arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Prof. dr Mirjana Stojisavljević: Garavice mračne i krvave

Prof. dr Mirjana Stojisavljević: Istorijski čas povodom sedamdesetogodišnjicice ustaškog Pokolja na Garavicama kod Bihaća. Od pamtivijeka i prije Biblije sve naše riječi bile su ničije. Otkad ih razdijelismo međ sobom svako smo slovo zamijenili grobom. Duško Trifunović Početkom avgusta (5. avgusta) 2011. godine na Garavicama kod Bihaća održan je parastos i istorijski čas povodom sedamdesetogodišnjice od ustaškog Pokolja izvršenog, od 3. juna do 4. avgusta 1941. godine, nad trinaest i po hiljada Srba, civilnih žrtava genocida sa područja Bihaćkog sreza i okolnih mesta.[1] Potomci i poštovaoci žrtava garavičkog pokolja podsetili su se i na činjenicu da je pogrom planski izvršen upravo na dobrovoljačkoj srpskoj zemlji po kojoj su „lobanje poljem

DOKUMENTARNI FILM “GARAVICE”

Pogledajte film „Garavice“ 07. septembra 2024. od 21. čas na RTRS-u. Dokumentarni film GARAVICE predstavlja priču o jednom od najvećih stratišta srpskog naroda tokom Drugog svjetskog rata. Film objašnjava i posljedice koje su uslijedile nakon likvidacija na Garavicama i drugim masovnim stratištima u Bihaću, Cazinu, Velikoj Kladuši, Bosanskoj Krupi i Bosanskom Petrovcu. Pogledajte film „Garavice“ 07. septembra 2024. od 21. čas na RTRS-u. Biblijsku tragediju obilježila je i nasilna islamizacija i pokatoličavanje Srba, umiranje i ostavljanje djece u smetovima Grmeča. Sudske presude i arhivska građa zabilježili su zločine iz strasti, skidanje krvave odjeće sa unakaženih srpskih žrtava i učešće djece muslimanskih i hrvatskih ustaša u zločinima. Film je baziran na

natpisnacrkvi.jpg

Masovni pokolj Srba na „Mehinom stanju“ avgusta 1941.

Na Mehinom stanju u vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Žrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Mehino stanje je zemljište na granici Slunjskog i Kladuškog kotara gdje je pred rat 1941. godine jugoslavenska vojska iskopala protivtenkovske rovove. Njih su ustaše Nezavisne Države Hrvatske krajem jula i početkom augusta 1941. godine iskoristile za masovni Pokolj srpskog naroda s područja kotara Slunja i kotara Velika Kladuša. Srbe su zatvarali u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u

Kalendar Pokolja: 12. – 15. avgust 1941. Zločini nad Srbima

Drinjača kod Zvornika. Ustaše su 12. avgusta 1941. godine u jednom magacinu u Drinjači kod Zvornika zaklale 100 Srba i pobacali ih u jednu rupu pored magacina. Pošto su žrtve bile slabo zakopane, psi lutalice su počele razvlačiti njigove posmrtne ostatke. U magacinu je po svjedočenju Pera Đukanovića bilo jedno veće hrastovo bure u kome su zatekli 150 litara ljudske krvi. Žrtve su skidane gole, vođene niz stepenice, te klane nad buretom krvi. Izvor:  Strahinja Kurdulija, Atlas ustaškog genocida nad Srbima 1941-1945, Privredne vesti “Europublic” D.O.O., Istorijski institut SANU, Beograd 1993., str. 20. Velika Kladuša, Srpska pravoslavna crkva, mučilište i gubilište Srba, njih više od 2.450 u vremenu od 30.

NDH zločini 1941. godine (Fotodokumentacija Muzeja žrtava genocida)

Na današnji dan počeo genocid

Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine dao zeleno svjetlo za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima… Samo u prvih sedam mjeseci ustaške vlasti prekršteno je oko 100.000 pravoslavnih, otvoren konclogor Jasenovac i počele deportacije Srba Ministar unutrašnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine propisao „Provedbenu naredbu o ustrojstvu i poslovanju ravnateljstva za javni red“, čime je van zakona stavljeno oko dva miliona Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma. Ta naredba iskorištena je kao pravni osnov za genocid koji je uslijedio, a na osnovu nje Srbi su proganjani, ubijani, prekrštavani i protjerivani. Otvoren je koncentracioni logor Jasenovac, ljudi su ubijani bez suđenja i

korice-knjige-stradanja-cazinska-krajina.jpg

Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba /1941-1945/

Ova knjiga je trajni spomenik nevinim žrtvama ustaško fašističkog terora u Cazinskoj krajini. Posle četrdeset godina istraživanja o stradanju naroda tokom Drugog svetskog rata, u Cazinskoj krajini, a za 70-tu godišnjicu tih užasnih zbivanja, objavljena je druga knjiga borca NOR-a i nosioca „Partizanske spomenice 1941. godine,, Dušana D. Miljkovića pod naslovom Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba /1941-1945/. U knjizi su kroz nekoliko celina dati prikazi o stradanju pre svega srpskog, ali i ostalih naroda koji nisu prihvatili ustašku vlast i zločine koje su ustaše primenjivali posebno prema srbima pravoslavne veroispovesti, Jevrejima i Romima. U prvom delu su navedeni podaci o uspostavi vlasti NDH u Velikoj župi Bihać, pre

ZBORNIK DOKUMENATA “STARI BROD”

Zbornik dokumenata „Stari Brod“ u izdanju Fondacije “Zaboravljeni korijeni” na više od 700 strana donosi do sada neobjavljena dokumenata o stradanju Srba tokom Drugog svjetskog rata u romanijskom kraju i dijelovima istočne Bosne. Obuhvata današnje opštine Sokolac, Pale, Istočni Stari Grad, Olovo, Kladanj, Vlasenicu, Han Pijesak, Rogaticu, Višegrad, Novo Goražde, Goražde, Čajniče i Rudo. Dokumenti potiču iz Vojnog Arhiva u Beogradu, Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu i Arhiva Jugoslavije u Beogradu. Po prvi put, javnosti se predstavljaju ovi faksimili i prepisi presuda, izvještaja, zapisnika i svjedočenja iz 1946. i 1947. godine. Premijerno predstavljanje zbornika održaće se u okviru obilježavanja stradanja Srba u Starom Brodu, 24. i 25. maja 2024.

Na praznik Blagovijesti 1934. godine rođena baka Rosa Končar

Na praznik Blagovijesti, 7. aprila 1934. godine, rođena je baka Rosa Končar u selu Donja Gata u opštini Bihać. Baka Rosa, rođeno Cimeša, ostavila je jedan od najupečatljivijih utisaka na gledaoce dokumentarnog filma GARAVICE. Njeno živopisno svjedočenje, nošnja, marama i krajiški izgovor privlače pažnju već u prvim sekundama, ne ostavljajući nikoga ravnodušnim. Tokom snimanja intervjua, u aprilu 2022. godine, nepokolebljivo je izrazila želju da pomogne u stvaranju filma. Na svako pitanje, oštroumna i inteligenta žena, odgovarala je detaljno, otkrivajući i nove priče. Nijednom nije ponovljeno snimanje, jer je uvijek govorila tečno. Bile su potrebne sedmice da se presluša i razmisli o svemu izgovorenom. Nakon svake preslušane rečenice samo su se smjenjivali

Vladimir Bursać: Uspomena i sećanje na čoveka koji je samo govorio istinu u jedno gluvo doba

Nakon što je Fondacija “Zaboravljeni korijeni” obnovila spomenik Draganu i Bojani Grgić, 30. marta 2024. godine služen je i parastos bračnom paru Grgić. Parastos je služilo sedam sveštenika iz pet eparhija Srpske pravoslavne crkve. Dragan Grgić i njegova supruga Bojana nisu bili blagosloveni decom, biološkim potomstvom, naslednicima. Međutim, činjenica da se petnaestak ljudi danas skupilo na njihovom grobu, skoro 40 godina kako se završio zemaljski život Dragana Grgića, kao i da je Dragan Radović nebrojeno puta bio na ovome mestu, dok se obnavljao spomenik govori nešto sasvim drugo. Govori da su Dragan i Bojana iza sebe ipak ostavili decu, duhovnu decu i da smo mi ta njihova deca, koja čuvaju

Garavice – mesto gde Srba više nema

OTKRIVANjE JEDNOG ZABORAVLjENOG USTAŠKOG ZLOČINA Dragan Radović, autor filma o masovnim stradanjima srpskog naroda u bihaćkom kraju, kaže za „Politiku” da na tom prostoru ima puno spomenika, zaraslih u korov, posvećenih žrtvama o kojima ljudi ne znaju ništa Nakon završetka filma, u sali je bio muk. Bez aplauza i ustajanja, mnoge gledaoce prikovane za sedišta sa suzama u očima držala je priča o masovnom stradanju srpskog stanovništva u, posle Jasenovca i Jadovna, najvećem stratištu na prostoru Nezavisne Države Hrvatske. Takva je bila atmosfera na beogradskoj premijeri filma „Garavice” 21. februara, koji prati priču o zločinima od početka do kraja Drugog svetskog rata na prostoru Korduna, Bihaćke krajine, zasnovanu na više

Svedočanstvo o stradanju pravoslavnih Srba u Bihaćkoj Krajini

Dokumentarni film Garavice – neprocenjivo svedočanstvo o stradanju desetina hiljada pravoslavnih Srba u Bihaćkoj Krajini Nekoliko stotina zainteresovanih večeras je do poslednjeg mesta ispunilo Malu salu beogradske MTS Dvorane u kojoj je premijerno prikazivan dokumentarni film Garavice autora Dragana Radovića iz fondacije Zaboravljeni korijeni. Veliki broj gledalaca i stojeći je pratio film – svedočanstvo o stradanju srpskog pravoslavnog naroda  u Bihaću, Cazinu, Velikoj Kladuši, Bosanskoj Krupi i Bosanskom Petrovcu u Drugom svetskom ratu. Autor je razotkrio nepoznatu i dugo skrivanu istinu filmom koji je bazirao na više od tri hiljade dokumenata (sudskih presuda, zapisnika sa  saslušanja, izveštaja, proglasa…), kao i živoj reči 27 preživelih svedoka, od kojih u filmu govori njih 15. Film je neporecivo

Sandra Blagić: Kako mislimo da nas neko poštuje, kada mi ne poštujemo svoje mrtve?

Garavice su spomen područje koje se prostire na 15 hektara površine. Nalazi se sa obe strane magistralnog puta Bihać – Zagreb. U sklopu spomen-parka nalazi se Humačka glavica, uzvišenje, u čijem su podnožju tri grobnice: Garavice, Delibarice i Uljevite bare. Piše: Sandra Blagić Na Garavicama su se do maja 1941. godine nalazili prirodni kanali riječice Klokot, koji su za nekoliko mjeseci ystaše napunili leševima Srba, Jevreja, Roma.Tačan broj nastradalih nikad nije utvrđen.Prema britanskim izvorima za samo tri mjeseca ubijeno je 14.500 civila. Ubijani su svakog dana, na svakom mjestu. Živi su spaljivani u crkvama, kućama, štalama.Živi zakopavani u uspravnom položaju i posipani krečom. U Bihaćkoj kuli, koju nisam mogla da

Dragan Grgić: Prosuta krv oribanih ljudi curila je između dasaka i škropila dolje po ženama i djeci

Bilo je jezivo čuti kukanje i dernjavu ljudi kad ih privode ribežu i guraju unutra. Štala gostioničara Dane Gašljevića bila je dosta duga i široka i tu su se godinama sklanjali kočijaši sa kolima i konjima od nevremena. Ona je bila patosana daskama preko greda i tu je ranije gostioničar stavljao sijeno. Sada su tu smještali uhvaćene muškarce, dok su žene i djeca bili u prizemlju. U odjeljenju za muškarce, u potkrovlju, montirali su neki ribež sa oštrim noževima koji su okretala četiri zločinca i uhvaćene ljude žive gurali u tu spravu đe su ih ribali kao kupus. Prosuta krv oribanih ljudi curila je između dasaka i škropila dolje po

PREMIJERNO PRIKAZAN DOKUMENTARNI FILM „GARAVICE“

Blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa bihaćko-petrovačkog g. Sergija a pod pokroviteljstvom Eparhije bihaćko-petrovačke u svečanoj sali banjalučkog Banskog Dvora premijerno je prikazan dokumentarni film „GARAVICE“ autora g. Dragana Radovića. Film je produkt višegodišnjeg truda i rada autora i njegovih saradnika na polju istraživanja stratišta Garavice nadomak Bihaća gđe je mučeničku smrt ugledalo preko deset hiljada nevinih srpskih žrtava Bihaća i okoline gđe prilaže autentične snimke preživjelih svjedoka i raznih zapisnika iz arhiva. Premijeri filma prisustvovali su Episkopi bihaćko-petrovački g. Sergije, pakračko-slavonski g. Jovan i marčanski Sava uz Predsjednika Republike Srpske g. Milorada Dodika, gradonačelnika Banja Luke g. Draška Stanivukovića sveštenomonaštva, sveštenstva i predstavnika državnih institucija. Prije početka filma prisutnima su se

POZDRAVNA BESJEDA NjEGOVOG PREOSVEŠTENSTVA EPISKOPA BIHAĆKO-PETROVAČKOG G. SERGIJA NA PROMOCIJI FILMA „GARAVICE“

Sa ovog mjesta, u ovaj dan, poručujemo svima da Garavice NEĆEMO, NE MOŽEMO i NE SMIJEMO zaboraviti, već ćemo učiniti sve da vaskrsnemo sopstveno sjećanje i molitvenu uspomenu. Vaša Preosveštenstva, Gospodine Predsjedniče Republike Srpske, Gospodine Predsjedniče Narodne Skupštine, Poštovana gospodo, Braćo sveštenici, Draga braćo i sestre, Okupili smo se večeras ovdje, u banjalučkom Banskom dvoru, da bismo kroz dokumentarni film „Garavice“ oživjeli uspomenu na hiljade postradalih pravoslavnih Srba grada Bihaća i okoline, kojima je ustaška zločinačka ruka prekratila životni put, s jasnom i nedvosmislenom namjerom da većinski srpsko Pounje u potpunosti očisti od imena srpskog i vjere pravoslavne. Mjesec juli 1941. godine na području mučeničke Krajine najkrvaviji je mjesec naše

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.