arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

VERITAS: Godišnjica stradanja Srba iz Zapadne Slavonije 1. i 2. maja 1995. godine

Prvog maja 1995. godine hrvatske oružane snage izvršile su agresiju, pod kodnim nazivom “Bljesak“, na srpsku oblast Zapadna Slavonija, u sastavu Republike Srpska Krajina (RSK), u vrijeme kada je ova oblast bila pod zaštitom UN-a ( UNCRO – Sektor “Zapad”). Protiv zapadnoslavonskih Srba, sa oko 15.000 žitelja i sa oko 4.000 vojnika, krenulo je više od 16.000 pripadnika hrvatskih oružanih snaga. Zaštitne snage UN-a, na vrijeme upozorene od strane hrvatskih generala, povukle su se na bezbjedna mjesta, prepuštajući svoje štićenike na milost i nemilost agresoru. Narod zapadne Slavonije, sjećajući se Jasenovca iz ‘41. i Pakračke Poljane iz ‘91, krenuo je u egzodus prema Srpskoj. Na putu prema “mostu spasa” do

OBILjEŽENO 28 GODINA OD VELIKOG STRADANjA SRBA NA VASKRS NA ČARDAKU KOD DERVENTE

U Spomen-kompleksu Čardak kod Dervente juče je obilježeno 28 godina od velikog stradanja 37 Srba koje su na Vaskrs 1992. godine ubili pripadnici HVO-a i paravojnih hrvatsko-muslimanskih formacija i ugasili nekoliko porodica. Načelnik opštine Derventa Milorad Simić istakao je da je na Vaskrs 1992. godine izvršen pogrom nad ljudima i da su ubijeni srpski civili. On je istakao da su to bili ljudi koji nisu ni u jednu tuđu kuću ušli, već su samo čuvali svoju, a cijena čuvanja svog praga bila je velika, što Derventa neće zaboraviti. Simić je rekao da se ove godine sjećanje na stradale Srbe obilježava pod posebnim uslovima zbog virusa korona, a prethodnih godina bilo

PARASTOS ZA 88 SRPSKIH ŽRTAVA EKSHUMIRANIH IZ MASOVNE GROBNICE

Na gradskom groblju u Brodu juče je služen parastos za 88 Srba koji su ubijeni tokom okupacije ove opštine i bačeni u masovnu grobnicu, otkrivenu tek poslije oslobođenja grada u odbrambeno-otadžbinskom ratu. U skladu sa naredbom Republičkog štaba za vanredne situacije nije bilo masovnijeg okupljanja na groblju. Predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije Brod Zoran Vidić rekao je Srni da su među ubijenima bili civili i vojska i da je prva ekshumacija obavljena u periodu od 26. aprila do 14. maja 1993. godine, kada su identifikovana 44 tijela. „To je bila najveća masovna grobnica otkrivena nakon ulaska u Brod, a pronašli smo još šest manjih grobnica“, rekao je Vidić. On je podsjetio

ZEMA

Koliko treba biti nečovek i ubiti nenaoružanog vojnika od devetnaest godina na odsluženju obaveznog vojnog roka dok bezbrižno igra bilijar? – Druže poručniče… Okrenuh se da vidim ko je. Vojnik malo niži od mene, u tamno maslinastoj uniformi koju su u našoj jedinici nosili diverzanti, sa beretkom na glavi koju su tada nosili samo pripadnici vojne policije i specijalnih jedinica. Stajao je u stavu mirno i pozdravljao me desnom rukom prinetom slepoočnici. Mislim da nisam imao beretku na glavi jer smo se nalazili unutar zgrade pozadinskog dela Komande 2. vojne oblasti u Sarajevu, pa sam samo klimnuo glavom. Izvor: BUNARBLOG ; Autor: Željko Pantelić, 29. aprila 2013. NAPOMENA: Svi navodi

Radost Vaskrsa jača od ratova i kriza

Velika subota dan pred veliki hrišćanski praznik. Sjetih se kako sam praznik dočekao u Sarajevu prije tačno 28 godina tačnije ratne 1992. godine. Mnogo je sličnosti sa današnjim danom i tada baš kao i danas bio sam u izolaciji zatvoren u kavez koji se zove stan. I tada baš kao i danas iz stana nisam izlazio danima. I ne samo da nisam izlazio danima već sam dane, zajedno sa ostatkom porodice, proveo čučeći i puzeći jer od snajpera nismo smjeli da se uspravimo. I tada baš kao i danas vrebao nas je nevidljivi neprijatelj. Te ratne godine najviše vremena sam provodio u kupatilu i špajzu jer su to bile dvije

Episkop Sergije: Tišina Velikog Petka

Ulice su zatvorene, na drumovima pustoš, u dušama praznina, u umovima sumnja… Nada tone na horizontu. Čovječanstvo se uplašilo sebe, a čovjek je čovjeku (p)ostao vuk.          Da li otkucava posljednji čas svijeta kakvog smo poznavali?  Egoizam zapadnog čovjeka konačno je stigao na kasu istorije, da plati dug koji duguje svemu svijetu. Ostarjela Evropa još uvijek daje znakove života, oslanjajući se na ekonomske štake, bez kojih bi se stropoštala u sopstveni ponor pohlepe. Zaboravljeni Bog (izdan, popljuvan i raspet), potisnut u krajnost postojanja, čeka da mu se vrate oni koji su Ga ostavili samog na Krstu. Ali, kako reče veliki Berđajev: „Evropa je besramno bogata i zato

veritas2.jpg

Savo Štrbac: USTAVNA “POBUNA” U VRIJEME PANDEMIJE

Ovih dana dobio sam odluku Ustavnog suda Hrvatske (Broj: U-III-3521/2018 od 10. marta 2020) kojom se ustavna tužba Nedjeljka Blagojevića odbija u dijelu koji se odnosi na povredu prava na pravično suđenje a odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu prava na život, koja prava garantuje i Ustav RH i evropska Konvencija o zaštiti ljudskih prava. Podnosilac ustavne tužbe je Srbin, koji je do 1. maja 1995. živio u SAO “Zapadna Slavonija”, čiji je sin Tihomir (25) ubijen 28. aprila 1995. na benzinskoj pumpi kod motela “Slaven” u blizini Nove Gradiške, pored autoputa Beograd – Zagreb (nekada put “bratstva i jedinstva”), gdje je došao po gorivo. Ovo ubistvo je

Potpišite peticiju: KLINIČKI CENTAR U NIŠU DA DOBIJE NAZIV ,,HIRURG MIODRAG LAZIĆ

Poslednja želja mu je bila da ga ispratite pesmom „Marš na Drinu“. A naša da se Klinički centar u Nišu nazove po njegovom imenu i prezimenu. Marija Dimitrijević, hirurg, koleginica pokojnog Miodraga Lazića: Danas nas je napustio prim. dr Miodrag Lazić, hirurg, veliki čovek, moj veliki prijatelj, učitelj, drugi otac. Zamolio me je da prenesem njegove poslednje reči: „Otišao sam časno i pošteno. Kao direktor UC dva meseca pred penziju, stajao sam ispred svojih ljudi, dragih doktora i sestara. Stajao sam na prvoj liniji, nisam se krio, naprotiv bio sam ispred svih znajući da sa svim svojim bolestima i godinama imam veliki rizik ali čast i ponos mi nije dozvoljavao

Dnevnik ratnog hirurga dr Miodraga Lazića: Otac Slađe (14) mi je ljubio krvave klompe da je spasem

Dnevnik koji ne sme biti zaboravljen, srca umrlih koja su počela da kucaju u njegovim rukama i scena kad jedna majka gleda u svoje dete koje umire, zatim sklapa oči i odlazi za njim, na onaj svet. Srbiju i Republiku Srpsku danas je potresla vest o smrti ratnog hirurga, doktora Miodraga Lazića (65), direktora Urgentnog centra Niš. Pre samo pet dana objavljeno je da je doktor oboleo od korona virusa, a posle velike borbe za život, u kojoj su mu pomagale njegove kolege, čuveni doktor zauvek je zatvorio oči. Kao dobrovoljac učestvovao je u odbrani Republike Srpske gde se istakao hrabrošću i požrtvovanošću. O njemu je snimljen i dokumentarni film

Desa Đurić (79), majka heroj Republike Srpske

Poslije gotovo 25 godina otkako je nestao, 27. maja 1995. godine, na Ozrenu, u ofanzivi mudžahedina i takozvane Armije BiH, napokon, svoj grob i smiraj u rodnim Kokorima, kod Prnjavora, pronašli su posmrtni ostaci tada dvadesetogodišnjeg Nenada (Milovana) Đurića (1975), pripadnika Prnjavorske lake brigade Vojske Republike Srpske. Heroj majka, Desa Đurić (79), dočekala je da u zemlju položi i svog trećeg sina. A, Srpsku su branili svi njeni sinovi: Pero (1970), Nebojša (1973) i Nenad (1975). Trebalo je i treba to izdržati, tragediju za tragedijom. Gubitak za gubitkom. Četiri zaredom. Još prije rata, 1981. godine, iznenada, Desa je ostala bez životnog saputnika Milovana. Sa ovog svijeta otišao je u 42.

Ruševine karaule Košare nakon završetka rata

Danas 20 godina od početka bitke za Košare

Danas se navršila 21 godina od početka bitke za karaulu Košare na Kosovu i Metohiji u kojoj je poginulo 108 srpskih vojnika u neravnopravnoj borbi sa snagama terorističke OVK, regularne vojske Albanije, uz vazdušnu podršku NATO-a. Bitka za karaulu Košare na granici tadašnje SR Jugoslavije i Albanije smatra se najvećom bitkom u novijoj srpskoj istoriji u kojoj je nešto više od 1.000 golobradih srpskih vojnika, bez dovoljno municije, branilo domovinu od napada snaga koje su brojale između 5.000 i 6.000 Albanaca i njihovih pomagača. Najveći broj srpskih snaga na Košarama činili su vojnici na redovnom odsluženju vojnog roka, prosječne starosti između 19 i 20 godina, a borili su se i

Miloš Ković: Šest vekova živi Kosovski zavet i živeće i dalje

Profesor Ković sa svojim studentima redovno odlazi na Kosovo i Metohiju i u srpske enklave uveren da se na takvim mestima ljudskog bitisanja u 21. veku najbolje može ispeći zanat istoričara. Naslov i oprema: STANjE STVARI ; Izvor: Politika, 8. 4. 2020 Autor: Dragoljub Stevanović NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Imao je sedam godina kada je od roditelja tražio da mu kupe „Ilustrovanu istoriju sveta” Somerseta Fraja. Tu knjigu je video kod drugara

KO JE PRVI ZAPUCAO U SARAJEVU 1992.

Juče su skoro svi mediji u većem beha entitetu i „napredni“ mediji kod nas, objavili „danas je počela opsada Sarajeva“. Juče su skoro svi borci za ljudska prava i ljudskopravaški intelektualci, novinari i aktivisti zarežali protiv „srpskog fašizma.“ Izvor i autor: Boris Radaković – april 06, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Dozvolili smo sebi, „da nam svi koje smo oslobađali, kojima smo omogućili da postanu nacije sa svojim državama, poreknu našu oslobodilačku

Veritas – Saopštenje povodom golgote Kupreških Srba aprila 1992

Hrvatske jedinice, sastavljene od ZNG, HOS-a, HVO, 3. aprila 1992. napale su srpska sela na kupreškoj visoravni u jugozapadnoj Bosni. Brzo su napredovali, jer sa srpske strane nije ni bilo organizovane odbrane. Brojčano nadmoćniji, bolje naoružani i sa iskustvom iz rata u Hrvatskoj, do 6. aprila zauzeli su sva srpska sela, uključujući i opštinski centar gradić Kupres. Za nekoliko dana hrvatska vojska ubila je 54 srpska civila i teritorijalca, a oko 150 odvela u logore po zapadnoj Hercegovini i Hrvatskoj, u kojima su prošli pravu golgotu. Hrvati su 6. aprila u restoranu firme “Kvalitet” u Kupresu sakupili 60-ak teritorijalaca i civila i odmah po predaji, pred ostalim zarobljenicima, ubili Stevu

Ranko Radelić: Slučajnost ili slučaj?

Podozrivost se pojavila još 2011. kada je novoosnovano Zavičajno udruženje „Bilogora“ organizovalo obilježavanje 20 godina od egzodusa iz zavičaja i parastos za stradale. Izvor: Još neobjavljena knjiga autora Ranka Radelića – april 03, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. U naivnoj nadi da će to za tadašnje medije predstavljati vijest koja će se u bar dvije rečenice pojaviti i u udarnom terminu, a potomke Krajišnika ohrabriti da njeguju ono što se danas popularno

NAJNOVIJE VIJESTI

Reintegracija zločina

U povodu godišnjice mirne reintegracije Zajednica povratnika hrvatskog Podunavlja dala je priznanje

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.