arrow up

Sandra Blagić: Časni krst na Dinari

Tog krvavog ljeta na Ognjenu Mariju 30. jula 1941. godine mještani sela Donji i Gornji Rujani, nisu ni slutili da će njihove prve komšije Hrvati, ustaše, počiniti stravičan Pokolj. Autor: SANDRA BLAGIĆ, 13.04.2019. Tog vrelog ljetnjeg dana komšije Xrvati, vrata do vrata, sa kojima su do juče dijelili hljeb, svoje komšije Srbe odveli na klanje.Naivne majke, bake i djeca, povjerovali su svojim komšijama kako ih vode na prisilni rad u Dalmaciju.Gonili ih uz Dinaru, bez kapi vode i korice hljeba. Nedaleko od same jame nalazi se Sajdina pećina odakle su prozivali porodice i vodili ih nad jamu. Neke su udarali, gurali a neke majke su same skakale sa svojom djecom

Kordunski-rekvijem.jpg

Svetozar Livada: “Kordunski rekvijem”

Livada piše o svom zavičaju u kome je kao trinaestogodišnji dječak doživio okrutne smrti svojih najdražih, neshvatljiva zvjerstva, palež, rušenja i mržnju. Autor govori da je najstrašnije što se, “sve ponovilo 1991. godine, u samo jednom životu, a to je previše patnje i boli za jedan život”. U knjizi piše da su se strahote ponovile jer “Srbi i Hrvati prakticiraju kulturu smrti nesmiljeno, kao neku vrstu kućne radinosti” i rezignirano poručuje da ulazimo u 21.vijek “bez ijednog riješenog problema”. Pročitajte knjigu SVETOZAR LIVADA: KORDUNSKI REKVIJEMAcrobat PDF dokument, 2,7 MB

Patrijarh primio predstavnike Udruženja Ognjena Marija Livanjska

Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Irinej primio je 17. jula 2020. godine u Patrijaršiji srpskoj u Beogradu predstavnike Udruženja Ognjena Marija Livanjska. Sa blagoslovom Njegove Svetosti Patrijarha, Udruženje Ognjena Marija Livanjska, u saradnji sa Televizijom Hram i hramom Svetog Save na Vračaru, nedavno je beogradskoj publici predstavilo kratak istorijski presek života livanjskih Srba kroz izložbu, dokumetarni film i knjigu o mučeničkom stradanju leta 1941. godine. Na blagoslovu i širokoj podršci tom događaju, kao i na neposrednoj pomoći Fonda Patrijarha srpskog Pavla u oslikavanju spomen-kapele Svete velikomučenice Marine, u porti pravoslavne crkve u Livnu u čijoj kripti su pohranjene mošti livanjskih mučenika, patrijarhu Irineju najiskreniju zahvalnost livanjskih Srba preneo je predsednik

Nikola Milovančev: O srpskoj deci u Švajcarskoj 1942.

Povodom članka Veljka Đurića Mišine „Nepoznata epizoda iz Drugog svetskog rata – srpska deca na oporavku u Švajcarskoj“, prenetom i na „Stanju stvari“ . Dr Veljko Đurić Mišina objavio je članak „Nepoznata epizoda iz Drugog svetskog rata – srpska deca na oporavku u Švajcarskoj“, o višemesečnom oporavku preko 500 dece iz Srbije u Švajcarskoj, 1942. godine. Treba spomenuti da je Crveni krst Srbije tada vodio dr Petar Zec (Kuruzari na Baniji, 1881. – Beograd, novembar 1944), kojeg je časno vođenje Crvenog krsta koštalo glave i ubijen je od titovaca, posle njihovog ulaska u Beograd (dr P. Zec nije video razlog zašto bi trebalo da se skloni). Mnogo lepog o radu

Nikola Milovančev: O broju žrtava u Jugoslaviji 1941–1945, njihovo umanjivanje i nipodaštavanje (II)

O broju žrtava u Jugoslaviji 1941–1945, njihovo umanjivanje i nipodaštavanje (2). Piše: Nikola Milovančev U Hrvatskoj je zauvek izbegnut popis naših žrtava, jer je januara 2012. taj popis preuzela Rimokatolička crkva. Slovenci su dokazali da se i sada mogu (barem približno) izbrojati žrtve Drugog svetskog rata. Zašto samo u Srbiji pojedinci uveravaju javnost da je to nemoguće, da su prepreke nepremostive? U periodu od 1998. do 2005. održavani su skupovi „Dijalog povjesničara/istoričara“, koje je organizovala Fondacija Fridrih Nauman. Na tih deset susreta velika pažnja posvećena je žrtvama u ratovima na jugoslovenskim prostorima u XX veku, a najviše izlaganja (pedesetak) odnosilo se na razdoblje Drugog svetskog rata; najaktivniji u obradi ove

Nikola Milovančev: Muk

O broju žrtava u Jugoslaviji 1941–1945, njihovo umanjivanje i nipodaštavanje (1). Piše Nikola Milovančev Nekadašnji vodeći hrvatski statističar je pre tri i po decenije ocenjivao da je broj žrtava u Jasenovcu bio viši od šest stotina procenata do hiljadu i dvesta procenata u odnosu na brojeve koje danas iznose pojedinci u Beogradu i Zagrebu. Neobično velika razlika, zar ne? Revizionisti pokušavaju već više od trideset godina da iznesu procene broja žrtava u logoru Jasenovac i uopšte u Jugoslaviji 1941–1945. koje su manje od stvarnih. Oni kritikuju i drastično smanjuju ocene broja žrtava ustaškog logora u Jasenovcu iznesene odmah posle kraja Drugog svetskog rata, koje su iznosile 500.000 do 700.000 žrtava

Miloš Ković: Borba za Kosovo tek počinje

Beograd i Srbija nisu ućutkani i neće biti poniženi. Hoćemo li da budemo dostojni predaka i da li ćemo svojoj deci smeti da pogledamo u oči. Ovo je godina izbora. O budućnosti Srbije odlučivaće se ne samo ovde, nego i na izborima u SAD i Crnoj Gori. Da li će građani Srbije moći da utiču na odsudna pitanja, koja će se tada rešavati? Da li će srpske vlasti, prihvatanjem secesije Kosova i Metohije, prikrivenim iza „razgraničenja“ i sličnih „rešenja“, zaista započeti proces rasparčavanja Srbije i stvaranja Velike Albanije? Hoće li srpski narod u Crnoj Gori prestati da postoji, da li će se ova zemlja konačno odreći svog srpskog identiteta i

TITOISTI I DANAS POTURAJU NEISTINE: Mitropolit Joanikije Lipovac bio je pod prismotrom fašista

Mladi istoričar Boban Batričević objavio je 14. marta 2020. g. na portalu „Antena M“ članak pod naslovom „Slučaj mitropolita Joanikija Lipovca“ Ocene iznesene u ovom tekstu nisu istorijska novost, jer ih titoistička istoriografija ponavlja 75 godina. Piše: Nikola Milovančev, član Pravnog savjeta IN4S Mladi istoričar Boban Batričević objavio je 14. marta 2020. g. na portalu „Antena M“ članak pod naslovom „Slučaj mitropolita Joanikija Lipovca“ Ocene iznesene u ovom tekstu nisu istorijska novost, jer ih titoistička istoriografija ponavlja 75 godina, nastojeći da mitropolita Joanikija prikaže kao saradnika okupatora, posebno pozivajući se na njegovo prisustvo na Petrovdanskom saboru, 12. jula 1941. Ocene titoističkih (nazovi) istoriografa su sledeće: mitropolit Joanikije je istovremeno bio

Bastašić: Srpskom jedinstvu i Srpskom svetu potreban memorijalni centar o srpskim stradanjima u 20. veku

„SRPSKO STRADANJE U 20. VEKU JE IDENTITETSKA KIČMA OKO KOJE TREBA DA SE OKUPI CEO NAROD“ * Nespremni smo: Srbi su gledali pripreme u Jugoslaviji za parčanje srpskog naroda, pa potom i raspadanje Državne zajednice Srbije i Crne Gore, pa sad gledamo otimanje srpskog jezika od strane Hrvatske i Crne Gore, još se čudimo što je neko pokušao da nam otme svetinje i da osnuje svoju crkvu * Srpske porodice koje još tragaju za ostacima srodnika nestalih u ratu (oko 1.650 boraca i civila) uznemirila je najava bošnjačkog člana kolegijuma direktora Instituta za traženje nestalih lica BiH Amora Mašovića da će „11. jula ove godine u Potočarima u Srebrenici biti

Milos Kovic

Miloš Ković: Budućnost pripada onima koji se ne predaju

U odnosu na svoje pretke, mi se zaista ističemo kukavičlukom, fatalističkom pasivnošću i lenjošću. Sve to, međutim, može brzo da se promeni English Miloš Ković, istoričar, docent na odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, koji je objavio knjigu o teškom trenutku kada je Srbiji preostao samo jedan put, a ni on nije obećavao mnogo – „Jedini put: Sile Antante i odbrana Srbije 1915. Godine“. Koliko je tačna teza da postoje tragični događaji izuzetne snage koji zaista oblikuju identitete naroda? Kako se to dešava i šta ako se iz tih iskustava ne izvuče pouka?— Još je uticajni francuski pisac Renan u brošuri „Šta je nacija?“ napisao da ljude najčešće spajaju

Milan Ružić

Milan Ružić: Ćuti i sklanjaj se!

Ne želim da ćutim i sklanjam se od osude onoga što mislim, jer kao slobodan čovek imam pravo na svoje mišljenje, iako se ono ne uliva u ove popularne tokove. Koliko se samo šljama, mulja i šuta sleglo iza čuvenih izgovora: „Narod voli“, „Takvo je vreme“, „Svuda se to radi“, „Snalaze se ljudi“ ili „Ćutiš i skloniš se“. U eri slobode govora počeli smo slobodno da govorimo jedino laži, a svaka istina je „poziv na mržnju“. Kako smo samo toliko odlutali od onog puta koji su za nas proputili i proprtili naši prethodnici koje danas mnogi nazivaju „tupavim seljačinama koje su se ložile na Bibliju“. Te „tupave seljačine“ su nas

Miloš Ković: Жarko Vidović – čovek Zaveta

Povodom godišnjice upokojenja Жarka Vidovića (18. maj 2016 – 18. maj 2020.) donosimo njegov životopis i intervju Miloša Kovića. Kada ste prvi put čuli za Жarka Vidovića i koliko ste znali o njemu i njegovom radu? Miloš Ković: Za ime Жarka Vidovića po prvi put sam čuo pre tridesetak godina, otprilike 1988. ili 1989, u kući svog druga sa studija i potonjeg kuma, Stanoja Bojanina. Njegov otac, neuropsihijatar Svetomir Bojanin, bio je Vidovićev prijatelj i sagovornik. Tom krugu pripadali su i pisac Đorđe Ocić i filmski kritičar Bogdan Zlatić, koje sam tu takođe sretao. Bilo je zanimljivo videti kako njegove ideje plodno utiču na kreativne ljude različitih duhovnih usmerenja. Bile

Miloš Ković: Razum ili „razgraničenje“

Setimo se Krajine. Ako dozvolimo „razgraničenje“, od Srbije neće ostati kamen na kamenu. „Struka“ kaže da pandemija postepeno slabi. Sada se odlično vidi da mnogi od početka  nastoje da je iskoriste za svoje ciljeve. Vlasti u Crnoj Gori, pod izgovorom javnog zdravlja, hapse vladike, sveštenike i prebijaju verni narod. Na Kosovu i Metohiji, usred pandemije, juriša se na Srbe, spaljuje i pljačka njihova imovina. U prestonicama velikih sila, u Beogradu i Prištini, ubrzavaju se pregovori o „razgraničenju“ i konačnoj predaji Kosova i Metohije u ruke albanskih šovinista. Beograd još ne razume ni NDH, ni „Oluju“, a već mora da se suoči sa zlom u Crnoj Gori! Od razbijanja Jugoslavije, Kosovo

Miloš Ković

Miloš Ković: POBEDIĆEMO

Ovo je deo intervjua sa Milošem Kovićem koji je objavljen u aktuelnom martovskom štampanom izdanju magazina Odbrana i bezbednost. Miloš Ković je jedan od naših najboljih istoričara, a svoj rad je posvetio očuvanju istine o srpskom narodu, njegovom stradanju i kulturno-nacionalnom identitetu. Razgovarali smo o protestima u Crnoj Gori, o Srbima s Kosova i Metohije, ali i o reviziji istorije s kojom se suočava naša država Zakonom o slobodi veroispovesti u Crnoj Gori srpska kulturna baština je ugrožena. U poslednjih mesec dana svedoci smo masovnih protesta srpskog naroda širom Crne Gore. Da li su ikada u istoriji srpskog naroda zabeleženi protesti ovog obima? Ima li srpski narod snage da zaštiti

Miloš Ković: Koren genocida prema Srbima u Vatikanu, biti ustaša je ulaznica za EU

Profesor Ković kazao da rat protiv pravoslavlja nikada nije prestajao, te da da srpske vlasti moraju da nađu mehanizam za zaštitu srpske crkve i srpskog naroda u Crnoj Gori. Profesor Miloš Ković gostujući u emisiji „Skeniranje“ u produkciji HelmKasta, kazao je da srpske vlasti moraju da nađu mehanizam za zaštitu srpske crkve i srpskog naroda u Crnoj Gori. Ković je kazao da Srbija po pitanju Kosova i Metohije mora da sagleda realnost, ali da niko „ne sme ni da pomisli da otuđi 12,3 odsto srpski teritorije.“ „Srbija pokušava da Rusiju zameni Kinom. Kina nam je potrebna kao saveznik, ali bez Rusije smo nemoćni. Shvatam koliko ljudi ne znaju istoriju kada

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.