Sećanje na 11. mart 1995. godine kad su hici snajperiste na Grbavici ubili dve devojčice Bilo mi je tek 13 kad sam se suočila sa jednim od najstrašnijih prizora svog detinjstva. Potpisano primirje, a mi deca s Grbavice jedva smo dočekali tih nekoliko dana, pa da „u miru“ izađemo ispred zgrade, skočimo koju lastiša, aberečke-abertude, ili u nekom prolazu uhvatimo smešak prve simpatije. Gledam kroz prozor, a on „baca“ pogled na ambulantu, nekih 30 do 50 metara ispred mene. Gledam kakvo je vreme, šta da obučem i hoću li prvo po Dajanu, Sanju ili Stašu. Da potrčimo bez straha, konačno, bez grča da će igru da nam pokvari neki od

U Bratuncu će večeras biti održana akademija sjećanja povodom 21 godine od egzodusa Srba sa područja Sarajeva, a sutra na bratunačkom groblju biće služen parastos poginulim borcima sa sarajevskog ratišta čiji su posmrtni ostaci preneseni u Bratunac, te prislužene svijeće za pokoj duša. Program u okviru akademije, u organizaciji Zavičajnog udruženja „Sarajevski Srbi“ koje okuplja izbjegle Srbe iz Sarajeva i doline Bosne, počeće u 19.00 časova u bratunačkom Domu kulture, a parastos poginulim borcima na bratunačkom groblju biće služen sutra od 11.00 časova. Program, tokom kojeg će nastupiti folklorni ansambl Srpskog dobrotvornog i kulturno-umjetničkog društva „Sveti Vasilije Veliki“ iz Bratunca, a beogradski glumac Lepomir Ivković izvesti monodramu „Voždovo radovanje“, počeće

Knjiga „Genocid nad Srbima u Sarajevu 1992-1995“, predstavljena je danas u Beogradu, prema riječima autora Milivoja Ivaniševića, na dan kada je prije 25 godina počeo građanski rat u BiH i genocid nad Srbima u Sarajevu. Ivanišević je rekao da u srpskom dijelu Sarajeva nije bilo nijednog logora za muslimane, nema nijednog ubijenog muslimana niti masovne grobnice, a da je u muslimanskom Sarajevu postojalo 120 logora za Srbe i pronađeno više desetina masovnih grobnica. „Knjiga predstavlja svjedočenja ljudi koji su preživjeli najtežu moguću torturu. Ona se ni po čemu nije razlikovala, možda je ponekada bila sistematičnija od one koju su tokom Drugog svjetskog rata preživjeli Srbi u logorima tadašnje NDH“, rekao

BiH danas obeležava najveći praznik, a porodica Gardović i sarajevski Srbi prisećaju se dana kada je ubijen otac i muž Nikola Gardović, samo zato što je na venčanju sina nosio crkvenu trobojku sa četiri ocila. Mogu da kažem — praštam, ali kome, kad onoga na drugoj strani to ne interesuje, kaže za Sputnjik Nikolin sin, protojerej Jovan. Nikolu Gardovića u fabrici „Vaso Miskin Crni“ niko nije znao po imenu. Zvali su ga Pop. Tokom prepodneva služio je državi kao kovač, a poslepodne i praznicima Bogu u parohijskoj crkvi u koju je redovno odlazila i njegova žena sa petoro dece — ćerkom i četiri sina, od kojih će čak trojica kasnije

Na Sv. Trifuna, 14.februara 2014.god. u Darbiju, Engleska – 20 godina kasnije. DA SE NE ZABORAVI – SARAJEVSKO RATIŠTE 1994. god. Iz knjige (u pripremi) pod naslovom „OD KRAJINE DO KOSOVA“! „Što nije zapisano – zaboravi se, što se zaboravi kao da nije (ni) postojalo“! (Sv. Vladika Nikolaj Velimirović) Na Trebeviću ratne 1994. godine –  Sa Vojvodom Slavkom Aleksićem i kapetanom Zekom ( u pozadini Sarajevo)   Ratna 1994.godina. Sarajevsko ratište, položaj srpskih borbenih snaga na Grbavici – Jevrejsko groblje. Praznik Sv. Trifun, 14-ti februar. Uoči Sv. Trifuna sam sa svojom protinicom Sekom stigao iz Kalifornije u srpsku ratnu prestonicu Pale. Kao i obično, kada smo dolazili, bili smo domaćinski i

Član Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Milutin Mišić izjavio je da se traga za još 250 nestalih sarajevskih Srba i da je nominovano nekoliko lokacija koje bi mogle skrivati njihove posmrtne ostatke. Mišić je rekao da postoje informacije da su soliter Bosmal i džamija u sarajevskom naselju Otoka izgrađeni na srpskim kostima i da je mala vjerovatnoća da će se do njih ikada doći. On je naveo da Tužilaštvo BiH već tri i po godine ne odgovara na zahtjev za pokretanje istrage kojom bi bilo utvrđeno odakle su dospjele srpske kosti pronađene u sarajevskom naselju Alipašino polje, u zemlji koja je na obalu Miljacke dovezena sa drugog lokaliteta.

Snijeg na Romaniji ni ove godine, na Vaskršnje zadušnice, nije spriječio članove porodica, prijatelje i saborce da odaju poštu na vojničkom spomen-groblju Mali Zejtinlik u Sokocu. Tamo je smiraj našlo skoro hiljadu junaka Odbrambeno-otadžbinskog rata. Brat do brata, otac uz sina, rođaci, prijatelji, saborci – na mjestu vječne straže hiljadu srpskih boraca sarajevsko-romanijske regije i danas dostojanstvo, čast, bol. Brat poginulog borca Radojica Trifković kaže da mu je ovdje sahranjen brat, kao i posmrtni ostaci 29 ubijenih mještana Čemerna. On podsjeća da su muslimanske snage 10. juna 1992. godine napale selo Čemerno i izvršile pokolj 29 mještana, a da za taj zločin još niko nije odgovarao. Milena Krtolina, majka poginulog borca, u ratu je izgubila dvoje djece, a ostala

Udruženje boraca „Beli vukovi“, koju čine pripadnici i poštovaoci ove elitne jedinice Vojske Republike Srpske, parastosom u crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u Palama, slavskim obredom, te polaganjem vijenaca na Centralni spomenik palim borcim, kao i na Spomen-obilježje legendarnom komandantu Srđanu Kneževiću – „Belom vuku“ obilježili su danas na Palama svoju krsnu slavu Sveti Trifun. „Sabrani u molitvenom sjećanju na našu hrabru braću koji su svoje živote položili na oltar Otadžbine, braneći srpski narod i njegovu slobodu, poštujući i čojstvo i junaštvo, mi danas evociramo uspemone na naše srpske junake“, rekao je protojerej Marko Glavaš. Predsjednik Udruženja „Beli vukovi“ Janko Šešlija rekao je novinarima da „Beli vukovi“ nikada neće odustati da