arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Nikola Milovančev: Srbi su iskorišćeni i izdani, Britanci za Broza i komuniste (Kanada 1942-1943)

Zar saveznici misle da ništa ne vrede dva miliona srpskih žrtava, da smo dočekali od naših saveznika da se sa nama trguje kao sa običnom robom. Često su stvari preglednije kad se gledaju iz daleka i zato se od tamo bolje sagledavaju. Ovu činjenicu potvrđuju i dva slučaja iz istorije jugoslovenskih iseljenika u Kanadi u vreme Drugog svetskog rata, a koje navodim u ovom članku: radi se o pogledima vezanim za tadašnju situaciju u okupiranoj Jugoslaviji. Britanski pukovnik, maja 1942: samo komuniste šaljemo za Jugoslaviju Pre više od 40 godina, kao student, kupio sam u Zagrebu knjigu pod naslovom „Preko Atlantika u partizane“ (Zagreb, 1965). Autor Božo Prpić mi je

Episkop Sergije u Livnu: Ne zaboraviti 20.000 ubijenih Srba

Njegovo preosveštenstvo episkop bihaćko-petrovački i rmanjski Sergije poručio je danas u Livnu da ne smije biti zaboravljeno stradanje srpskog naroda od ustaša, koje su u ovoj eparhiji u Drgom svjetskom ratu ubile i zaklale oko 20.000 Srba, a samo u Bihaću između 12.000 i 14.000. Vladika Sergije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Spomen-kapeli u Livnu gdje je danas stigao Časni krst iz Jerusalima i plaštanica iz Rusije, te je u besjedi podsjetio da su ustaše ubijene livanjske Srbe, kojima je napravljena ova kapela, bacili u jame Livanjskog polja. – Upravo oni koji su klali, godinama su to zataškavali. Posle tog klanja, nažalost, zavladalo je bezbožništvo – rekao je vladika Sergije

Svetozar Livada, penzionisani profesor zagrebačkog univerziteta: Srbima prijeti biološki nestanak

Srba u Hrvatskoj danas gotovo i da nema, a ono malo što ih je ostalo ne žive, već preživljavaju i smrt prizivaju, rekao je u intervjuu za „Glas Srpske“ penzionisani profesor zagrebačkog univerziteta Svetozar Livada, koji u svojoj posljednjoj knjizi „Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj“ na slikovit, faktografski i potresan način govori o zatiranju srpskog naroda u Hrvatskoj u posljednjih 130 godina. On tvrdi da se Srbi, pogotovo u selima, nalaze pod „državnom eutanazijom“. GLAS: Da li Srbi u Hrvatskoj doživljavaju sudbinu Indijanaca? LIVADA: To je politika – evo vam vaši zavičaji, slobodno umrite, ali što prije i mi ćemo vam u tome pomoći. Srbi danas žive u selima

Dušan J. Bastašić: O jednom nesrećno odabranom poređenju i kontekstu

Čini se da se „mit i uvećavanje broja žrtava“ koje Nemanja Dević pominje u svome post skriptum nesrećno odabranom kontekstu i poređenju sa izmišljenim razlogom stradanja malih Roma u Kragujevcu, odnosi na Jasenovac. Mladi ali već uveliko afirmisani srpski istoričar Nemanja Dević, ukazao je juče na svojoj fejsbuk stranici na jedan falsifikat, kako sam kaže, umjetničku konstrukciju prikazanu u ratnom (i propagandnom) filmu “Krvava bajka“, scenariste i režisera Branimira Tori Jankovića, snimljenog 1969. godine. Treba reći da je ovaj film nagrađen Srebrnom pulskom arenom za režiju, Oktobarskom nagradom na festivalu u Kragujevcu i „Zlatnom ružom „Lidice“ u Karlovim Varima. Ne treba podsjećati da je riječ o jednom od kultnih filmova

Nikola Milovančev: Naziv Memorijalni centar „Staro sajmište“ uvredljiv za žrtve

Smatram da ni sam naziv „Memorijalni centar Staro Sajmište“ nije najbolji, čak je i uvredljiv za žrtve. Sajmište (Foto: Z. Jovanović) Na sajtu Ministarstva kulture objavljen je u petak 11. oktobra nacrt Zakona o memorijalnom centru „Staro sajmište“ koji, nažalost, nije pripremilo Ministarstvo kulture, već radna grupa Vlade. Navodim „nažalost“ jer verujem, da bi Ministarstvo pripremilo kvalitetniji predlog od Radne grupe. Šta reći o nacrtu Zakona? Pre svega da je to predlog zakona na koji smo dugo čekali i koji je preko potreban da bi se zaštitio devastirani prostor nekadašnjeg logora Zemun i sećanje na žrtve monstruoznih zločina tu počinjenih 1941-1944. Zatim, nerazumljivo je da nisu predviđene organizovane javne rasprave

Nikola Milovančev: Umanjen broj žrtava u Jugoslaviji 1945.

Povodom teksta Procene Državnog statističkog ureda DF Jugoslavije o broju stanovnika 31. marta 1941. i 31. marta 1945. godine, Muzej žrtava genocida, 19. 9. 2018, preneto i na Stanju stvari. Na internetnom portalu Muzeja genocida u Beogradu pojavio se 19. septembra 2018. dokument „Procene Državnog statističkog ureda Demokratske Federativne Jugoslavije o broju stanovnika 31. marta 1941. i 31. marta 1945. godine”. Objava tog dokumenta bez tumačenja nije dobra jer dovodi u zabludu i sakriva gubitak 1.450.000 stanovnika Jugoslavije, od kojih najveći deo predstavljaju stanovnici srpske narodnosti. Anonimni saradnik muzeja koji je objavio ovaj nestručan prikaz je nevažan i usredočiću se na bit: suštinu umanjenja broja žrtava. O čemu se radi? Brošuru

Nemanja Dević: Smiljanska beseda

Na inicijativu udruženja građana „Jadovno 1941.“ iz Banjaluke, kod masovne grobnice u Teslinom Smiljanu u kojoj je sahranjeno najmanje 500 Srba pobijenih u vreme Nezavisne Države Hrvatske, 30. juna 2018. potomci i poštovaoci žrtava su postavili Časni krst. Tom prilikom pročitana je Smiljanska beseda Nemanje Devića čiji tekst prenosimo u celini. Pamteći skupe, Danas prolazimo stazama koju su, ma gde da smo rođeni, prošli naši preci. Stazama koje su natopljene suzama i krvlju naših novomučenika. Stazama krstonosnim i stazama svetih. I zato današnji hod po toj kamenitoj putanji ne predstavlja naš podvig, već blagoslov što smo se udostojili da tim stopama pođemo. Često se na tužnom i patnjama išaranom licu

Bećković: Republika Srpska sudbinu vezala za srpsku kulturu

Akademik i književnik Matija Bećković rekao je da je Republika Srpska zamijenila Crnu Goru i svoju sudbinu vezala za sudbinu srpske kulture. – Šta su Leotar i Trebinje bez Dučića, šta Zmijanje bez Kočića, šta Grmeč bez Ćopića, šta Kozara bez Kulenovića, šta Rzavski bregovi bez Ive Andrića – poručio je Bećković. On je ocijenio da se Crna Gora nakon šest vijekova predala. – Predali su se junački, pod oružjem i u narodnoj nošnji. Ali to nije Crna Gora već Montenegro, koji je napunio 13 godina. Još je maloljetan i ne odgovara za svoje postupke. U 21. vijeku počinje ispočetka. I kao što je takozvana Republika Kosovo, tako je takozvana

Tri koraka nametnutog konstrukta kulture pamćenja Pokolja

U izgradnji i njegovanju kulture sjećanja i pamćenja, dva ugaona kamena predstavljaju obrazovni proces i spomenička baština. Srpski narod je mnogo okasnio sa memorijalizacijom žrtava Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane Nezavisne Države Hrvatske. Danas, gotovo osam decenija od velikog stradanja, čini se da se počinje sa intenzivnijim i konkretnim aktivnostima. Piše: Dušan J. Bastašić Na žalost, ovaj pomak se dešava u vrijeme kada sa mnogih strana svjedočimo pokušajima negiranja, izvrtanja (distorzije) Pokolja, umanjivanja broja žrtava i nametanja načina kako Srbi treba da se sjećaju žrtava i posljedica zločina. Već duže vremena, profesori istorije i srpskog jezika i književnosti iz Srpske i Srbije o trošku matičnih država uče

Milan Ružić: Ubiti veru, ogaditi zemlju

Ne smemo dozvoliti da nam ljudi bez talenta, ali opredeljenja isplativog i povoljnog po političke prilike u svetu i u Srbiji, govore kako da se ponašamo u zemlji do koje je nama stalo. Milan Ružić (Izvor: Iskra) U trenutku kada je počela kapitalistička zima savremenog sveta, korporativni led je pokrio sve zelene površine, a tamo gde su više temperature, u sudaru sa prirodom koja smeta njegovom širenju, počeo je da varniči i zapalio Sibir i Amazoniju. Na tankom ledu smo se našli i mi, sirota zemlja bez ičega, a koju i dalje svi potkradaju kao da ima ko zna šta, pa smo se trčeći zatvorenih očiju u svojim opancima okliznuli

Sandra Blagić: Krst časni uz prijebojski bezdan

Svaki put kada uznosimo Krst časni, da bismo obilježili još jednu jamu, kiša nas ispraća. To Gospod poručuje da je uz nas! Hvala Ti Svevišnji što čuvaš ovčice tvoje, koje ne zaboravljaju mučenike naše. Oko 9 časova ujutro dolazimo u kordunaško selo Sadilovac, pred hram Rođenja Presvete Bogorodice. Na 77. godišnjicu stradanja Sadilovčana i okolnih sela, pravoslavnih Srba od strane Hrvata – ustaša. Pokolj 463 žrtve koje su pobijene i zapaljene u crkvi a najmlađa žrtva tog ljetnog dana nije imala ni ime. Beba od mjesec dana! Novorođenče. Dana 31. jula 1942. godine ustaške zvijeri su u Sadilovcu, u crkvi, na najmonstruozniji način ubile te zapalile žene, djecu i muškarce.

Postavljanje Časnog krsta na jami Ravni Dolac

Mi, potomci i poštovaoci žrtava Pokolja, iz udruženja Ognjena Marija Livanjska i Jadovno 1941, poslije 28. godina uznijeli smo Časni krst kozijim stazama i održali pomen za postradale tog krvavog dana na Ognjenu Mariju 1941 godine. Vezane vijesti: Sandra Blagić: Časni krst na Dinari

Sandra Blagić: Tamo gdje me jeza ne obuzme od straha, već od poštovanja

Davne 1998. godine, prvi put u Donjoj Gradini…Mi kao i svaka druga djeca u tom uzrastu, istrčasmo iz autobusa. Kao psi pušteni s lanca, potrčali ka livadi a za nama krenu vriska, cika ( ne znajući tada, da gazimo po kostima nevino postradalih). Obišli smo kompleks Donja Gradina, saznavši da su za vreme NDH ustaše i ustaško cijeće napravili, stravičan pokolj nad Srbima, Jevrejima, Romima. Djetetu od 10-11 godina  teško je zamisliti da su od ljudi pravili sapun! Ej, sapun!! Da su žene i djecu silovali, nabijali na nož, kopali oči, vadili organe.Da su se takmičili ko će više ubiti ljudi.Da su pili krv, a od očiju i ušiju pravili

Crkve i manastiri u Crnoj Gori su imovina čitavog srpskog naroda

Predsednik Crne Gore g. Milo Đukanović založio se u svojoj izjavi 12. jula 2019. za formiranje „Pravoslavne crkve Crne Gore“. Iako nije uobičajeno da verske odnose u pravoslavnom svetu uređuje neko ko se ne deklariše kao pravoslavac, izjava g. Đukanovića zaslužuje osvrt zbog funkcije koju on obavlja, kao i zbog nasrtaja na imovinu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. S obzirom na to da su srpske crkve i manastiri u Crnoj Gori duhovno zaveštanje i imovina čitavog verujućeg srpskog pravoslavnog naroda, smatram se i ja obaveznim da ne ćutim, pa navodim samo neke od brojnih dokaza o tome. Poslednjih godina bilo je mnogo zamena teza i neistina kada se govori

Milan Ružić: Scenario za hrvatski (h)istorijski ep

Vidim da javni servis Hrvatske počinje sve više da deluje kao javna kuća tako što podmeće informacije koje nemaju veze sa istinom, a ljudi iz Hrvatske plaćaju pretplatu da budu njima zadovoljeni. Ovoga puta tamo je izrečeno da je parola „Trećinu pokrstiti, trećinu pobiti, a trećinu proterati“ srpska mozgarija. Ispade da je Mile Budak bio svetac koji nikada ništa loše nije učinio. Kad smo već kod raznih budaka, Antun Vrdoljak je čovek u čijem filmu „Tito“ se ova tvrdnja promoviše. U tom filmu je sve nekako hrvatski – revizija istorije, pranje biografije, „raskrinkavanje“ Tita i Draže (kao da su ova dvojica bili u stalnim dogovorima), pokušaj pravljenja marketinški uspešnog filma,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.