arrow up
Srboljub_Zivanovic_001.jpg

Profesor Srboljub Жivanović – Jasenovac i NDH

Srboljub Жivanović je srpski antropolog, paleopatolog, direktor Evropskog instituta za izučavanje istorije drevnih Slovena (European Institute of Early Slavonic Studies) u Londonu, predsednik Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu, predsednik Fonda za istraživanje genocida, i član Slovenske akademije nauka i umjetnosti. Dobitnik je nagrade Rastko Petrović, za knjigu „Jasenovac“, koju dodjeljuje Matica iseljenika Srbije „za najbolje autentično djelo od nacionalnog značaja“ 2009. godine.. Autor je više značajnih dela i udžbenika medicine.Zahvaljujemo se profesoru Жivanoviću što se odazvao našem pozivu da kao jedan od dugogodišnjih članova naše Duhovne zajednice, od njenih najranijih dana, održi ovopredavanje na temu istraživanja ovog nebivalog stratišta i logora smrti Jasenovac. Izvor: Crkva Sveti Sava London

Dimić: Za Stepinca pravoslavlje bilo najveće prokletstvo Evrope

Kontroverznog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, koji je 1940. bio spreman da prihvati svaku drugu državnu kombinaciju, samo ne život sa Srbima, a pravoslavlje označavao kao najveće prokletstvo Evrope, današnja hrvatska istoriografija uzdiže na nivo sveca i o njemu nekritički sudi, ističe akademik Ljubodrag Dimić. Stepinac Foto: RTRS Dimić, koji je bio član mješovite srpsko-hrvatske komisije o ulozi i djelu Stepinca, kaže da je zagrebački nadbiskup od prvog do posljednjeg dana učestvovao u „katoličkoj žetvi pravoslavne njive“ u okviru NDH, za koju je tvrdio da je „stvorena Božijom milošću“. – Stepinac je formiran u okviru klerikalnih tradicija kojih se nije odricao do kraja života. Tolerancije tu nije bilo. Katolička država na

Borba protiv zaborava: Krvavi pir ustaše fra Filipovića

Pošto su mu izveli devojčicu Radojku Glamočanin, Filipivić je dete zaklao pred razredom, tražeći od ustaša da slede njegov primer. Moj cilj je da ukazujem na zaborav, bar perom da istinu i činjenice otrgnem od zaborava. Jedino što je preostalo da borbu vodimo protiv zaborava i prašinu skidamo sa istine i činjenica, bar ovako individualno. Piše: Đorđe Bojanić, istoričar Činjenica je da loš odnos imamo prema sopstvenoj istoriji… a uvek nam je bila preča ta „nametnuta istorija“. Verovatno, a nije ni čudo (kada znamo u kom vremenu smo živeli) pa zato deo nas ne zna da je u školskom dvorištu škole ,,Đura Jakšić“ u Šargovcu (u blizini Banjaluke) 1942. god

Dragomir Davidović: SMILJA AVRAMOV

Nije više sa nama Smilja Avramov (+ 2.10.2018.). Pravo je rečeno: „Ono što je Isidora Sekulić u književnoj esejistici i ono što je Desanka Maksimović u srpskom lirskom pesništvu, to je – usudio bih se da kažem – Smilja Avramov u našoj pravnoj nauci“ (Dragan Nedeljković). I više od toga, Smilja Avramov je jedan od vodećih stručnjaka za Međunarodno javno pravo ne samo u Srbiji, nego i u celom svetu. Rođena u Pakracu pre sto godina, 15. februara 1918, na Sretenje, završila je gimnaziju u Sušaku 1936, studirala prava na univerzitetima u Beču i Zagrebu, doktorat pravnih nauka stekla je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1950. Započela je pravničku karijeru

Livno

Zlotvori

Ako je suditi po sjećanjima preživjelih, po tome kako govore o svojim stradanjima, po kazivanjima o zločinima i zločincima, reklo bi se da Srbin — Dinarac ne umije da mrzi. U njegovim riječima nema žuči ni kada govori o najstarvičnijim zločinima. Nema grkih riječi i kletava ni za najveće zlotvore i sve se uglavnom svodi na prezir, na nepominjanje. Nasuprot tome, ne štedi riječi, tople i ljudske, kad valja istaći dobrotu, gest čovječnosti i žrtvovananja drugovjernika. Samo tako se, čini se, može i razumjeti njihovo vjerovanje da se zla ne mora bojati onaj ko zlo ne čini, skrušenost, pomirljivost i naivnost sa kojom su i Srbi u livanjskom kraju te

Rade R. Lalović: SRPSKA POEZIJA STRADANJA I PATNJE

SRPSKA POEZIJA STRADANJA I PATNJE Zbornik radova Rade R. Lalović Darinka Ivanišević, Divna Vasić, Nataša Lalović, Vedrana Mijović – Pantelić, Božo Tepavčević, Duško Krsmanović, Darka Deretić, Sandra Pekić, Suzana R. Bunčić, Tanja D. Ančić, Milana Stupić, Vladimir Pantović, Momčilo Golijanin, Luka Cicmil Centar za kulturu i informisanje Foča SPKD „Prosvjeta” Foča 2018. PRIJE SVEGA Kada se 2017. godine, kao odgovor na potrebu školskog proučavanja književnih tekstova u funkciji njegovanja kulture sjećanja na nevino postradale srpske žrtve tokom dvadesetog vijeka, a posebno u NDH za vrijeme Drugog svjetskog rata, pojavio zbornik pjesama, odnosno poetska rukovet pod naslovom Pred sjenima srpskih mučenika otvorio se još jedan praktičan problem, a to je činjenica

Ovo je istina o narodnom heroju Milanu Tepiću

– Jedanput ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško – jedna je od najcitiranijih rečenica u srpskom jeziku kad god neko želi ponešto da kaže o herojstvu. Izrekao ju je major JNA Milan Tepić iz potkozarskog sela Komlenca. S obzirom na istorijski kratku distancu u odnosu na rat u kome je i Tepić herojski poginuo, vodile su se rasprave o njegovom podvigu, ali zvaničnih dilema nije bilo – on je poslednji odlikovani heroj Jugoslovenske narodne armije i prvi heroj Republike Srpske. Dana 29. septembra 1991, u 34. godini života, u Bjelovaru u Hrvatskoj, poginuo je

Nikola Lunić: Nestajanje Srba u Hrvatskoj

U razdoblju od 1880. do 2011. godine u granicama današnje Republike Hrvatske Hrvati su izrazito većinsko stanovništvo, dok su Srbi sa značajnim udjelom neprestano druga po brojnosti nacionalna zajednica. Piše: Nikola Lunić U postocima broj Hrvata se kretao od 68,39% 1900. godine (kada ih je u postotnom broju bilo najmanje) do 90,42% 2011. godine (kada ih je u postotnom broju bilo najviše). Broj Srba se kretao od 22,21% 1921. godine (kada ih je u postotnom broju bilo najviše) do 4,36% 2011. godine (kada ih je u postotnom, ali i u apsolutnom broju bilo najmanje). U tu 131 godinu bilo je 14 popisa stanovništva u pet državno pravnih sistema: Austro-Ugarska, Italija,

Sandra Blagić: Ponavljanje mračne istorije

Te, ne tako davne, 1995. godine, desio se još jedan egzodus, pogrom Srba. Sjećam se kolone ljudi, žena, djece, staraca na traktorima, konjskim kolima, automobilima. Nepregledna kolona, izmorenih, namučenih, gladnih. I ja sam to iskusila ’92 godine, kada se naš autobus zaputio ka Srbiji. Tako i te ’95 godine Kpajišnici napustiše svoja vjekovna ognjišta i krenuše u nepoznatom pravcu. Oni koji su ostali, većinom stariji ljudi, nisu preživjeli.Ubijeni na kućnom pragu, spaljeni, izmrcvareni, vezani žicom, iskopanih očiju, ostavljeni da trunu. Kasnije su pokopani u masovne grobnice, koje ni danas nisu otvorene zbog NDH. Sadašnja NDH slavi Oluju kao što je u Drugom svjetskom ratu slavila Jadovno, Jasenovac, Donju Gradinu, Jastrebarsko,

IVANOVIĆ JARAK – KRNJAK – krv i nekoliko mjeseci poslije pokolja

U Ivanović Jarku, predjelu šume Loskunja kod Krnjaka na Kordunu, ustaše su izvršile masovni Pokolj Srba 29. jula 1941. godine. Izaslanik ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH, Božidar Cerovski nakon masovnih pokolja srpskog naroda na području Gline, krenuo je sa svojim koljačima – ustašama na pogrom Srba u Vojniću, Vrginmostu i Krnjaku na Kordunu. Organizacione pripreme izvršili su na terenu Mijo Жunac, veterinar iz Vojnića, oružnički narednik Antun Rupčić, šef postaje u Krnjaku i ustaški povjerenik Općine Krnjak Dragutin Muić (9) iz Vukmanića. Muić je prema dogovoru pozvao Srbe da dođu u Krnjak 29. jula i donesu pomoć u hrani i odjeći za Slovence koji su se tada nalazili

LOGOR “CIGLANE”, ZABORAVLJENO STRATIŠTE POTKOZARSKIH SRBA

Služenjem parastosa i polaganjem cvijeća, obilježeno je stradanje žrtava ustaškog terora u logoru “Ciglane”. Kroz ovaj logor prošlo je preko 14.500 žitelja Kozare i Potkozarja, većinom onih koje su ustaše i domobrani zarobili nakon Bitke na Kozari. Objavio D. Stojnić Bio je to sabirni logor, u kojem su logoraši bili i gladni i žedni, i kojim su harale razne bolesti. Krajnje odredište za one koji prežive “Ciglane”, bili su logori smrti “Jasenovac” i “Gradiška”, priča Mladen Vučkovac, autor knjige o ovom logoru. – Ni danas se ne zna koliko je ljudi stradalo na ovom mjestu. Inače se o ovom logoru vrlo malo zna. Nije se o njemu ranije ni puno

Sandra Blagić: Časni krst na Dinari

Tog krvavog ljeta na Ognjenu Mariju 30. jula 1941. godine mještani sela Donji i Gornji Rujani, nisu ni slutili da će njihove prve komšije Hrvati, ustaše, počiniti stravičan Pokolj. Autor: SANDRA BLAGIĆ, 13.04.2019. Tog vrelog ljetnjeg dana komšije Xrvati, vrata do vrata, sa kojima su do juče dijelili hljeb, svoje komšije Srbe odveli na klanje.Naivne majke, bake i djeca, povjerovali su svojim komšijama kako ih vode na prisilni rad u Dalmaciju.Gonili ih uz Dinaru, bez kapi vode i korice hljeba. Nedaleko od same jame nalazi se Sajdina pećina odakle su prozivali porodice i vodili ih nad jamu. Neke su udarali, gurali a neke majke su same skakale sa svojom djecom

Petar Dodik

Petar Dodik: Susret sa smrću

Petar Dodik rođen je 1925. godine u selu Husimovci (Sanski Most), od oca Ilije i majke Stoje – djevojačko prezime Kudra. Učesnik je ustanka u okolini Sanskog Mosta u Drugom svjetskom ratu i partizanskog pokreta. Nakon rata obavljao je političke funkcije u Jugoslaviji, a bavio se i diplomatskim radom. Napisao je knjigu „Moj životni put“, gdje opisuje svoje odrastanje, ratna dešavanja, zločine, ali i poslijeratni period. Donosimo jedan isječak iz knjige koji govori o stradanju porodice Dodik, i Petrovom trkom za život: Moj životni put PDF  Izvor: Srbi u BiH

Jahura: Pokolj Srba u NDH je bitno obeležje i najtraumatičniji deo našeg istorijskog pamćenja sa dalekosežnim posledicama

Srpsko nacionalno društvo Prebilovci, kao udruženje potomaka i poštovalaca žrtava hrvatskog genocida nad srpskim narodom sa prostora Donje Hercegovine, bezrezervno podržava inicijativu i  predlog  udruženja „Jadovno 1941.“ da se stradanje srpskog  naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj  nazove rečju „POKOLj“.  Pokolj Srba u NDH je bitno obeležje i najtraumatičniji deo našeg istorijskog pamćenja sa dalekosežnim posledicama. Reč „Pokolj“ je odgovarajuća oznaka iz našeg jezika za takav veliki i neoprostivi zločin pa ovim putem izražavamo našu zahvalnost  udruženju „Jadovno 1941.“ za ovu ideju i predlog. Verujemo da će imenovanje genocida NDH nad našim narodom kao  „POKOLj“ doprineti našoj daljoj zajedničkoj borbi za uspostavljanje kulture sećanja i poštovanja žrtava Pokolja,  umesto sadašnjeg  preovlađujućeg

Stevo Lapčević: Jevrem Vidić, čovek čija je smrt dovela Artukovića na optuženičku klupu

Suđenjem Andriji Artukoviću smrt Jevrema Vidića postala je njegov poslednji dokaz, a on, iako odavno već ne među živima, bio je glavni akter još jedne parnice. Jevrem Vidić Presudom Artukoviću, smrt Jevrema Vidića definitvno je dobila svoj viši smisao, ako se tako nešto uopšte sme reći. Ona je postala njegov poslednji dokaz, a on, iako odavno već ne među živima, bio je glavni akter još jedne parnice na kojoj je kao advokat odbrane, svojom žrtvom doprineo konačnoj pobedi pravde. Nakon što je u prvoj polovini septembra meseca 1942. godine najbliži Pavelićev saradnik, čovek njegovog ličnog poverenja, prvi “zaštitar” i čelnik po mnogo čemu „znamenitog“ poglavnikovog „Tjelesnog zdruga“ Viktor Tomić završio

NAJNOVIJE VIJESTI

Bitka za Sibir

Davno je počelo to kidisanje na Rusiju, intenziviralo se sredinom 19. veka,

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.