Udruženje Sveta Ognjena Marija Livanjska: Srbi Livanjskog polja – trajanje kroz vijekove

Udruženje Srba iz Livanjskog polja, njihovih potomaka i poštovalaca Ognjena Marija Livanjska priredilo je izložbu u galeriji Narodne banke Srbije Srbi Livanjskog polja – trajanje kroz vijekove, čiji su autori prof. dr Veljko Đurić Mišna i mr Radovan Pilipović

Izložba govori o životu, zaostavštini i stradanju livanjskih Srba, a upriličena je u povodom obeležavanja 75 godina srpskog stradanja u NDH i 25 godina ekshumacije i sahrane žrtava. Pored stradanja ljudi, u ratnim vremenima nestala su i vrijedna dokumenta i knjige, nezamjenjljivi svjedoci vijekova.

Nakon što su Srpski pravoslavni pojci otpjevali Oče naš prisutnima se obratila  predsjednica UO Gordana Dostanić, koja je podsjetila na istoriju Livna.

– U Bosni, srpskoj državi srednjeg vijeka, legenda kaže, a i Mavro Orbin prenosi, da je u u Livnu živio Mrnja od koga potiču Mrnjavčevići. Tačno ili ne, podataka nema, ali da su Srbi na tom prostoru živjeli i prije Nemanjića govore dokumenta pisana ćirilicom, ma koliko danas to pismo smatrali svojim i drugi narodi, u nedostatku podataka za neke svoje tvrdnje istorijske prirode.

Dostanićka je navela da i u ropskom položaju u vrijeme turske vladavine u Livnu se zameće sloj srpskih trgovačkih porodica, koje daju pečat budućem životu cijele srpske zajednice.

– Pravoslavna crkva, sazidana pred sam kraj osmanske vladavine, i njena pokretna dobra danas su spomenici pod zaštitom države, a tada podignuta škola bila je druga srpska škola na području Bosne.

Položaj Srba nije se popravio ni u vrijeme Austrougarske, kada carske vlasti naseljavaju rimokatolike i mijenjaju demografsku sliku, dok besprizorni zločini nad Srbima imaju karakter etničkog čišćenja.

– Između života Srba u Livnu i njihovih građevina postoji prisna, vijekovna veza. Njihove sudbine su isprepletane da se odvojeno ne daju zamisliti. Stoga je priča o postanju i sudbini škole, crkve i Sundečića, u isto vrijeme i priča o životu livanjskih Srba, iz naraštaja u naraštaj – rekla je Gordana  Dostanić napominjući da je kratak period ravnopravnog, ali ne i jedinstvenog, života Srba sa rimokatolicima i muslimanima, tokom dvadesetak godina zajedničke kraljevine, koju su druga dva naroda doživljavala velikosrpskom hegemonijom, gorko plaćen od samog nastanka NDH.

– Od tog stradanja livanjski Srbi nikada se nisu oporavili. Oni koji su čudom preživjeli i oni koji su svojom fizičkom i snagom svoga duha preživjeli i više nedjelja u dubokim kraškim jamama, nisu novim rađanjem mogli nadomjestiti broj stradalih, ali ni zaustaviti nova stradanja u građanskom ratu devedesetih. Ista retorika, ista ideologija, ponovo je uništavala žive, ali i mošti stradalnika.

Gordana Dostanić se osvrnula i na sadašnju situaciju u Livnu:

–  Danas je tek nekoliko stotina Srba na području Livna, što je, statističkim rečnikom, oko 2% u ukupnom broju stanovnika. Malo. Sitne brojke za bilo kakvu političku snagu. Valjda zato ih niko od političara (pa i srpskih) nigdje i ne spominje, niti brine kako žive. Nama, porijeklom sa livanjskog područija, te brojke nisu male, jer tih nekoliko stotina, tih dvadeset troje djece, jedini su čuvari naših vijekova, naše vjere, naših zakorovljenih kućišta. Oni se, na svoj način, bore za svoju vjeronauku, za časove srpskog, za svoje pismo, oni pobjeđuju na školskim takmičenjima, osvajaju medalje na republičkom nivou i time nas čine ponosnim.

Potom se u ime Odbora za dijasporu u Skupštini Srbije obratio Miodrag Linta, koji je se zahvalio organizatorima na izložbi „koja predstavlja presjek života livanjskog kraja”:

– Za vrijeme NDH na tome području stradalo je više od 1.600 Srba, od toga 700 djece, tokom devedesetih stradalo je više od 100 Srba, a protjerano oko 3.500. Danas je tamo oko 300 naših sunarodnika, ali to nije sprečilo udruženje Marija Livanjska da se bori i čuva sjećanje na ta stradanja.

Linta je ukazao i na politički značaj rada ovog udruženja:

– Pored toga što čuva srpsko kulturno nasljeđe, Udruženje se trudi da izgradi što čvršće veze sa zavičajem, traženjem konkretnih rješenja u svakodnevnom životu. To se odnosi na povratak, obnovu uništenih kuća, kao i uticaj na predstojeće lokalne izbore u BiH. Nije nam svejedno da li će u skupštini opštine Livno biti barem jedan častan Srbin, ili nećemo imati nijednoga. A taj jedan mogao bi doprinijeti davanju informacija i biti jedna vrsta posrednika da još više sa svoje strane preko institucija sistema pomognemo da Srbi opstanu na tome području.

Prisutnima se obratio mr Radovan Pilipović, jedan od autora ove izložbe:

– Livno samo potvrđuje da se istorija, kao ni energija, ne može uništiti. Ona može da prelazi samo iz jednog oblika u drugi. I ne može se ništa pod kapom nebeskom sakriti jer istina će iz zemlje progovoriti. Istina je progovorila devedesetih godina, kada su lijevanjski mučenici vađeni iz jama u koje su bili survani 1941. g. Istraživajući istoriju toga kraja shvatio sam koliko je taj zločin iz 1941. godine bio usmjeren ne samo da povadi grkljane naših predaka, već da izvadi naše srce, našu dušu, pismenost, jezik…

Pilipović je podsjetio da ima nešto sudbinsko i u izboru galerije Narodne banke Srbije.

– Sin Livna je bio i Bogdan Kujundžić, ministar finansija Kraljevine Jugoslavije i dožupan Vrbaske banovine. Livno je najznačajniji grad u istoriji srpskog trgovačkog staleža na području današnje BiH.

Željko Đurica, lijevanjski paroh, naglasio je značaj rada Udruženja Ognjena Marija sa kojoj parohija ima odličnu saradnju:

– Pored redovnog duhovnog života, naša parohija vodi borbu da sačuva ostatke i tragove pravoslavnih Srba. Pored čuvanja kulture sjećanja, nijednog trenutka se ne odustaje od borbe za opstanak na tim prostorima. Nažalost, a na slavu božju, preci su pored kulturne baštine dali i svoje živote.

Vladika Atanasije dao je blagoslov i za održavanje ove izložbe. U njegovo ime prisutnima se obratio  arhimandrit Serafim, nastojatelj manastira Rmanj koji je zvanično otvorio izložbu.

– Srbi iz Livna su stradali kroz vijekove. Još od vremena Turaka, pa do NDH. Rimokatolički sveštenici su se još 1939. godine raspitivali, upravo u selima gdje su kasnije stradali Srbi, gdje se nalaze jame. Već tada su imali namjeru pobiti polovinu Srba i baciti ih u jame. Nažalost, to se i obistinilo. Patrijarh Pavle je 1991. godine boravio u Livnu i osvještao kapelu u kojoj su se nalazile mošti naših mučenika. Došao je i posljednji rat u kome su opet oskrnavljene mučeničke kosti. Lobanje naših mučenika Hrvatima su poslužile za igranje fudbala. Danas je to naš paroh, Željko Đurica, sa svojim najbližim saradnicima opet skupio, sve te mošti na jedno mjesto, čekajući drugi Hristov dolazak.

U programu, koji je vodila Olivera Radeta, predstavili su se učenici, koji su doputovali iz Livna: Stefan Đurica i David Kovačić, koji su sa klarinetima izveliHimnu Svetom Savi. Guslar Vlado Runjo kazivao je stihove epske pjesme Starac Vujadin, a nekoliko pjesama iz svog repertoara izveli su Srpski pravoslavni pojci.

Tekst: Trifko Ćorović

Izvor: Slobodna Hercegovina

Vezane vijesti:

Istorijska izložba o Srbima Livanjskog polja

Do 28. aprila u Beogradu izložba “Srbi Livanjskog polja – trajanje kroz vekove”