4. Agrarni ekonomist i ruralni sociolog Petar Marković (1923−2010) 4.1. O liku i djelu Petra Markovića Iako je smrt zakon života, ona uvijek iznenadi. Kad mi je profesor Ševarlić javio o Perinoj smrti, odgovorio sam: „Odmah dolazim!“ Pa ipak, najteže je njegovoj porodici, posebno kćerci Mileni i sinu Milanu, kao i supruzi Vidi, jer je on njihov neprežaljeni otac porodice, dio njih i njihovog svakodnevnog života. Moje im duboko saučešće. Mi, njegovi učenici, prijatelji i suradnici, dijelili smo zajedničke spoznaje, i istraživali raznolike fenomene s njim. Većini od nas on je učitelj, prijatelj i stručni vodič kroz „prašumu“ različitih događanja. Nama će Pero vječno nedostajati. Kad je Peri umro sin

3.2. Najznačajniji radovi Branka Horvata*   Knjige Distribucija nafte, Zagreb, Ekonomski institut, 1956. Ekonomska teorija planske privrede (Towards a Theory of Planned Economy), Beograd, Kultura, 1961. Prvo englesko izdanje tiskao je Yugoslav Institute of Economic Research, Beograd, 1964; a drugo International Arts and Sciences Press, New York, 1975.Španjolsko izdanje: Teoria de la planificacion economica, Barcelona, Oikos Tau, 1970. Njemačko izdanje: Die Arbeiter Selbstverwaltung, Münchenm Nymphenburger Verlag, 1973. Ekonomski modeli, Zagreb, Ekonomski institut, 1962. Ekonomika jugoslavenske naftne privrede, Beograd, 1962. Međusektorska analiza, Zagreb, Narodne novine, 1962. Proizvodnja nafte, Beograd, Institut ekonomskih nauka, 1965. Prerada nafte, Beograd, Institut ekonomskih nauka, 1965. Ekonomska nauka i narodna privreda, Zagreb, Naprijed, 1968. Ogled o jugoslavenskom

3. Velikan znanosti – ekonomista Branko Horvat (1928-2003)  3.1. O liku i djelu Branka Horvata Poštovani kolege, prijatelji, gospodo i drugovi, govorim vam kao predsjednik udruge Branko Horvat. Sve vas srdačno pozdravljam i zahvaljujem što ste došli u tolikom broju, da odamo dužnu poštu velikanu znanosti, prof. dr Branku Horvatu, nakon 8-godišnje smrti ovog velikana. Žalim što na ovu komemoraciju nije pristigao akademik Vladimir Stipetić, koji je kao znanstvenik, prije 8 godina napisao studiju o Branku Horvatu kao Brankov prilog znanstvenoj ekonomskoj spoznaji u RH sa svim pratećim elementima, uključujući i selektivnu bibliografiju. Branko Horvat rođen je u Petrinji 1928. godine. Srednju školu završio je u Požegi gdje mu je

2.2. Prilozi za bibliografiju prof. dr. Stipe Šuvara[1]    Prof. dr. sc. Šime Pilić               Uvodne napomene. Ova se bibliografija sastoji od dva dijela: prvo, popisa knjiga i drugih publikacija, i drugo, kronološkog popisa autorovih radova po godinama objavljivanja. Građa se odnosi na vremensko razdoblje od 1958. do 2004. godine, odnosno do kraja života sociologa i redovitog sveučilišnog profesora Stipe Šuvara. Obuhvaća znanstvene i stručne radove te recenzije, prikaze i znanstvene i stručne informacije.             Od publicističkih radova, kojih autor također ima mnogo i u području političke i kulturne publicistike, počev od onih u zagrebačkom Studentskom listu iz 50-ih godina 20. stoljeća pa sve do radova lipnja 2004., kao

2. Ruralni sociolog Stipe Šuvar (1936-2004)    2.1. Hommage Stipi    S mojeg stanovišta pisati o Šuvaru, znači istodobno, na neki način, govoriti i o sebi i o našem zajedničkom vremenu.[1] Jer, sve što smo radili više od pola stoljeća radili smo zajedno. U Agrarnom institutu u Zagrebu, na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i, naposljetku, u ratnim zbivanjima poslije 1990. godine, napose u Socijalističkoj radničkoj partiji (SRP) i časopisu „Hrvatska ljevica“. Jedno vrijeme sam bio predsjednik Savjeta SRP-a, iako nisam bio član – čak sam bio delegat na izbornoj listi. Šuvara sam, inače upoznao već kao studenta prava, posredstvom brojnih svojih ratnih drugova: Mile Joke –

Knjige 1. Racionalistička filozofija – Veliki metafizički sistemi 17. sto[-]ljeća, Filozofska hrestomatija,     sv. 4, Matica hrvatska, Zagreb 1957, 1979, 1982. 2. Etički problem u djelu Karla Marxa, Naprijed, Zagreb 1963; Nolit, Beograd 1980. 3. Etika i sloboda, Naprijed, Zagreb 1966. 4. Smisao povijesnoga, Na[-]prijed, Zagreb 1970. 5. Razmišljanja o etici, Praxis, Zagreb 1970. 6. Čovjek i svijet, Razlog, Za[-]greb 1975. 7. Etika ili revolucija, Nolit, Beograd 1983. 8. Praksa – vrijeme – svijet, Nolit, Beograd 1984. 9. Hegel – Marx, Naprijed, Zagreb 1988. 10. Filozofija i društveni život, Hrvatsko filozofsko društvo, Za[-]greb 1988. 11. Izvan povijesnog događa[-]nja, Feral Tribune, Split 1997. 12. Šverceri vlastitog života, Republika, Beograd 2001; Feral

Prof. dr Milan Kangrga filozof  je po vokaciji. U tom kontekstu, on je onaj što o njemu govore filozofski traktati. Prema tome, pisa[-]ti o njegovim filozofskim djelima izlišno je, jer njega treba iščitava[-]njem studirati. On, međutim, kao filozof, a k tome i kao etičar svo[-]ju filozofiju živi. To doista nije lako, naročito kod nas. Običava cinič[-]no reći: »Nije lako zvati se Ernest«, naime Kangrga, jer je on toli[-]ko stigmatiziran da se može reći: gotovo negiran! Na primjer, u re[-]gistru Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu nalaze se sa[-]mo tri njegova naslova (od 14 postojećih, do sada objavljenih), što me gotovo prisililo da poradim na ovoj selektivnoj bibliogra[-]fiji. Ona govori sama

1. Filozof Milan Kangrga (1923  –  2008)    1.1.  Kratka biografija Milan Kangrga rođen je u Zagrebu 1. svibnja 1923. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, gdje je 1950. godine na Filozofskom fakultetu diplomirao filozofiju. Doktorsku disertaciju pod naslovom Etički problem u djelu Karla Marxa obranio je 1961. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.             Od 1950. godine radi kao asistent za predmete Etika i Estetika na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Postupno napredujući u znanstveno-nastavnim zvanjima redovitim je profesorom postao 1972. godine, a u tom je zvanju dočekao i mirovinu 1993. godine. Više godina predavao je – uz osnovnu djelatnost na matičnom fakultetu

Kao konačno socijalno‑povijesno zaključno ističem: sudbina »Privrednika« kao institucije i njegovih pitomaca, kao iznimne generacije, više je nego tragična. Ona svjedoči o nama, više nego o njima, kakvi smo mi narodi. Moglo bi se reći da smo nedozreli, bez građanskih vrednota, bez spoznaje što su institucije, što su pothvati itd. Jer tako tragično žrtvovanje najproduktivnijih generacija, pionira progresa, liči na iracionalni apsurd. Zatiranje njih i njihova djela, ničim se ne može opravdavati. Reći će netko: »plod je to okolnosti, kolizija i ratova« u kojima su nestali kao neimari. Nije riječ o višoj sili, nego o društveno organiziranom, pravom brutalitetu pretpovijesnog ponašanja. Kad je Vladimir Matijević započeo svoje golemo djelo pod

Većina nekadašnjih učenika »Privrednika« postali su neimari svoga kraja, svoga doba, pioniri našeg zanatstva, naročito u srpskim naseljima, a posebno u gravitacionim središtima. Njihovo »znanje i imanje« po svom izgledu i sadržaju, bilo je ogledno opće dobro. Oni su gradili ne samo svoje uzorne kuće, zanatske radnje i brojne druge gospodarske objekte nego i brojne crkve, škole, upravne zgrade, žandarmerijske kasarne, zanatske radnje, mlinove, trgovine, kaptirali vodotoke, gradili mostove, putnu mrežu, premošćivali jazove i sve to opremali, dekorirali kao zanatski stručnjaci na opće dobro svojih zavičaja, užih i širih. Bili su nosioci svih inovacija u selu i poljoprivredi. Ali ne samo to, nego i u opremi kuće, kuhinje, obradi polja,

Značaj »Privrednika« za društveni razvoj je golem, neistražen, posebno je značajan za selo i poljoprivredni razvoj. Zbog toga ću pokušati samo u kratkim crtama naznačiti ono što sam zapazio prilikom prikupljanja građe za ovaj zbornik, kao i ranije prilikom prikupljanja druge građe za Arhiv za historiju radničkog pokreta u Zagrebu. Kad je u prvoj polovini 80‑tih godina prošlog stoljeća pokrenuta ideja o izdavanju »Spomen-knjige«, moj prezimenjak književnik Đuro Livada, otac poznatog pjesnika Raše Livade, koji je s pjesnikom Albaharijem izdavao »Međunarodni almanah«, obratio mi se s jednim širokim »naputkom« što sve treba istražiti.[1] Kako sam mnoge stvari kao istraživač ranije znao o »Privrednikovim« pitomcima, predložio sam da zajednički to radimo

1.1.  O osnivanju i nastanku »Privrednika«[1]   Osnivač »Privrednika« Vladimir Matijević bio je lucidna individualnost, iznimna ličnost. Bio je doista neimar, pa se za njega može s pravom reći da je »imao rašta se roditi«. Rođen je 3. augusta 1854. godine u Gornjem Budačkom na Kordunu. Školu i gimnaziju završio je u Karlovcu. Kasnije je upisao Kadetsku regimentsku školu, ali nije bio odan vojnom pozivu. Zbog toga se kasnije upisao u Trgovačku školu u Beču. Po završetku, zaposlio se u Zagrebu u jednoj tvrtki, kao trgovački putnik. To mu je pružilo iznimnu mogućnost da sagleda stanje, ljude i mogućnosti izmjene toga stanja na prostorima Austro‑Ugarske. Naime, u pravilu su rijetki zanatlije bili

1. Povijesni značaj i uloga Matijevićeve humanitarne zaklade „Privrednik“[1]  Većina korisnika institucije zaklada »Privrednik« već je odavno mrtva. Zato se s pravom može postaviti pitanje što je »Privrednik«? »Privrednik« je najveća humanitarna zaklada, legat koji su Srbi imali u Hrvatskoj. Ona se razlikuje od svih srpskih zaklada (legata) po suštini svoje prirode, jer to je bio »živi legat za životne potrebe«. Naime, poznato je da Srbi imaju velik broj zaklada, zadužbina, legata u obliku manastira, crkava, velikih građevina i drugih sadržaja materijalne i duhovne prirode (slike, novac itd.). Prvi put sam se upoznao sa značajem ovih institucija u povijesti Srba kad sam prije više od 40 godina bio pozvan da

Obraćam se Vašem Preosveštenom i Blagorodnom Vladičanstvu i Vama gospodine Vladika, osobno. Prilikom našeg posljednjeg ugodnog i korisnog razgovora, kojeg se s blagodarnošću sjećam, pripomenuo sam da sam izradio jednu Idejnu skicu za istraživanje problema pravoslavnih grobalja. Stanje pravoslavnih grobalja je u takvom položaju da to smatram hrišćanskom i civilizacijskom dužnošću. Izgledaju kao da su Srbi – pravoslavci bez vjere i kulta održavanja grobova. Neka su namjerno ratom razarana, neka su zanemarena i napuštena jer nema zavičajnih ljudi. Kako Vaša Eparhija zahvaća većinu prostora gdje je nekad živjelo pravoslavno stanovništvo, to bih želio s Vama pokrenuti istraživanje i sanaciju ovog moralno nedozvoljenog fenomena. Isti problem odlučio sam predstaviti mitropolitu Jovanu.

a) Sondažno anketno istraživanje Složenost ovog projekta istraživanja, kao i obim predmeta istraživanja (brojnost i prostorna raširenost grobalja), nameću potrebu provjere realnosti i utemeljenosti svih glavnih postavki projekta istraživanja, prije svega formuliranih hipoteza istraživanja.             Za potvrđivanje ovih hipoteza nužni su prethodni opservacijski terenski uvidi i sondaže. Dakle, prethodna istraživanja radi provjere −        navedenog pristupa istraživanju, −        navedene metode istraživanja, −        navedene moguće tipologije grobalja.             Prva takva provjera bi se sastojala u anketiranju stanovitog broja grobalja u nekoliko mikro-regija pojedinih županija na slučajnom uzorku koji bi se utvrdio u konsultaciji sa poznavaocima stanja groblja na terenu.             Anketni upitnik za ovu sondažu, odnosno prethodni uvid u stanje groblja, trebao