Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu.

 

Veljko Đurić? Ne, episkop Ćulibrk!

Datum objave: subota, 22 septembra, 2018
Objavljeno u Jasenovac
Veličina slova: A- A+

Culibrk_01.jpgPolemike koje se vode oko stavova g. Veljka Đurića odavno prevazilaze okvire pojedinačnih ličnosti koje su u polemiku uključene. Mi mu ne osporavamo stručnost, ni naučnost, ni rezultate, nego se radi o nečemu drugom.

Kratko i jasno: postavlja se pitanje broja žrtava u koncentracionom logoru Jasenovac, koje hrvatska strana odavno pokušava da minimizuje tvrdeći da su Srbi mitomani, i da se treba služiti samo popisivanjem konkretnih imena. Koliko konkretnih imena – toliko žrtava. Ako se tome doda teza da u Jasenovcu nisu ubijani samo Srbi, nego i hrvatski antifašisti, pa onda teza da je Jasenovac bio i komunistički logor, onda će sve biti krajnje poniženo i pogaženo, i ispašće da Srbi nisu ni stradali u Jasenovcu.

Veljko Đurić je, avaj, na strani jednog opasnog smutljivca, episkopa Jovan Ćulibrka, čija je revizionistička uloga na našem prostoru više nego opasna. On se istakao u razgovorima o kanonizaciji Alojzija Stepinca baš kao štetočinski revizionista. O tome je Boris Aleksić pisao 2015. godine:

„Sad se vratimo episkopu Ćulibrku koji otvoreno tvrdi da Stepinac nije odgovoran za genocid nad Srbima i koji kao što ćemo videti pomaže Hrvatima da smanje broj pobijenih Srba u Jasenovcu. Valja podsetiti da je Ćulibrk, još 2003. godine otišao u Izrael na postdiplomske studije jevrejske kulture „koje su u suštini imale težište na Jasenovcu i pitanju stradanja u Drugom svetskom ratu.

Da li u Izraelu znaju bolje od nas šta se dešavalo u Jasenovcu?

Evo šta su ga naučili tamo. Ćulibrk pohvaljuje otpor koji je Stepinac pružio, pazite sad – komunistima kao presudan za njegovu kanonizaciju. „Mislim da ćemo svi mi morati dobrano odvagnuti svaku riječ, prošlu i buduću, u pogledu Stepinca. Ono oko čega ćemo se sigurno složiti to je da komunistički proces i komunistička optužba ne mogu predstavljati polazište za razgovor o Stepincu. Na tom procesu i općenito pred komunistima je on pokazao hrabrost i nesumnjivo je da je taj element ispovjedništva presudan u procesu beatifikacije i kanonizacije.“

Ćulibrka zatim neka neopisiva sila tera da u isti koš stavi patrijarha Pavla i Stepinca. „No, ništa nije jednostavno: zamislite da su i Stepincu i patrijarhu Pavlu ustaše ubile brata – Pavlov brat Dušan poginuo je u partizanima u Siraču 1942., a Stepinčevog brata Miju odveli su i ubili sljedeće, 1943. godine. “Iako postoje dokumenti koji nedvosmisleno dokazuju da je Stepinac podržavao NDH, tražio da se njeno trajanje produži i nakon Drugog svetskog rata, te da je odgovoran za ubistva, pokatoličavanje i istrebljenje Srba, Ćulibrk ga stavlja u ravan sa patrijarhom Pavlom.

Odmah nakon toga, ovaj bivši rok kritičar napada autora knjige Nadbiskup genocida: „Kod nas se pitanje uloge katoličkog svećenstva u Drugom svjetskom ratu svelo na srpsko-hrvatske odnose, bez uvida i razumijevanja njegova općeg okvira: npr. svi znaju za knjigu Marka Rivellija o Stepincu, ali je rijetko tko čitao također kod nas objavljenu Rivelijevu knjigu o Vatikanu u Drugom svjetskom ratu – i pritom treba reći da Rivelli sigurno nije vrhunski stručnjak…“.

Šta to smeta Ćulibrku kod Rivelija?

Možda sledeće: „U Otočcu 2. maja 1941. godine 331 Srbin prisiljen je da iskopa  ogroman jarak da bi potom bili ubijeni sekirama. Među žrtvama se nalazio i pravoslavni pop Branko Dobrosavljević. Među ubicama je bio i fratar Jovan Popović. Fratar Miroslav Filipović Majstorović “fra Satana”  bio je zapovednik jedne brigade Pavelićevog tjelesnog zdruga koja je oktobra 1941. u području između Banja Luke i Motike masakrirala 4800 Srba. Fratar je ubio nožem dečaka Đuru Glamočanina pri čemu je urlao: ”Ja pretvaram Đavola u ime Boga, slijedite moj primer!”.“ (ovde:)

Donja Gradina
Donja Gradina

Boris Aleksić je napisao i ovo:

“ U intervju proameričkom „Vremenu“ koje ga je proglasilo „ličnošću godine“ Ćulibrk je još pre dve godine takođe branio Stepinca. On je čak i osporio cifru od 700 hiljada pobijenih Srba u Jasenovcu. O Stepincu kaže: „Stepinac je pisao Andriji Artukoviću 1941. godine, u trenutku kada je Jadovno već operisalo, moleći ga ‘da se ove mjere protiv Jevreja i Srba sprovode sa poštovanjem ljudskog dostojanstva’. I to u trenutku kada su već hiljade ljudi na najzvjerskiji način bile umorene i kada se tačno znalo šta znače te ‘mjere’. Ivo Goldštajn je tvrdio, a ja se slažem s njim, da ta rečenica savršeno opisuje paradoks u kome je živio Stepinac.“.

Ivo Goldštajn na kojeg se poziva Ćulibrk tvrdi da je u Jasenovcu ubijeno od 80 do 100 hiljada Srba. On je predsednik jevrejske verske zajednice „Beth Israel“ sa sedištem u Zagrebu. Aktivan je u političkom i kulturnom životu Hrvatske a kao intelektualac bio je blizak Stjepanu Mesiću čiji se stric borio protiv Rusa pod Staljingradom. O broju ubijenih Srba u najvećem stratištu NDH Ćulibrk, koji se nalazi na čelu saborskog Odbora za Jasenovac kaže: „Ne zaboravite da se raspon u procjenama broja žrtava Jasenovca kreće od milion i sto hiljada, što je dao Radomir Bulatović, do dvije i po hiljade, što je dala komisija Hrvatskog sabora. To je nemoralno. Ono što imamo sigurno za Jasenovac jeste broj imena ubijenih do koga je došao Muzej žrtava genocida i kojih sada ima oko devedeset hiljada. Naravno, broj žrtava Jasenovca je mnogo veći, ali ovo je ono što imamo kao sigurno.“

Tako hrvatski sabor se uzima kao izvor! Kako je to moguće kada podrška genocidu nad Srbima upravo dolazi sa tog mesta?

Pored toga smanjivanje broja žrtva nije nemoralno već podrška zločinu. Da bi se složio sa Goldštajnom, Ćulibrk zaboravlja da pomene veliki broj dokumenata (nemačkih, jevrejskih i srpskih) koji govore o tome da je broj pobijenih Srba u Jasenovcu mnogo veći. Još veći užas izaziva činjenica da Ćulibrk ćuti o činjenici da je NDH jedina država na svetu koja je imala konc-logore za decu. Takođe ne naglašava svirepost ubica koja u svetu nije zabeležena i nad kojom su se čak i Nemci zgražavali. Da li zbog toga što to ne ide u prilog njegovim učiteljima? On ne progovara ni o uništavanju dokaza o pobijenim Srbima u NDH. To je rađeno odmah nakon Drugog svetskog rata, a taj prljav posao je obavljao i Ivan Stevo Krajačić (agent CIA). Isto tako, 2003. godine je uništena najveća izložba o genocidu nad Srbima, u parohijskom domu u Vranju, a njen autor Bojana Isaković je jedva preživela napad u Beogradu.

Duga ruka zločinaca gleda da eliminiše svakog ko prikuplja dokaze o genocidu nad Srbima. Sve u svemu, Goldštajnova i Ćulibrkova brojka od 90 hiljada pobijenih Srba u Jasenovcu je najbliža Tuđmanovoj cifri od 30 hiljada ubijenih. Da podsetimo samo da je Tuđman uz pomoć SAD, Vatikana i NATO pakta izvršio Pavelićev testament. Ali umalo da zaboravimo, za Ćulibrka sve ovo nisu značajni istoričari. Zato ga pozivamo da pročita knjige Milorada Ekmečića „Srbi na istorijskom raskršću“ i „Dugo kretanje između klanja i oranja“ kao i delo Dragoljuba Živojinovića „Vatikan, Katolička crkva i jugoslovenska vlast 1941. -1958.“. Ako mu ne smetaju srpski izvori, jer najčešće pominje strane. Ima ih naravno još, ali za početak će mu ove tri biti sasvim dovoljne da se suoči sa neoborivim dokazima prema kojima je Stepinac bio zločinac odgovoran za masovna ubijanja i pokatoličavanja Srba.“

Aleksićev tekst pokazuje i dokazuje ko je Ćulibrk.

Linija je jasna. Među Jevrejima u svetu ima onih koji bi umanjili broj jasenovačkih žrtava da bi holokaust ostao jedan i jedinstven. Oni su na liniji Vatikana i Hrvata. Oni kao svog odanog saveznika imaju Ćulibrka. Naravno, veliki broj istaknutih Jevreja, poput Džereda Izraela, zna pravu istinu. Zato je on u nedavnom intervjuu „Novostima“ istakao kako se zna istina:

Veljko Đurić Mišina je u opasnosti da se na njega primeni izreka: “S kim si, onakav si“!

„Na suđenju Adolfu Ajhmanu u Jerusalimu 1961, Aleksandar Arnon, svedok optužbe, otkrio je da je u Jasenovcu ubijeno oko 600.000 ljudi, dok je u drugim logorskim kompleksima NDH (Jadovno, pre svega) pobijeno još nekoliko stotina hiljada Srba. Broj nastradalih vaših sunarodnika od 1941. do 1945. daleko je veći od milion, i to je istorijski podatak za sve kojima je do istine. On je bio sekretar Jevrejske zajednice u Zagrebu 1941, a nakon nacističke invazije i osnivanja NDH, umesto da beži, on ostaje i prijavljuje se direktivi za javni red i bezbednost u kojoj su radile ustaše. Aron je imao jedinstvenu poziciju, tajno se sastajao sa antiustaškim podzemljem, rednovno obavljao inspekcije ustaških logora smrti, pokušavao je da dobavi hranu i umanji patnje zatočenih, razgovarao sa njima, sveštenstvom, ustaškim i Gestapovim zvaničnicima i beležio sve što je saznao.“

Džered Izrael je pokazao i zbog čega se smanjuje broj žrtava: “Pregledajući arhivu “Njujork tajmsa” video sam da se u člancima iz 1945, 1961, 1972. (sve do 1991), o Jasenovcu govori kao o stratištu u Hrvatskoj gde je ubijeno od 700.000 do 800.000 uglavnom Srba. U enciklopediji Jad Vašema iz 1990. navodi se broj od 600.000. A zatim, kako se razbuktavao rat na Balkanu, broj ubijenih Srba se sveo na nekoliko desetina hiljada. Vatikan i Nemačka su, u stvari, nastavili posao iz 1941. Sledeći istorijska dokumenta, potpuno je jasno da je Vatikan najzaslužniji za stvaranje NDH i da se za takvu monstrum državu zalagao i pre 1941.“ (ovde:)

Stvar je prosta: o Jasenovcu se sve znalo, a onda je krenuo revizionistički proces u kome učestvuje Ćulibrk, agent onih jevrejskih grupa koje u revizionizmu učestvuju (ne svih Jevreja, kao što vidimo – časni i odgovorni Jevreji su na strani jasenovačkih mučenika). Posredno, ovakve teze odgovaraju i Vatikanu i Hrvatima. Očito je da Ćulibrk otvara izvesna vrata na zapadu i među svojim nalogodavcima, a pošto država Srbija ne daje pare za sećanje na žrtve, onda se lako naći na strani Ćulibrka i družine odakle pare stižu.

Jevreji su mnogo stradali u Dugom svetskom ratu, i njihovi istoričari tvrde da ih je pobijeno šest miliona. Jevreji imaju imena mnogih pobijenih sunarodnika, ali nemaju šest miliona imena.

Sme li ko da im traži sva imena? Sme li ko da umanjuje broj njihovih žrtava? Ko proba, ide na robiju.

A Srbi, da bi dokazali koliko ih je pobijeno, treba svaku žrtvu da navedu po imenu i prezimenu. Zanimljiva Ćulibrk strategija.

Dakle, ovde nije reč o Veljku Đuriću, i nije nam, ponavljamo,  cilj da mu osporavamo stručnost i naučnost. Nego je on u opasnosti da se na njega primeni izreka: “S kim si, onakav si“, što mu Uredništvo našeg sajta ne želi, jer smatra da ne bi trebao biti u društvu izdajnika srpskog naroda i Srpske Crkve.

Ipak, svako ima pravo da bira svoj put. Mi ostajemo na putu Svetog Vladike Nikolaja, koji je napisao službu za sedamsto hiljada pobijenih Srba u doba vatikanske NDH. (ovde:)

Izvor: Borba za veru


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Jedan odgovor na „Veljko Đurić? Ne, episkop Ćulibrk!“

Vladika Jovan I neistoriograf kaže:

Konacno da neko progovari o glavnom problemu. Vladika Jovan isto nije istoricar, ali dr Djuricu smeta samo dr Bastasic. A tek kad se sazna kojim sve kanalima odlazi novac beogradskog Muzeja genocida, imacemo punu sliku. Cas hapsenja se primice!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top