arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

PREFACE

9. februar 2011.

Tracing for the real and not conspicuous title for this book I faced a few problems, because I’ve been told that the title of my published book “Croatian genocide over the Serbs“, that happened in 1941 and lasted to 1945, was provocative and some bookstores didn’t want to put it in their store windows being afraid of the unwanted consequences. That is another proof how much the idea of “brotherhood and unity“ among the Serbs and Croatians is rooted in the consciousness of the people. Then, the associating of Croatian name to the genocide is neither desirable nor dangerous, too. Since the suffering of the children was in question, my

Nebojša Radmanović

Osjeća se da je hrvatska politika dobronamjerna

8. februar 2011.

Izjavu predsjednika Ive Josipovića i premijerke Jadranke Kosor ja sam shvatio dobronamjerno: kao izjavu dvoje odgovornih funkcionera zemlje koja ima u svom Ustavu obavezu da vodi računa o Hrvatima van Hrvatske, i kao izjavu lidera koji žele da se u našoj zemlji brzo konstituiše vlast i da u njoj budu ravnopravni i Hrvati, kaže za Novosti Nebojša Radmanović, predsjedavajući Predsjedništva BiH Nedavna posjeta članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine Zagrebu i razgovori koje je obavio s predstavnicima Srba u Hrvatskoj, bili su prvi povod za razgovor s predsjedavajućim Predsjedništva BiH Nebojšom Radmanovićem. Drugi povod bile su dileme oko konstituiranja Savjeta ministara BiH do čega nije došlo ni četiri mjeseca nakon izbora,

THE GENESIS AND OUTPUT OF THE CRIME

8. februar 2011.

was thinking for a long time how to start this book and what to put between its bindings. Happenings which this book should be consisted of are so different in details that it wasn’t easy to reduce them to the common factor so that they would make a circle entirety. There was a dilemma how to single out, from the abundant material that is offered, those contents that would credibly present the real personalities and their destinies, burdened by the vulnerable chilhood. Their moving stories should bear witnesses to the time and people who marked that time with their blood and Serbian children’s tears and tortures that found themselves in

drakulic-2011.jpg

Pomen žrtvama ustaškog pokolja u Drakuliću

7. februar 2011.

Nedjelja, 6. februar 2011. – U spomen hramu Svetog velikomučenika Georgija u Drakuliću kod Banjaluke jutros je služena liturgija, dok će u podne kod Spomen-kosturnice u Drakuliću biti služen parastos u znak sjećanja na više od 2 300 Srba koje su ustaše ubile 7. februara 1942. godine. Nakon liturgije, gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović rekao je novinarima da se ovaj najstravičniji zločin počinjen na području Banjaluke ne smije zaboraviti, ne da bi se na zlo vraćalo zlim, već da se pamti kako nikada ne bi bio ponovljen jer, kako je naveo, onom koji ne poznaje svoju prošlost prijeti opasnost da mu se ponovi. Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila

130.jpg

Smišljeni zločin sa genocidnom namjerom

7. februar 2011.

BANjALUKA – U znak sjećanja na više od 2.300 Srba koje su ustaše ubile 7. februara 1942. godine juče su u hramu Svetog velikomučenika Georgija i na spomen-kosturnici u Drakuliću u Banjaluci služeni liturgija i parastos, te položeni vijenci i cvijeće. Žrtve su pobijene u banjalučkim mjesnim zajednicama Drakulić, Šargovac, Motike i u rudniku Rakovac. U ovom zločinu ustaše su, pod komandom Ante Pavelića, iz takozvanog „Tjelesnog zdruga“, uz pomoć banjalučkih ustaša, pobile Srbe bez ijednog ispaljenog metka, sjekirama, noževima krampovima i „srbomlatom“. Među žrtvama je bilo i 551 dijete. Potpredsjednik Vlade RS Anton Kasipović izjavio je da se obilježavanju zločina nad Srbima u Drakuliću mora poklanjati dužna pažnja jer

Ratko Dmitrović

Naknadna pamet profesora zabrinutog za mir Petrove gore

5. februar 2011.

  Da stepen obrazovanja nije garant pravom sagledavanju određenih događaja, a posebno da ne podrazumeva hrabrost, bolje od drugih svedoči ponašanje Srba intelektualaca u Zagrebu, onih meseci kada su njihovi sunarodnici u provinciji videli bolje i dalje od svoje elite Naknadna pamet, a posebno naknadna hrabrost uvek budu svedene na kajanje, podsmeh ili sažaljenje. Ništa valjda nije žalosnije nego slušati čoveka koji, sećajući se nečega važnog ili manje važnog, kaže: „Ma ja sam hteo da (mu)im kažem“…ili: „Za dlaku mi je falilo da podviknem“. U danima koji se istorijski gledano beleže kao sudbonosni, prelomni, testiraju se karakteri i ljudsko dostojanstvo. Mogu Srbi danas da pričaju o događajima iz devedesetih šta

misa-djurkovic2.jpg

Rezultati popisa odrediće status Srba

5. februar 2011.

Piše: Miša Đurković Srbija godišnje gubi po osnovu emigracije i prirodnog priraštaja od 40.000 do 50.000 stanovnika, pa na popisu možemo očekivati dosta porazne rezultate Bilo bi veoma zanimljivo napraviti pregled medijskog prostora u pisanim i elektronskim glasilima koji je posvećen navodnoj rekonstrukciji Vlade Srbije. Od svega nije bilo ništa. Sve se to, nažalost, odvija nauštrb nekih stvarnih i mnogo važnijih tema koje prolaze bez ikakve pažnje. Evo, ove godine trebalo bi da se održe popisi u svim bivšim jugoslovenskim republikama. Ovi popisi su veoma značajni i tiču se čitavog srpskog naroda, pa i države Srbije kao njegove matice. Popis iz 1991. odvijao se u atmosferi koja je uveliko odisala

Mile Vukelja

5. februar 2011.

Rođen 16. novembra 1930. godine u selu Donja Dragotinja, Prijedor Kazuje: Roditelji su mi se zvali Jovo i Stoja. Bili su zemljoradnici. Od imovine smo imali: kuću, štalu, štagalj, kuruzanu, sušanu, svinjce, koko­šinjce, pčelinjak, osam goveda, četiri svinje, pet­naest ovaca, kokoške. Našu familiju su sačinjavali: otac Jovo (1895), majka Stoja (1900), braća: Dušan (1924), Dragan (1933), Nikola (1937), Slavko (1941) i sestre: Dušanka (1924), Jovanka (1926) i Smilja (1928). Nezavisna Država Hrvatska je napisala pro­glas da svi Srbi predaju oružje bez obzira na to imaju li na njega odobrenje ili nemaju. Iz našeg mjesta nije pristupio niko u hrvat­sku službu, jer se radilo o čisto srpskom stano­vništvu. Na vlast je

Dobrila Kukolj

5. februar 2011.

Banjaluka Svjedoči: Rođena sam u jednom od najljepših sela ko­je je smješteno na obali rijeke Save, a to je selo Međeđa, opština Bosanska Dubica. Rođena sam 30. jula 1932. godine, kći Rade i majke Savke, rođene Ružičić. Majka domaćica, otac trgovac – zemljoposjednik. Živjela sam i rodila se u velikoj kući koja je bila na sprat sa prizemljem. Dužina kuće je bila 14, širina 10 metara. Kuća je imala ukrasne izrezbarene balkone. Na gornjem spratu su bile četiri sobe plus dnevni boravak, a na donjem spratu je bio isti raspored, ali sa određenom pro­storijom gdje je bila smještena trgovačka radnja (dućan). Na gornjem spratu je bila ostava za namirnice i

popis-zrtava2.jpg

Poslednja prilika za brojanje žrtava ratova devedesetih

4. februar 2011.

Inicijativa da popisivači Republičkog zavoda za statistiku tokom popisa stanovništva građane anketiraju i o ratnim gubicima „Nijedna institucija Republike Srbije ne raspolaže preciznim podacima o poginulima, nestalima i ranjenima u periodu 1990–2000. godine”. Ovom rečenicom počinje pismo Nenada Đorđevića, direktora Muzeja žrtava genocida, kojim se traži podrška državnih organa za inicijativu da se u predstojećem popisu stanovništva, popišu i ranjeni, nestali i stradali u poslednjim ratnim dejstvima na našim prostorima. Pismo će biti upućeno na adrese predsednika Republike Borisa Tadića, premijera Mirka Cvetkovića, predsednice Skupštine Srbije Slavice Đukić-Dejanović, ali i predstavnika drugih relevantnih institucija koje bi mogle pomoći da se ostvari ova inicijativa. Kustosi Muzeja žrtava genocida, Dragan Cvetković i

muzej.jpg

Zaboravljeni srpski „Jad Vašem”

4. februar 2011.

Muzej žrtava genocida nema prostoriju za stalnu postavku. – Jedina državna institucija koja prikuplja podatke o stradalima u ratovima devedesetih Memorijalni centar „Jad Vašem” u Jerusalimu najpoznatiji je muzej koji čuva uspomenu na žrtve genocida, odnosno holokausta. Ova institucija ima snažnu podršku Izraela, u njoj rade stotine zaposlenih i isto toliko volontera širom sveta koji su prikupili podatke o oko četiri miliona Jevreja stradalih tokom Drugog svetskog rata od ukupno šest miliona žrtava. Njegov srpski pandan – Muzej žrtava genocida nema takvu podršku, ni države, pa ni domaće javnosti. Stotine Beograđana svakodnevno prolazi pored velike zgrade u kojoj je smešten Muzej istorije Jugoslavije na Trgu Nikole Pašića 11, ali retko

Rezime

4. februar 2011.

Bez obzira na eventualna reagovanja na ovu knjigu, autor konstatuje jednu tragičnu či­nje­nicu da su Srbima „braća“ Hrvati naneli naj­veća zla u čitavoj istoriji srpskog naroda. U to­me Hrvati daleko, daleko nadmašuju sve druge srpske neprijatelje zajedno:   Tursku, koja je vladala srpskim zemljama blizu pet vekova, poslije poraza srpske vojske na Kosovu 1389. godine;   Austrougarsku, koja je na Berlinskom kon­gre­su 1878. godine dobila mandat da okupira srpsku Bosnu i Hercegovinu, a potom anektira 1908. godine. Ova država je 1914. godine izvršila agresiju na Srbiju i Crnu Goru, čime je otpočeo i Prvi svetski rat. U tome agresivnom napadu, Srbi su imali oko 1.250.000 žrtava, ali su taj broj

Vasilije Karan

4. februar 2011.

Banja Luka Kazuje: Koračao sam u koloni koja je vodila u Jase­no­vac. Kolona duga, preduga. Ne vidim joj kraj. Prati nas sedam ustaša. Uniforme im ta­mne, pogledi još tamniji, a mržnja nemjerljiva. Galame i prijete nam. I sad čujem njihove gla­so­ve: „Sad ćete vi u Unu, sad u furunu!” Ćutao sam. Sa mnom su bili majka, dva brata i mala sestrica. Otac je ostao u Kozari, negdje u ne­kom skloništu. Otišao je, još dok smo bili u ko­zarskom zbjegu, da nam pribavi hranu i nije se vratio. Mislio sam na oca, a putovao u logor. Majka je bila mokra od vrućine i straha. Ustaše su se razmahivale kundacima, psovkama, uvre­dama.

Branko Graonić

4. februar 2011.

Rođen 23. novembra 1939. godine u selu Velika Žuljevica, Bosanski Novi Kazuje: Rođen sam u brojnom domaćinstvu, a bili smo i prilično imućni za naše seoske prili­ke. Imali smo kuću, pomoćne objekte, dosta obra­dive zemlje i domaćih životinja. Otac je bio zaposlen u Rudniku lignita „Lje­šljani“ koji se nalazio nedaleko od naše ku­će. Ostali ukućani su radili na imanju i čuvali sto­ku. U proljeće 1941. godine počeo je napad hrvatske i njemačke vojske na srpska sela u Pot­kozarju. Zbog toga je naš narod izbjegao u pla­ninu Kozaru. U tom zbjegu bili su i članovi na­šeg domaćinstva: djed, baba, dva strica, majka, brat, četiri sestre i ja. U zbjegu su bila,

Danica Praštalo

4. februar 2011.

Rođena 14. marta 1933. godine u selu Aginci, Bosanska Dubica Svjedoči: Davne 1933. godine rođena sam 14. marta u selu Aginci, Kozarska Dubica. Tu je poro­di­čno imanje Budimira, gdje se moj otac Miloš bavio zemljoradnjom. On je rođen 1900. godi­ne. Moja majka Anđa je rođena 1908. godine u selu Vlaškovci. Kao zemljoradnici, uzgajali smo raznu vrstu stoke: konje, krave, svinje, ovce, gu­ske, patke i kokoši. Imali smo veliku kuću u ko­joj smo imali i dućan. Potom štalu i magazu gdje smo držali mašinu za vršidbu pšenice, a na spratu magaze, žito. Iza kuće se nalazio veliki voćnjak sa obradivom zemljom, a pored toga smo imali i šumu. U domaćinstvu nas

NAJNOVIJE VIJESTI

Beogradski papoljubi

Skotovo omiljeno glasilo „Blic“ spektakularno otkriva, kako je na poziv Tomice bezemljaša,

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA