arrow up

Ispovest: „Ja sam Branko Tepić, dečak iz nosiljke majke Knežopoljke“

Čuvena fotografija Жorža Skrigina na kojoj majka Knežopoljka vodi decu za nas je metafora stradanja civila u ratu, ali za Branka Tepića (74) – dečaka koji viri iz nosiljke na majčinim leđima – ona je najintimnije životno svedočanstvo. Čuvena fotografija Жorža Skrigina na kojoj majka Knežopoljka vodi decu za nas je metafora stradanja civila u ratu, ali za Branka Tepića (74) – dečaka koji viri iz nosiljke na majčinim leđima – ona je najintimnije životno svedočanstvo. Slika žene što pogureno korača ratnom pustinjom: u nosiljci na leđima beba, za ruku vodi devojčicu. Prst stavlja na usne i pokazuje joj da bude tiha. Tragom ove fotografije, koja je nastala 1944. godine

Opet odbili “Djecu Kozare”: Filmski centar Srbije treći put nije podržao film o stradanju srpskog naroda u NDH

Potpuno sam razočaran, ovo što se dešava za mene je skandalozno, kaže Lordan. Jedan od najznačajnijih stvaralaca jugoslovenske kinematografije, sa projektom novog filma “Djeca Kozare”, o stradanju srpskog naroda u doba NDH, po treći put je odbijen na konkursu FCS (dva puta na konkursima u kategoriji za dugometražne igrane filmove sa nacionalnom temom). I mada u obrazloženju za ovu odluku UO FCS navodi da je reč o “značajnoj temi koja tretira najtragičnije trenutke naše prošlosti, iz pera čuvenog Arsena Diklića, i da zavređuje svaku pažnju”, projekat ovog filma je, ipak, opet ostao bez podrške. – Ograničena sredstva kojima je na ovom konkursu FCS raspolagala komisija, kao i kompleksnost oživivljavanja epohe

Đorđe Bojanić

Bojanić: Osvrt posle odgledanog filma ,,Dnevnik Diane Budisavljević“

I pored svih pomenutih propusta koje film ima, moja preporuka je da se film pogleda, da se bar na taj način upoznamo sa plemenitim delom jedne žene i njenim plemenitim radom i delom u tom groznom genocidnom periodu u Hrvatskoj po naš narod srpski. Svaka čast i na velikom trudu, zalaganju i želji reditelja filma Dani Budisavljević, koja je prikazala lik i delo Diane Budisavljević, i sa njom nas upoznala. Malopre se vratih sa projekcije filma ,,Dnevnik Diane Budisavljević“… iskreno, mnogo više sam očekivao od filma. Iskreno, i ne čudi, kada znamo da je ovaj hrvatski film rađen u saradnja sa produkcijom Slovenije, Srbije i evropskih fondova, pa je tako

Na Mirogoju služen pomen za kozaračku djecu

Dolazimo u teškim suzama jer tu leže naša braća i sestre. Plačemo i žalostimo se, ali ne dajmo da se oni zaborave, rekla je Dobrila Kukolj, predsjednica banjalučkog Udruženja logoraša Drugog svjetskog rata. Na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma, 9. novembra, preživjeli članovi udruženja logoraša Drugog svjetskog rata iz Banjaluke i Beograda poklonili su se sjenama kozaračke djece, žrtava ustaškog terora sahranjene u zajedničkoj grobnici na zagrebačkom groblju Mirogoj. Nakon pomena koji je služio arhimandrit Danilo Ljubotina, prisutnima se obratila predsjednica banjalučkog Udruženja logoraša Drugog svjetskog rata Dobrila Kukolj. – Ovdje dolazimo u teškim suzama jer tu leže naša braća i sestre. Plačemo, tugujemo, žalostimo se, ali ne dajmo

Stradanje Srba dobilo ime: Pokolj je srpski Holokaust

Ono što nema ime ne postoji, reči su kojima su se vodili u Udruženju “Jadovno 1941.” koji su, “kad već neće niko drugi”, javnosti predstavili termin koji bi u svetu za srpske žrtve značilo što i Holokaust (Šoa) za jevrejske. “Svoje ime i prezime imaju žrtve, imaju ga i zločinci, a ime imaju i maljevi, noževi, srpovi… kojima su Srbi ubijani u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj, samo taj stravični događaj nema ime, i mi smo odlučili da to promenimo. Zvaće se Pokolj (sa velikim P), i trebalo bi da ga tako ubuduće nazivaju svi koji ga koriste, od novinara do istoričara koji se tim pitanjem bave”, rekao je na konferenciji

APEL ZA ODBRANU SVETIH SRPSKIH NOVOMUČENIKA JASENOVAČKIH

Vaša Svetosti, Vaša Visokopreosveštenstva, Vaša Preosveštenstva! Pišemo duboko uznemireni pokušajima revizije istorije stradanja srpskog naroda u kleronacističkoj NDH i svesnog potpuno neutemeljenog smanjivanja broja žrtava kako u zloglasnom koncentracionom logoru Jasenovac, tako i u celoj NDH. Ono što posebno uznemirava sve nas jeste činjenica da se „Tuđmanovoj istoriografiji“ poslednjih godina sve više i sve glasnije pridružuje i vladika slavonski Jovan (Ćulibrk). I ne samo neutemeljenom odbranom Stepinca (uzgred, potpuno raskrinkanom), nego i uznemirujućom revizijom o pitanju broja žrtava u Jasenovcu. Vladika Jovan i predstavnici Muzeja žrtava genocida iz Beograda na čelu sa Veljkom Đurićem Mišinom (čija direktorska fotelja direktno zavisi upravo od vladike Jovana kao predsednika Upravnog odbora Muzeja) ignorišu

Sisak: Spomenik oštećen, logorska zgrada pretvorena u pozorište

U Sisku, gradiću u kome su ustaše imale najveći konclogor sa srpsku djecu sa Kozare, danas nema pravog pomena na ovaj zločin, a zgrada logora pretvorena je u prostor za bioskop i pozorište i sada nosi naziv “Kristalna kocka vedrine”. Nekadašnja glavna zgrada logora u Sisku, danas poznata kao Kristalna kocka vedrine (foto:Nikola Vukobratović) Hrvatski šovinisti i neki biskupi negiraju sistematski ustaške logore za djecu i nazivaju ih “humanitarnim ustanovama”, a ustašofili upadaju na komemoracije sa pozdravima “Za dom spremni”, navodi portal Ekspres. Skulpturu kod mosta od cigle u Sisku, posvećenu pobijenoj djeci, nazvanu “Nedovršene igre”, vandali su oštetili i sada propada neobilježena. Autori spomenika Gabrijela Kolar lično je poznavala

Mandić Milka: Spartanski odgovor ustašama

Stara 65 godina, rodom iz Turjaka kod Bosanske Gradiške. Spada u red najvećih heroina koje su prošle kroz kapije starogradiškog logora. Ova ponosna starica je u ljeto 1942. godine zarobljena sa ostalim srpskim stanovništvom Kozare i dotjerana sa dvogodišnjim unukom Lukom u Logor V – Stara Gradiška. Kada je počelo otimanje djece od njihovih majki, baka Milka držala je svog unuka u naručju i nije htjela da ga pusti iz zagrljaja. Kada su joj ustaše konačno istrgle dvogodišnjeg unuka Luku iz zagrljaja ona, onako obučena u narodnu nošnju sa boščom i zabrađena u veliku bijelu maramu, rastrgla je svoju bluzu i pokazala svoje staračke grudi govoreći ustaškim zlikovcima kako su

Gornji Jelovac kod Prijedora, mjesto stravičnog pokolja

U Gornjem Jelovcu, na Patriji, u zaseoku Macure, kod spomenika žrtvama Pokolja iz ljeta ’42. služen je 19. jula 2019. godine parastos Novomučenicima srpskim, među kojima je i 75 djece do 14 godina, čija su imena ispisana na spomeniku. Sveštenik Жeljko Jevđenić, besjedio je poslije parastosa potresnu priču o stradanju djevojčice kojoj ni dan danas ne znamo ime. Donosimo prilog autora Spasoja Aleksića o zločinu počinjenom u Jelovcu, napisan aprila 2012.: Njive prekrivene leševima Tog krvavog ljeta 1942. godine Kozara je jaukala za svojom djecom. Livade, zrele pšenice, drveće, trava, putevi, proplanci, potoci, crvenile su se od srpske krvi. Selo Gornji Jelovac kao i zaselak Macure nisu tog Gospodnjeg ljeta bili

KOZARSKA BITKA – JEDNA OD NAJVEĆIH TRAGEDIJA SRBA U 20. VIJEKU

Ustaše i njemački nacisti zauzeli su Kozaru 18. jula 1942. godine, nakon 38 dana ogorčenih borbi i velikog otpora kozarskih Srba. Bila je to jedna od najtragičnijih bitaka na ovim prostorima u Drugom svjetskom ratu u kojoj je 3.500 boraca Drugog krajiškog partizanskog odreda branilo zbjeg od oko 80.000 srpskih civila pred ofanzivom 40.000 njemačkih i ustaških vojnika, koji su imali podršku mađarskih riječnih brodova. U borbama je poginulo 1.700 branilaca, a Kozarčani su na više mjesta uspjeli da probiju okupatorski obruč i tako je spaseno više od 15.000 civila. Međutim, ustaše i nacisti su spalili sva sela, pobili dio stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 60.000 civila otjerali u

Boris Radaković: Druga dva naroda u Prijedoru u većini su bili na strani NDH i nacista

Komentarišući članak pod naslovom Ne damo Kozaru Dodikovim četnicima, objavljen na internet stranicama Crvena kritika, istoričar Boris Radaković napisao je na svom Fejzbuk profilu slijedeće: “Samo za jedan dan u borbi protiv partizana, iz Kozarca, poginulo je 206 muslimana, dok je za sve vrijeme rata u partizanima poginulo 158 muslimana sa područja Prijedora. Sa druge strane, u partizanima je tokom rata poginulo i 35 Hrvata, dok su njihove žrtve u redovima ustaša i domobrana nekoliko desetina puta veće. Srpske žrtve u partizanskim jedinicama sa područja Prijedora broje 2091 borca. Spomenimo tu, i nekoliko stotina muslimana poginulih u redovima Šefkine milicije koja se borila na strani ustaša, itd. Treba dodati i

Srđane, Mlađane, Mrđane, radi kojeg i čijeg naroda ste ginuli?

Da je mogla kako Kozara sve da nas proguta danas a iz svoje utrobe vrati svu onu poklanu čeljad, bila bih najsrećnija na svijetu. Nismo mi kao narod, srpski narod, zaslužili svoje svete Novomučenike. Piše: Sandra Blagić Organizovan je besplatan prevoz za sve one koji su željeli odati pomen mučenicima, nejači, ženama, djeci, starima, iznemoglima koji su te krvave 1942. godine poklani samo jer su bili pravoslavni. Horda ljudi izašla iz autobusa, prošla pored Časnog krsta, gdje je služen parastos, i krenula kamenim stepenicama ka spomeniku. Neki sa zastavama političkih partija, pojedini sa petokrakom na čelu, rijetki sa dostojnim znamenjem i pravim zanimanjem. Došla raja na izlet. Ma kakav parastos!?

Dobrila Kukolj

Podići spomenik ubijenoj djeci Kozare

Udruženje logoraša Drugog svjetskog rata iz Banjaluke zalaže se da na području Kozare bude podignuto centralno spomen-obilježje u znak sjećanja na 11.700 ubijene srpske djece sa Kozare u Drugom svjetskom ratu, izjavila je predsjednik ovog Udruženja Dobrila Kukolj. Dobrila Kukolj (Foto:focus.ba) – Udruženje apeluje da vlasti Republike Srpske i resorno ministarstvo pokrenu inicijativu da na platou Kozare bude podignut centralni spomenik ubijenoj djeci sa Kozare – rekla je Kukoljeva Srni. Ona je poručila da se više nikome nikada u svijetu ne smiju ponoviti zlo i stravični zločini koje su ustaše počinile za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ u Drugom svjetskom ratu nad Srbima, Jevrejima i Romima. – Ne smije se

FOTO: 11. maj 2019. – Služen parastos stradalim Srbima u logoru Zemun 1942- 1944.

U organizaciji Udruženja “Jadovno 1941” iz Banjaluke i Udruženja Kozarčana u Beogradu 11. maja 2019. na groblju u Zemunu kod spomenika nad masovnom grobnicom oranizovano je molitveno sabranje i komemorativni skup u sjećanje na Srbe  Kozare, Potkozarja, Banije i Korduna ubijene u koncentracionom logoru Zemun od 1942. do 1944. godine. POGLEDAJTE GALERIJU FOTOGRAFIJA FOTO: Nikola Zajc Vezane vijesti: U logoru Zemun najviše je ubijeno Srba Linta: Neophodno da skupština usvoji deklaraciju o genocidu NDH Molitveni skup Srbima Kozare i Potkozarja ubijenim u logoru Zemun Održan prvi parastos posvećen stradalim Srbima Kozare i Potkozarja u logoru Zemun 1942- 1944 Gledali su Beograd preko svoje smrti – ZEMUNSKI LOGOR ZA SRBE Sandra

NAJNOVIJE VIJESTI

Pad Jugoslavije

Početkom 1941. još se ništa nije bilo promijenilo u našem svakodnevnom životu.

Udaja

Oženili smo se 2. rujna 1940. godine. Fritz je bio isto tako

Rat

Krajem semestra u Pariz su došli moji roditelji i Mira. Tata je

Pariz

Koliko god mi je bilo teško ostaviti Fritza, moram priznati da mi

Fritz

No sudbina je promijenila tijek ovih događaja. Otputovala sam, doduše, u Pariz,

Matura

Čak i najboljim đacima škola je uvijek pomalo “teret”, pogotovo ambicioznijima u

Mladost

Sve u svemu, imale smo sretno djetinjstvo, okružene ljubavlju i brigom, a

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.