arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Knjige streljanih u Srbiji i Beogradu

Likvidacije glumaca i novinara

Glumcu Jovanu Taniću, iako je kao partizan ušao u Beograd, nije oproštena neslana šala na pozorišnoj sceni za vreme rata na račun NOB-a: „Idu partizani! Šta, patlidžani?“ SIMPTOMATIČNO je da su, izgleda, jedino u Srbiji streljani i proganjani glumci zbog svog glumačkog posla u vreme okupacije dok su, na primer, u Hrvatskoj, gde su pozorišta tokom rata radila punom parom uglavnom, nesmetano nastavili svoje karijere (na primer Jože Horvat i drugi).Komentar presude u saopštenju Vojnog suda komande grada Beograda najbolje odražava shvatanja i poglede na kulturnu elitu onih koji su sudili: „Mnogi ljudi koji su bili u bivšoj Jugoslaviji poznati kao javni radnici izmenili su se u toku okupacije od

sveti-vladika-nikolaj-velimirovic-u-srednjim-godinama.jpg

FILM: Sveti Nikolaj Velimirović

Ovaj dokumentarni film je život našeg Svetog Oca Vladike Nikolaja Velimirovića. Sve što je činio i učinio, a uradio je mnogo, bilo je bez greške za svoj narod. Put koji nam je pokazao tad i danas je jedini pravi za nas pravoslavne Srbe. Dr. Vladika Nikolaj Velimirović (studirao i diplomirao u Bernu) je posle Svetog Save najveći duhovni Srbin kog smo imali. Filozof za pokoljenja – ratnik s naliv perom u ruci. Neprevaziđeni besednik na stranim jezicima bez akcenta. Na njegove su se govore u Londonu i Njujorku gospodari sveta tiskali samo da ga dožive i čuju. Posle su mnogi taj doživljaj „Slušajući Vladiku“ kao vrhunski događaj i doživljaj te

„Grobnica od zlata“

Regionom kao bauk kruži serija „Senke nad Balkanom“, u kojoj  se pojavljuje i advokat Ante Pavelić! Ali, njeno prikazivanje još nisu otkupili  hrvatski distributeri, strahujući od „četničke“ vizije dragog poglavnika, ali još više od njegovih dragih poklonika u Zagrebu! Svaki je zločinac bio mala beba i nečiji nestašni sin dok nije prekoračio onu liniju koja ga izdvaja od čoveka sa savešću, te tako i Ante Pavelić, koji još nije dovoljno rasvetljen kod Srba, kojima je planski naneo genocid, nemerljiv u normalnom svetu. Iako se uporno kazuje da je hercegovačkog porekla, to nije tačno, izuzev da ga je majka rodila u mestu Bradini (opština Konjic), gde je otac tada radio kao

Oštećen spomenik maršalu Ivanu Konjevu

Moskva je užasnuta činom vandalizma i oštećenjem spomenika maršalu sovjetske armije Ivanu Konjevu u Pragu glavnom gradu Češke, saopštilo je Ministarstvo spoljnih poslova Rusije. „Ovaj čin vrijeđa ne samo uspomenu na sovjetskog vojnog komandanta koji je predvodio sovjetske snage u oslobađanju češke prijestonice u maju 1945. godine, već i uspomenu na sve žrtve borbe protiv fašizma“, navodi se u saopštenju. U saopštenju se izražava uvjerenje da „većina građana Češke dijeli ova osjećanja“, prenio je TASS. „Nadamo se da će češke vlasti sprovesti temeljitu istragu i preduzeti odlučne mjere u cilju sprečavanja ovakvih incidenata u budućnosti, kao i da će odgovorni biti primjereno kažnjeni“, navodi se u saopštenju. Spomenik maršalu Konjevu

Foto: Tanjug

Otvoren Muzej Šabačkih Jevreja

Ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević rekao je večeras u Šapcu, na otvaranju Muzeja Šabačkih Jevreja, da je jedan od ciljeva Ministarstva zalaganje za snažnu afirmaciju principa decentralizacije kulturne politike, jer „kultura mora da prožima svaki kutak naše države“. Srbija ne sme da bude telo sa velikom glavom, sa Beogradom kao centrom kulturnih zbivanja i ovaj saziv Ministarstva kulture i informisanja je dosledan i čvrst u sprovođenju decentralizacije kulturne politike u praksi, ne samo na nivou „dopadljive sintagme“, istakao je ministar. Prema njegovoj oceni, saopšteno je iz Ministarstva kulture i informisanja, Šabac je vrlo vibrantna kulturna sredina. „Ovo je lokalna sredina koja posvećuje pažnju kulturnom razvoju, zaštiti kulturnog nasleđa, kao

Četnici Motajičke brigade. Slikano kod ilovske crkve 1944. godine. S lijeva na desno: Milutin Milinković, komandir 2. čete 4. bataljona, Danil Nedić, komandir 1. čete 4. bataljona, Petar Nedić, komandant 4. bataljona i Boško Simić, komandir 3. čete 4. bataljona.

Vojni sveštenik Srednjebosanskog Četničkog korpusa: „Braćo Srbi i sestre Srpkinje“

BRAĆO SRBI I SESTRE SRPKINjE! Pre kratkog vremena partizansko Prnjavorsko područje izdalo je naredbu preko predsednika opština o svetkovanju i praznovanju utorka i subote, kao i postu u te dane. Nas Srbe nije nije nimalo iznenadila ova naredba, jer je i ona kao i mnoge druge, koje su nam servirali komunisti, pljunula na ono, što je nama Srbima, djeci Svetosavskoj najmilije. Srpski narod primio je još jedan ubod nožem u raskrvavljeno srce i u čudu pitao se dokle će da ide krvavi Tito u svojoj bezobzirnoj mržnji prema Srpskom narodu i Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. Srpski narod vekovima je svetkovao Svetu Nedelju, a postio sredom i petkom sećajući se stradanja Hristova

Foto Z. Jovanović

Izložba „Mauthauzen 106621“: Pred publikom „izlečena“ dela (FOTO+VIDEO)

Izložba „Mauthauzen 106621“ u galeriji Doma vojske Srbije dopunjena sa tri spasene slike Miloša Bajića Tri slike, koje su pre pola veka bile u postavci „Mauthauzen 106621“ Miloša Bajića, posle „lečenja“ u Zavodu za biocide, danas su stigle u Dom Vojske Srbije, gde je u toku istoimena, ponovljena izložba, sa delima na kojima je veliki slikar ostavio svedočanstvo o strahotama nacističkih logora. U saradnji sa domaćinima postavke, Medija centrom „Odbrana“, Fondacija „Miloš Bajić“ će večeras od 18 časova svečano predstaviti tri rada velikog formata koja su nedostajala: ulja na platnu „Supa“ i „Zar moramo živeti sa bombama i nasiljem“ i temperu na lesonitu „Mauthauzen – opomena“. Na otvaranju izložbe, krajem oktobra, nije

„Del­ta” ni­je od­u­sta­la od grad­nje tr­žnog cen­tra na ovom pro­sto­ru, ali tvr­de da će oču­va­ti se­ća­nje na stra­dal­ni­ke (Fo­to­ Želj­ko Jo­va­no­vić)

Se­ća­nje na To­pov­ske šu­pe ne­sta­lo, lo­gor za­bo­ra­vljen

Ukra­de­na spo­men-plo­ča po­sta­vlje­na 2005. go­di­ne pro­na­đe­na je, ali još ni­je po­sta­vlje­na. – Ne­ma­rom nad­le­žnih pr­vi za­tvor za Je­vre­je de­ce­ni­ja­ma za­pu­šten Je­dan zid – jed­na stra­šna uspo­me­na. Po­tam­neo od sun­ca i ki­še i ob­ra­stao u ši­blje, po­sled­nji je bra­nik se­ća­nja na ži­vo­te i stra­da­nje ne­ko­li­ko hi­lja­da lju­di ko­je je tam­ni­čio. A go­to­vo da ni­ko i ne zna šta on ozna­ča­va. Na Auto­ko­man­di, u zgra­da­ma po­red Ta­ba­no­vač­ke uli­ce ne­ma ni­ka­kvog obe­lež­ja da je na ovom me­stu bio pr­vi lo­gor za Je­vre­je u Sr­bi­ji – To­pov­ske šu­pe. Skrom­na plo­ča na ovom zi­du, sa ne­ko­li­ko is­pi­sa­nih re­či, je­di­no sve­do­čan­stvo o zna­ča­ju obje­ka­ta u ko­jem su osim Je­vre­ja sme­šta­ni i Ro­mi, le­tos je ukra­de­na. Ni­ko

Žarko Vidović: „Dani velikih nadanja“

Logor je bio u nizini, nedaleko od obale Atlantskog okeana na zapadu. Sa svih ostalih strana, kao polukrug, zatvarali su ga veštački planinski zidovi golog leda i snega, niz te ogromne i vertikalne zidove survavali su se u leto prema okeanu lednički potoci. Zimi su oni bili kao ogromni ledeni stubovi, pola dana ti planinski zidovi bacali su senku na logor, a drugu polovinu dana led, sneg i mokre stene dobijali su metalni, hladni sjaj od sunca koje ih je obasjavalo odozgo. Od tih stena i leda i sunčani zraci su postajali metalni i hladni. Severno od polarnog kruga. Tu je SS-komandant Oberšturmfirer Dolp rekao pred internircima u stroju: „Ako

Muzej holokausta u Zagrebu: Projekt koji ne smatraju svi Jevreji dobrom idejom

Osnivanje Muzeja Holokausta tek je u povojima, nema ni konkretnog plana postave, ni artefakata, ni kustosa, ni osiguranog novca za izgradnju, ni raspisanog arhitektonskog natječaja, a već je izazvalo niz političkih kratkih spojeva. Zna se samo loka­cija: do 2019. trebalo bi izgraditi Muzej Holokausta u oronuloj kotlovnici kompleksa u Branimirovoj ulici, Prvoj hrvatskoj tvornici ulja, koju je osnovao Samuel David Alexander, utjecajni zagrebački Jevrej. Projekt vodi Nataša Popović, direktorica Festivala tolerancije izraslog iz Festivala jevrejskog filma, a za njegovu realizaciju istoimeno udruženje i Grad Zagreb osnovali su ove godine u gradskom prostoru Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na Holokaust. I prije nego što je javnost uspjela saznati o čemu se

VIDEO: Čas istorije – serijal Save Samardžića i Nemanje Devića

Autorska emisija istoričara Save Samardžića i Nemanje Devića na TV Jasenica (Smed. Palanka). U realizaciji emisije učestvuju i: Aleksandar Božović- Žiška (glas uvodne špice), Veljko Miljuš (montažer) te učenici Palanačke gimnazije: Sara Aranđelović, Lazar Kuzmanović i Aleksa Stojanović koji su pozajmili svoje glasove u emisiji. Emisija se bavi temama iz nacionalne istorije i može se premijerno pogledati svakog četvrtka od 21 sat na pomenutoj televiziji.   Epizoda 1. O ciljevima emisije Epizoda 2. Kosovski boj Epizoda 3. Sveti despot Stefan Lazarević Visoki Epizoda 4. Svetosavski narod Epizoda 5. Seobe Srba Epizoda 6. Ratna 1914. Epizoda 7. Srpska ratna drama 1915/1916. godine Epizoda 8. Sloboda 1918. Epizoda 9. Heroji Prvog svetskog rata Epizoda

Muslimani u Drugom svetskom ratu

David Motadel: Reakcija muslimanskog stanovništva prema nemačkom osvajaču u ratnim područjima nije bila jedinstvena Na desetine hiljada muslimana se tokom Drugog svetskog rata borilo na strani hitlerovog nacionalsocijalističkog režima. Istoričar David Motadel za DV analizira prirodu tog odnosa. U vašoj knjizi „Za proroka i firera“ (Für Prophet und Führer) pišete o politici nacionalsocijalističkog režima prema islamu. Šta je bila karakteristika te politike? — Na vrhuncu Drugog svetskog rata, 1941. i ’42. godine, kada su nemačke jedinice umarširale u područja naseljena muslimanima, poput Balkana, Krima, severne Afrike i Kavkaza, u Berlinu se o islamu počelo razmišljati kao o značajnom političkom faktoru. Hitlerov režim je korak po korak vrbovao muslimane i koristio ih

Hrvatski vojnici po treći put u pohodu na Rusiju – kontinuitet ustaške politike

Dva puta je u prošlom veku Hrvatska ratovala na strani osvajačkih sila protiv Rusije, a sada ponovošalje kontingente svojih vojnika na Baltik i u Poljsku sa istom namerom, ako dođe do oružanog sukoba ili rata na istoku Evrope. Uvek je Hrvatska, na žalost, bila na strani agresivnih okupacionih trupa pa je tako i danas na isti način prihvatila tu sramnu ulogu u okviru NATO pakta, vojnog saveza koji sve više ima izražen ofanzivni karakter i ugrožava evropski i svetski mir.  NATO nastoji da razdrobi ili potčini svojoj volji tradicionalne države, da menja granice između naroda i država na štetu „neposlušnih naroda“ i sve to nastoji da predstavi u svetu kao „doprinos miru i bezbednosti“. Ključnu ulogu u definisanju misije

Foto: FB stranica „U ime naroda – za slobodnu Srbiju“

Petar V. Šerović: Srbi neće da čuju – o (ne)kulturi zaborava sopstvenih civilnih žrtava

O opštoj kulturi jednog naroda, a posebno o kulturi sećanja, govori i naš odnos prema mrtvima. Posebno prema onima koji su nastradali u ratnim sukobima, odnosno u unutrašnjim obračunima. Među njima su i oni koji su, kao poražena strana, likvidirani na početku uspostavljanja nove revolucionarne vlasti 1944–1945. godine[1] Prvih novembarskih dana 2017. godine, na Mitrovske zadušnice, stotinak okupljenih građana je na prostoru beogradskog Lisičjeg potoka prisustvovalo parastosu „žrtvama revolucionarnog terora“ koji je u Srbiji, u periodu od septembra 1944. do februara 1945. godine, odneo živote više desetina hiljada, mahom civila i to uglavnom bez suđenja i prava na odbranu. Istovremeno, na ovom, jednom od najvećih stratišta na kojem je svojevremeno

Vrlo malo imovine je vraćeno potomcima foksdojčera u Vojvodini

Zašto potomci podunavskih Švaba ne traže imovinu u Srbiji?

Uprkos tome što procene govore da je do kraja Drugog svetskog rata u Srbiji živelo oko pola miliona Nemaca, za povraćaj imovine naslednicima nemačke manjine u Srbiji Agenciji za restituciju stiglo je tek nešto više od hiljadu zahteva. Uslov – da preci nisu bili u okupacionim snagama Dok su u udruženjima Nemaca u Srbiji izuzetno nezadovoljni malim procentom imovine koji je naslednicima predratnih nemačkih žitelja vraćen, u Agenciji ističu da je Srbija jedina zemlja u Evropi koja vraća imovinu svojim „folksdojčerima“. Zakonski uslov za vraćanje imovine naslednicima podunavskih Švaba, koje su do Drugog svetskog rata naseljavale uglavnom Vojvodinu, jeste da njihovi preci nisu bili pripadnici ili saradnici okupacionih snaga. Strahinja

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.