ČETNICI IZ PRIJEDORA SPAŠAVALI SRBE IZ LOGORA „CIGLANA“

Nakon ofanzive na Kozaru (10. jun-18. jul 1942.) u ustaškim logorima našlo se na desetine hiljada srpskih civila, najviše žena i djece. Jedan od najvećih logora bio je u Prijedoru.

U krugu fabrike za proizvodnju cigle – Ciglana (Prva krajiška tvornica crijepa i zidne cigle Prijedor, podignuta 1926. godine), formiran je „logor na Ciglani“. Kroz taj logor prošlo je oko 14.500 Srba. Zatvorenici su mučeni, ubijani, i umirali od mnogih bolesti.

Svako jutro „kupili su one koji su umirali od gladi i tifusa, stavljali ih na takozvani „šprajc“ (plato sa točkovima) i odvozili u nepoznatom pravcu.“

Kakvi su monstrumi stražari bili u logoru, svjedoči jedan od preživjelih logoraša, Dado Stajković: „Volio sam da se igram sa mojom komšinicom Miljom koja je imala devet godina. … Igrali smo se pored žice, a desetak metara od nas, stražar čita novine. Najednom iznad nas stražar zamahnu metalnom šipkom i tap malu Milju po glavi. Rupčić pade, krv šiknu iz glave i jadno dijete umrije.“

U logoru su bili i Nijemci, oni su čak spašavali ljude povedene na klanje. Tako je Dragoju Milinkovića spasio jedan Nijemac. On nije dozvolio da ustaša, koji je već skinuo pušku s ramena, puca u Dragoju. Milinkovića je njegov poznanik, Husko Mujkanović, ustaški saradnik i zločinac, prijavio ustašama da je bio u partizanima.

U prvim danima avgusta 1942. godine, iz logora s epočinju puštati preživjeli civili. Tako je 7. avgusta,  kućama u selo Bistricu, poslato „700 žena i djece“. Po svjedočenju spašenih, za Srbe su se zauzimali lokalni četnici.

Jedan od puštenih seljaka iz Bistrice, Miličević Čedo, svjedoči: „Bio sam dva mjeseca u Prijedoru, da nije bilo četnika, mi bi bili pobijeni, svi.“ Na ovo se nadovezuje i svjedočenje Jovana Paspalja: „Ti su ljudi (četnici) insistirali za logor Prijedor, da se ne bi pobili ljudi. Oni su dolazil, taj Oste (Oste Radulj), toga sam znao, a i ćaća mi je pričao da je on dolazio intervenisati kod te komande.“

I u narednim danima avgusta 1942, nastavljeno je sa puštanjem grupa ljudi iz logora. Tako je spašeno nekoliko hiljada Srba iz Ciglane. Četnici su ovo mogli da izdejstvuju uglavnom preko Nijemaca. Zbog veza sa Nijemcima i vlastima NDH, iako su četnici spašavali Srbe, partizani su likvidirali četničke formacije krajem rata. Ipak, dio četnika je prešao u partizane, i tako se spasao od egzekucije. Treba istaći da su četničke formacije, iz nužde (da ne budu uništene i da spasu što više civila) imali određen vid saradnje sa Nijemcima, pa i vlastima NDH. Ipak, ta saradnja nije bila po volji ni četnicima, ni vlastima NDH.

IZVOR: Vedrana Adamović, „Godine stradanja 1941/42: NDH i njeni zločini nad srpskim narodom u Prijedoru i okolini 1941/42 – Prilog proučavanju zločina genocida nad srpskim narodom u Potkozarju“, Prijedor, 2018.

PRIREDILA: Redakcija sajta Srbi u BiH