
MATIJA BEĆKOVIĆ: Kad jezika nema, nema ni čoveka!
Moramo da brižljivo čuvamo naš jezik jer smrt i život u jeziku stoje. U poemi „Hleba i jezika“ govorite da je čovek bez jezika ništa, ako mu oduzmeš jezik oduzimaš mu i identitet. Najviše vas je fascinirala priča o vavilonskoj pometnji iz Svetog Pisma Starog Zaveta gde u današnjem postmodernističkom shvatanju Gospod, da bi suzbio oholost i gordost ljudsku, silazi i pravi vavilonsku pometnju različitih jezika. Matija Bećković: Kad jezika nema, nema ni čoveka. Koru suva hleba, vode, vazduha i kost jezika, ko nema te elemente, to je čovek ništa i kada sve ima. U našim brdima je jezik jedino što proizvode i jedino od čega žive, a na domaćoj













