
Želim da moje dijete, nikada ne doživi ono što smo mi i naši preci proživjeli
Poštovani, Pripala mi je velika čast, ali isto tako i velika odgovornost, da mogu govoriti danas na Kozari, mjestu koje sa Jasenovcem, Donjom Gradinom, Gospićem, Jadovnim, ostrvom Pag, Kosovom i Metohijom, kao i krajem iz kog ja dolazim, predstavlja mjesto stradanja, progonstva, progona i pogroma našeg srpskog naroda. Obraćam vam se, prije svega, kao majka djeteta, rođenog u najtežim godinama posljednjeg, ali, po stradanjima ništa manjeg, otadžbinskog rata, koji je sa sobom odnio mnoge nevine žrtve. Obraćam vam se i kao supruga hrabrog vojnika, koji je ono što mu je najvrijednije – svoj život, položio za slobodu, vjeru i sigurnost svih nas. Obraćam vam se i kao čovjek, koji vjeruje da sve ovo što danas imamo, dugujemo upravo onim













