„Vili Brant se suočio sa prošlošću i 1970. godine je kleknuo u varšavskom getu u ime Nemačke. Nemačka se suočila sa svojom prošlošću i nastavila sa normalnim životom nakon denacifikacije i mirenja sa narodima i državama. Ona je danas predvodnik Evrope i četvrta ekonomska sila na svetu. Tako i Hrvatska treba da se suoči sa svojom ustaškom prošlošću i nastavi dalje.“ Ovo u intervjuu „Iskri“ kaže renomirani izraelski istoričar prof. dr Gideon Grajf. Grajf je vodeći istraživač Instituta za Holokaust „Šem Olam“. Javnosti je poznat kao akter sudskog procesa jednom od prestarelih nacističkih zločinaca, inače čuvara iz Aušvica, na kojem je nastupao kao veštak. Na ovo suđenje pozvan je kao ekspert

Armija učenika u Srbiji odrasta naučena da je u Jasenovcu stradalo 70.000 Srba, da avgust ima 29 dana ili da je glupača sinonim za žensku osobu. Knjige iz kojih uče naša deca odnedavno prolaze rigoroznu proceduru izdavanja, pa opet, greške se događaju i ono što još više zabrinjava – otklanjaju tek kada sporna stranica ili crtež dospeju u javnost, najčešće putem društvenih mreža. Osim roditelja, ispravke udžbenika tražila je u nekoliko navrata i Srpska pravoslavna crkva, ali i nevladine organizacije. Najnoviji primer – dva udžbenika istorije istog izdavača, u kojima u prvom slučaju mali maturanti uče da je u Jasenovcu stradalo od 50.000 do 100.000 ljudi, od kojih 30.000 Jevreja,

Polemike koje se vode oko stavova g. Veljka Đurića odavno prevazilaze okvire pojedinačnih ličnosti koje su u polemiku uključene. Mi mu ne osporavamo stručnost, ni naučnost, ni rezultate, nego se radi o nečemu drugom. Kratko i jasno: postavlja se pitanje broja žrtava u koncentracionom logoru Jasenovac, koje hrvatska strana odavno pokušava da minimizuje tvrdeći da su Srbi mitomani, i da se treba služiti samo popisivanjem konkretnih imena. Koliko konkretnih imena – toliko žrtava. Ako se tome doda teza da u Jasenovcu nisu ubijani samo Srbi, nego i hrvatski antifašisti, pa onda teza da je Jasenovac bio i komunistički logor, onda će sve biti krajnje poniženo i pogaženo, i ispašće da

O Sveti i ljubljeni preci naši Jasenovački Mučenici molite se Gospodu našem i vašem za spas roda srbskoga iako mnogogrešnog ipak Hristovoga, stoji u molitvi koju je sastavio Miroslav Vujanić povodom slave Svetosavske omladinske zajednice iz Bratunca. Sveti Jasenovački Mučenici molite Boga za naš grešni rod i potomke vaše koji se životima svojim grešnim odrekoše i odriču najprije Boga, a onda i Crkve svoje, pa majke otadžbine i roda svoga. Molite se za nas Gospodu da nam On Milostivi otvori duhovne oči da spoznamo ko smo, gdje smo i da na zemlji svetom krvlju pokropljenoj živimo. Da uvidimo kuda nas vodi Put, Istina i Život, a kuda nas odvodi široki put

Kada smo prije nešto manje od deset godina prvi put pisali o Iliji Mamiću, čovjeku koji zna lokacije na kojima se nalazi skriveno židovsko zlato, koje su ustaše oteli i na svojem bijegu iz države skrivali putem, izazvali smo pravu senzaciju. Nije bilo, doslovno, ni jednog medija koji priču nije prenio. Od tada do danas nije se mnogo toga promijenilo u životu Ilije Mamića, osim što iskreno priznaje: – Volio bih da mi se sve ovo nije dogodilo! A dogodilo mu se. Podsjećamo da je kao mladić, krajem sedamdesetih godina prošloga vijeka, otišao u posjet rodbini u Australiju. Pozvali su ga Vera i Ahmet Hadžić, teta i tetak mu, poslije

Pojava dr Ante Starčevića (1823-1896) na hrvatskoj političkoj sceni označila je početak ozbiljnih nevolja za srpski narod na teritoriji nekadašnje Vojne krajine. Ovaj diplomirani teolog sa počasnim zvanjem doktora mudroslovija (filozofije) i nesuđeni profesor matematike na Liceju u Beogradu, kome su roditelji bili pokatoličeni Srbi, izgradio je svoju političku karijeru upravo na mržnji prema srpskom narodu (ne kaže se bez razloga da je poturica gori od Turčina), koji je, opisao kao “remetilački opstruktivni faktor”. (Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 31. oktobra 2015. godine.) Piše: Vojislav M. Stanojčić Kada su Turci porazili hrvatsku vojsku na Krbavskom polju, a zemlja na granicama prema turskim