Razgovarao: Milorad Gutalj Demograf Stevo Pašalić proučio je sve izvještaje međunarodnih eksperata tužilaštva Haškog tribunala u kojima su obrađivane prisilne migracije stanovništva i žrtve rata u BiH i zaključio da su u tim izvještajima sve žrtve, vojne ili civilne, jednako tretirane kao žrtve rata. On kaže da se struktura žrtava može klasifikovati na žrtve koje su pripadale vojnim formacijama ili civilnom stanovništvu, ali da međunarodni eksperti u svojim istraživanjima nisu tome posvetili dovoljno pažnje nego su navodili paušalne ocjene. Takvi paušalni navodi su vrlo opasne teze koje, praktično, mogu da odrede karakter rata, upozorio je Pašalić u intervjuu Srni. „Eksperti su paušalno navodili da je u ratu u BiH poginulo

Hrvatska štampa objavila zastrašujuće fotografije ubijene dvanaestogodišnje Aleksandre Zec i njene majke Marije. Njih su u decembru 1991. godine ubili pripadnici Eskadrona smrti Tomislava Merčepa. Zagrebački Jutarnji list objavio je zastrašujuće fotografije tela dvanaestogodišnje Aleksandre Zec i njene majke Marije, koje su u decembru 1991. godine, zajedno sa njihovim ocem, odnosno suprugom Mihajlom, nedaleko od Zagreba, ubili pripadnici Eskadrona smrti Tomislava Merčepa samo zato što su bili Srbi. Hapšenja pod pritiskom EU? Hapšenje „ratnih heroja“, kako kažu u Hrvatskoj, teško podnosi dobar deo tamošnje javnosti, a posebno politički vrlo uticajna udruženja ratnih veterana. U „Veritasu“ smatraju da ne bilo ni hapšenja, ni optužnica, ni objavljenih fotografija, da nema pritiska Evropske unije

BANjALUKA, 23. MAJA (SRNA) – Služenjem parastosa i polaganjem vijenaca i cvijeća na spomeniku „12 beba“ na banjalučkom Novom groblju i na spomen obilježju u centru grada danas je obilježeno 19 godina od smrti 12 beba u Kliničkom centru Banjaluka usljed nedostatka kiseonika. Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (RS) Petar Đokić, koji je danas prisustvovao obilježavanju ovog događaja, poručio je da Srpska ima obavezu i da ne smije zaboraviti ovaj težak zločin i surovu nepravdu koja se tada dogodila prema ovoj tek rođenoj djeci. „Ne smijemo zaboraviti šta se dogodilo i u svijesti ljudi moramo čuvati istinu o tom strašnom događaju, odnosno o tome kako ljudi i neko

BANjALUKA, 23. MARTA – U masovnim likvidacijama Srba u Sisku i okolini procjenjuje se da je ubijeno više od 600 civila u prošlom ratu, piše zagrebački „Nacional“.    Veći dio tih zločina pripisuje se jednom dijelu pripadnika takozvane „Handžar divizije“ koju su činili stanovnici Istre koji su se tamo doselili iz BiH. Uloga te jedinice tokom rata ujedno je i jedna od najvećih tajni, a otkrivanje tajne moglo bi dovesti do pozadine zločina u Sisku i lica koja su inicirala masovne likvidacije srpskih civila na tom području, piše list. Državni tužilac Hrvatske Mladen Bajić krajem prošle godine ponovo je otvorio istragu o tim zločinima, a sada je ta istraga ušla u

Pripadnici Handžar divizije ispitivali su Stojana Miodraga što radi u Sisku, zašto ne ide u Krajinu i na kraju mu rekli da mora ponovno doći jer nema sve potrebne papire. „To je bila zamka“, priča njegova supruga Zorka, koja je izgubila svako povjerenje u institucije i pravdu Moj muž je bio radnik sisačke Željezare. Imao je spretne ruke, znao je svašta popraviti. To su svi znali. Puno puta bi se gardistima pokvario auto, pa su ga dizali usred noći da im pomogne. Nikada im nije uzeo ni kune. Jesen 1991. i početak rata dočekali smo u velikom strahu, jer su se mnogi ljudi iz našeg okruženja odselili, iz ovih ili

Kada su ih odveli, Milenko Đapa imao je 40, a Vaso Jelić 20 godina više. Zajednička im je bila nacionalnosti zbog koje su se tada gubile glave. Istina o njihovim sudbinama isplivala je na obalama Save. Nikad neću zaboraviti ljeto kada sam izgubila voljenoga sina – kaže Desa Đapa, čiji je sin Milenko ubijen 1991. u Sisku, u dobi od 40 godina. Kobnog 22. augusta Milenko Đapa (1951) vratio se u Sisak, nakon nekoliko dana odmora u Vanićima kod Dvora, kamo je odvezao ženu Evicu i kći Mirjanu. Idućeg mu je dana počinjala radna smjena u Rafineriji, pa je došao majci na večeru. – Oko 21.30 pozvonio je prvi susjed,

Narod koji je postao manjina Srbi su, sve do 1990. godine, kada su nasilno izbačeni iz ustava bili konstitutivni narod Republike Hrvatske. Ali, na to su danas, izgleda svi zaboravili, a zarad „dobrosusedskih odnosa“ mnogi događaji iz prošlosti opet su gurnuti pod tepih. Kada je u beogradskom predgrađu Busije, nedavno obeleženo 20 godina od osnivanja SAO Krajina gotovo da nije bilo ni jednog medija u Srbiji koji je našao za shodno da to obeleži. Nije bilo ni natpisa, ili feljtona koji bi podsetio na taj, ali i ostale događaje koji su prethodili raspadu Jugoslavije. Bojažljivo je ( uz poneku kritiku ) zabeležena i incijativa  izbeglica iz Hrvatske, upućena Briselu da