoslovom, Uprava parohija i Uprava Udruženja Izvor: Udruženje Ognjena Marija Livanjska Vezane vijesti: Budo Simonović: „Ognjena Marija Livanjska“ Imena žrtava ustaškog genocida u Livnu i okolini ljeta Gospodnjeg 1941.  

Slobostina.jpg

Sloboština, stratište 1368 Srba izbjeglih s Kozare, ali i onih iz tadašnjeg požeškog kotara

Sloboština je malo selo u opštini Brestovac u Požeštini za koje je šira hrvatska javnost čula tamo negdje 2004. godine kada je bivši proslavljeni boksač Жeljko Mavrović postao poljoprivrednik. Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 16. marta  2016. godine. Kupio je ovdje imanje, proizvodio zdravu hranu, dobivao potpore za promicanje ekopoljoprivrede i rado o tome govorio pred kamerama. Reporteri su izvještavali o poslovnim uspjesima sportskog asa, hvaleći njegovo ratarsko umijeće, sposobnost privlačenja novca iz fondova Evropske unije i kredita poslovnih banaka. Desetljećima ranije to je mjesto bilo poznato kao stratište 1368 žena, djeca i staraca izbjeglih s Kozare, ali i onih iz tadašnjeg požeškog kotara. Ustaše su

„Srpska latinica” u katalozima naših biblioteka

Pesnička zbirka „Sa druge strane štreke” Jagode Kljaić iz Gline, pisana onim jezikom kojim govore poslednji Srbi po Baniji i Kordunu, štampana je u Mladenovcu, latinicom, i u Narodnoj biblioteci Srbije „cipovana” kao knjiga pisana hrvatskim jezikom. U istoj biblioteci uz sva dela Branka Ćopića stoji odrednica bosanski jezik. Pomenute knjige, nažalost, nisu jedine koje su „krštene” kao hrvatske ili bosanske, i to nije slučaj samo sa NBS. Tako, u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske po samo njima znanom kriterijumu odrednicu hrvatski jezik nosi čak devet knjiga Mome Kapora, „Moji pronalasci” Nikole Tesle, kao i knjige srpskih autora „Riječi koje nisu zaklane – Svjedočanstva preživjelih zatočenika logora Jasenovac” i

crkva_drvar.jpg

Bosanska krajina u Drugom svetskom ratu

Bosanska Krajina je oblast koja se prostire od Une na zapadu do Vrbasa na istoku, i od Save na severu do Livanjskog i Duvanjskog polja u Hercegovini na jugu. Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 25. marta  2016. godine. Danas dve eparhije Srpske pravoslavne crkve pokrivaju ovu teritoriju, a to su Eparhija banjalučka i Eparhija bihaćko-petrovačka. Po popisu iz 1931. godine, 13 srezova ove oblasti imalo je apsolutnu srpsku većinu (glamočki, petrovači, krupski, ključki, mrkonjićki, sanski, bosansko-novski, bosansko-dubički, bosansko-gradiški, prijedorski, banjalučki, kotor-varoški i prnjavorski), a samo je jedan srez imao muslimansku većinu. To je bio bihaćki. Uoči Drugog svetskog rata, ovde je živelo blizu 400.000 pravoslavnih duša.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.