arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Izvor: kingdom-of-yugoslavia-in-ww2.com

Vladan Ivković: Srpske izdaje, I dio

Ko se u Drugom svjetskom ratu borio za Srpstvo, a ko je pomagao okupatoru da uništi Srpstvo? Ili ko je ratovao za Srpstvo, a ko protiv njega? Je li isto izdati Jugoslaviju i izdati Srpstvo? Koga je izdao knez Pavle, koga kralj Petar, koga Nedić, koga Broz, a koga Draža? Pokušaću u nekoliko tekstova pregledati ova pitanja sa srpskog stanovišta, unutar srpskog interesnog obrasca. Svaki obrazac izdaje izdajnikom može odrediti samo onog ko je imao obavezu da ne stane na stranu neprijatelja. Srpski obrazac podrazumijeva da se podjele na izdajnike i rodoljube među Srbima određuju ne prema tome koji Srbin je na koji način pomagao Englezima, Amerikancima, Sovjetima ili Nijemcima,

NEĆE MOĆI, Politički Holokaust

Kada pišem o otrežnjujućim upozorenjima ne mislim samo na glupost (podmetačinu?) da u program svečane akademije povodom 9. maja budu uvršćene četiri pesme koje su za vreme Drugog svetskog rata pevali pripadnici ljotićevskog Srpskog dobrovoljačkog korpusa, o čemu sam opširnije pisao u tekstu za novi „Pečat“. Piše: Filip Rodić To samo po sebi i nije toliki skandal koliki je imenovanje jedne od osoba odgovornih za taj propust, istoričara Dejana Ristića, na čelo Muzeja žrtava genocida, koje je usledilo svega nekoliko dana nakon ovog fijaska. Da se razumemo, ovog čoveka za tu funkciju ne diskvalifikuju samo površnost i nedostatak osećaja za umesno tokom rada u komisiji koja je birala scenario, nego

Petar Petrović Njegoš

Nestale srpske žrtve i Njegoševo rodoljublje: Nisu samo Sveti Sava i kosovski mit izbačeni iz škole

Reforme u poslednjih dvadeset godina izgurale su kosovki mit iz udžbenika. Vrhunac je izbacivanje prvog srpskog prosvetitelja iz programa za osmi razred – od Svetog Save ni traga ni glasa, a uči se o istoriji jezika kojim je pisao! Gradivo iz srpskog ne prati časove istorije: u Drugom svetskom ratu, prema književnim delima, stradali su samo Jevreji. Piše Senka Miloš Ovo za Sputnjik kaže prof dr Olivera Krupež, profesor književnosti i srpskog jezika iz Čačka koja se godinama bavi korpusom kanonskih dela srpske književnosti u školskom programu. To je i tema njene doktorske disertacije u kojoj je, kako kaže, dokazala da su se pojedine tematske celine važne za duhovne dimenzije

Bojanić: “PRIJATELjSKO“ RAZARANjE SRBIJE NA VASKRS 1944. godine

Naši istoričari decenijama su tvrdili da Tito i Vrhovni štab nisu imali nikakve veze sa anglo-američkim bombardovanjem. A da je bombardovanje gradova Srbije bilo u nadležnosti Titovog Vrhovnog štaba potvrđuje i pismo koje je svojim saradnicima u Sloveniji, krajem jula 1944. godine, uputio Edvard Kardelj. Evo kako glasi deo njegovog pisma, od reči do reči: „Dogovarajte se s Englezima o saradnji njihove taktičke avijacije u vašim akcijama (mitraljiranje kolona, manja bombardovanja konkretnih ciljeva na frontu itd.). Oni na takav način sarađuju u celoj Jugoslaviji. BOMBARDOVANjA GRADOVA I UOPŠTE VEĆA BOMBARDOVANjA ODOBRAVA SAMO VRHOVNI ŠTAB.” Bombardovanja Beograda aprila 1944. bila su izuzetno razorna, razornija od nemačkih vazdušnih napada na Beograd 6.

Kako su komunisti, u saradnji sa Albancima, 1942. ubili preko 500 Srba u Metohiji

Mesni odbor Komunističke partije Gnjilane napravio je spisak od 500 do 1.000 Srba koji su bili njihovi uglavnom potencijalni neprijatelji. Spisak je predat albanskoj fašističkoj miliciji, sa kojom su komunisti bili u kontaktu. Većina ovih Srba je stradala. Autor: Branislav JOVIĆ; Izvor: Pogledi ; “Srpske novine“, glasilo OSČ “Ravna Gora“, broj 712,Čikago, oktobar 2019. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Moj deda po ocu, Blagoje Jović (1911-1990, Koretište kod Gnjilana), bio je žandarm od

DRŽAVI NE TREBA ZAKON O ĆIRILICI: U Sekretarijatu za zakonodavstvo kažu da je za zaštitu pisma dovoljna strategija razvoja kulture

Od zakona o zaštiti jezika i pisama, koji je trebalo da zaštiti ćirilicu od povlačenja pred sve agresivnijom latinicom i stranim izrazima, po svemu sudeći – nema ništa! Predlog je napisan još 2017. godine, prosleđen iz Ministarstva kulture vladinom Sekretarijatu za zakonodavstvo, a „Novosti“ su svih ovih godina pratile neizvesnu sudbinu ovog propisa koga se svi, osim njegovih pisaca i inicijatora, odriču. Tek ove nedelje Sekretarijat je obelodanio da smatraju da predloženi zakon nije dobar i da Ministarstvo kulture može da piše novi. U petak su otišli korak dalje tvrdnjom da nam uopšte nije ni potreban zakon koji bi zaštitio nacionalno pismo, već će taj posao raditi strategija kulture. Iz

Đurđica Dragaš: Još jedno proleće koje smo nepovratno izgubili

24. mart 1999 godine. Dan je, kao i mnogi pre njega, protekao u mučnom iščekivanju. Hoće li nas bombardovati, ima li šanse da se nekako ponovo „provučemo“ kao prošle jeseni, da li je moguće da će to uraditi, kako ćemo preživeti ako počne?! Pitanja, pitanja, pitanja… Prve bombe koje su oko 8 uveče pale na aerodrome u Batajnici, Prištini, Podgorici donele su surovi odgovor. Agonija koja će potrajati, u tom trenutku nezamislivih, 78 dana je počela. Kao i većina onih koji su je doživeli, sećam se vrlo dobro te večeri. Na nekoj od televizija emitovala se Esmeralda. Latinoameričke serije tad su još bile zanimljiva novotarija. Gledali smo je, što iz

Đorđe Bojanić

Bojanić: Zašto se sami sebe u tolikom broju odričemo i pokušavamo da postanemo ono što ne možemo biti?

Uvek ću se pitati šta se to desilo sa srpskim rodom kroz dug istorijski period kada su se Srbi odricali srpstva i korena i bili veće zlo svome rodu od svih napadača i okupatora. Realno gledano, mi smo sami sebi načinili veliko zlo svojom neslogom, lakovernošću, odricanjem od svoga i prihvatanjem svega tuđeg misleći da je i bolje. Mi i danas pokušavamo da budemo ono što ne možemo biti. U prilog ovoj činjenici navešću samo neke primere. Srbi katoličke veroispovesti u Hrvatskoj su se odrekli svojih srpskih korena a nekada je Dubrovnik bio srpski grad. Isto je sa Srbima iz Makedonije i Rumunije (Temišvar je nekada bio srpski grad). Srbi

Đurđica Dragaš: Koliko puta jedan Vuk (Drašković) može da promeni i dlaku i ćud!?

Mart…. Verujem da biste se, isto kao i ja, složili kad bi ga neko i zvanično proglasio za najbaksuzniji srpski mesec. Svašta nas je snalazilo u tom martu koji bi, da se samo priroda pita, bio mesec proleća, buđenja i optimizma. Eee, al’ nažalost, pitamo se i mi…ljudi! 12.marta 2003. ubijen je srpski premijer, a samo dan ranije, ali 2006. u Haškom „kazamatu“ umro bivši predsednik. 17.marta 2004. brutalno su napadnuti preostali Srbi na Kosmetu, baš oni čija je golgota počela 24. marta 1999. agresijom NATO pakta na tadašnju SRJ. 27. marta 1941., u iščekivanju zla koje će nas tek snaći, u Beogradu se klicalo-bolje rat, nego pakt- a 50

Dragomir Davidović: SMILjA AVRAMOV

Nije više sa nama Smilja Avramov (+ 2.10.2018.). Pravo je rečeno: „Ono što je Isidora Sekulić u književnoj esejistici i ono što je Desanka Maksimović u srpskom lirskom pesništvu, to je – usudio bih se da kažem – Smilja Avramov u našoj pravnoj nauci“ (Dragan Nedeljković). I više od toga, Smilja Avramov je jedan od vodećih stručnjaka za Međunarodno javno pravo ne samo u Srbiji, nego i u celom svetu. Rođena u Pakracu pre sto godina, 15. februara 1918, na Sretenje, završila je gimnaziju u Sušaku 1936, studirala prava na univerzitetima u Beču i Zagrebu, doktorat pravnih nauka stekla je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1950. Započela je pravničku karijeru

Čekao ih je preki sud zbog izdaje u Austrougarskoj, a oni su se ipak borili za Kraljevinu Srbiju

Dobrovoljci srpske vojske u Prvom svetskom ratu bili su mahom Srbi koji su bili austrougarski državljani. Oni su se kao pečalbari u Americi ili ratni zarobljenici u Rusiji, Srbiji i Italiji opredelili da se bore na strani Kraljevine Srbije. Ona je bila njihova otadžbina koju pre toga nikada nisu videli. Bili su unapred osuđeni na smrt. Kao austrougarske državljane u slučaju zarobljavanja čekao ih je preki sud i konfiskacija imovine zbog izdaje, a njihove porodice odvođene su u logore. Da bi zaštitili svoje najbliže u kritičnim ratnim situacijama vršili su samoubistva. Posle okupacije Srbije 1915.godine, pa do kraja rata bili su poslednja i jedina popuna srpske vojske. Pre početka rata

Sećanje na život iza bodljikave žice

Da li zbog toga što se okončao kapitulacijom, ili zato što je trajao svega jedanaest dana, Aprilski rat je, čini se, prilično skrajnut u srpskoj kulturi sećanja. Oružani „blickrig” sila Osovine, kojem se Jugoslovenska kraljevska vojska neuspešno suprotstavila, započeo je 6. aprila 1941. a završen je već 17. aprila, okupacijom Kraljevine Jugoslavije i odvođenjem njenih vojnika u zarobljeništvo. Budući da se ove  godine navršava osam decenija od Aprilskog rata, „Politika” otpočinje serijal s namerom da na osnovu istorijskih svedočanstava podseti na neke od branilaca otadžbine. Započećemo ga pričom o Moši Mevorahu, beogradskom Jevrejinu čijim će crtežima nastalim u nemačkom zarobljeništvu 1941–1945 biti ilustrovani ovi tekstovi. Kako bi prekratio dane zatočeništva

ALEKSANDAR NEDIĆ I POSMRTNA PRAVDA/ PODSEĆANjE NA SRBINA ČIJI JE GOSPOD BIO BOG SRPSKE HIMNE

Rodoljub i monarhista, Aleksandar Nedić je bio i protiv udbaškog nacionalizma Slobodana Miloševića i njegovih poslušnika, ali i protiv globalističkog satanizma, koji je ojadio Srbe. KO JE OTIŠAO? Aleksandar Nedić je rođen 21. jula 1962, a preminuo 16. decembra 2020, u doba svetskog korona trovanja. Prilikom obnove višestranačkog političkog života u Srbiji 1990. godine, odmah se uključio u borbu za Srpstvo. Bio je među obnoviteljima Narodne radikalne stranke. Za razliku od mnogih, nije krenuo putem izdaje ideala. Bio je dobrovoljac u ratovima 1991- 1992, boreći se za svoj narod, a protiv novog ustašluka. Devedesetih godina prošlog veka i kasnije, Aleksandar Nedić je bio generalni sekretar Srpske liberalne stranke, čiji najistaknutiji

Da se uspravimo!

Godine 1988. u listu “Naš glas“ objavljivane su neispričane priče – sećanja savremenika na godine Prvog svetskog rata u Šumadiji i Pomoravlju. Milutin Mladenović, koji je 1915, u godini golgote srpskog naroda, imao svega 10 godina, sećao se susreta sa okupatorskim vojnikom. Nemci su tih dana probili odbranu na Dunavu, zauzeli Smederevo i ušli i u njegovo selo. “Majka i ja smo pobegli u Azanju. Kad smo se vraćali susreli smo nemačku vojsku koja je išla prema Palanci. Jedan je vojnik odsekao parče hleba, namazao nečim i pružio mi. Pažljivo sam gledao Nemca. Bio sam gladan. Kad je okrenuo glavu, bacio sam hleb. Nisam hteo da jedem zbog ponosa“. Kakav

Miloš Ković: Godina iskušenja i pobeda

Srpska crkva ima mnogo načina da zaustavi klizanje u provaliju. I ona će, dakle, u vremenu koje je pred nama biti na velikom ispitu. Društva i države ubrzano se prilagođavaju i preobražavaju. Razmere privrednih poremećaja tek ćemo sagledati. Povratak selu i zatvaranje u krug porodice i najbližih ponavlja se, kao refleks, ali i razuman izbor, u gotovo svakoj pojavi sličnog tipa u proteklih nekoliko vekova. Jagma za vikendicama i seoskim nekretninama, što dalje od zagušenih gradova, kao da potvrđuje odavno, u sferi duha, uočenu pojavu osporavanja urbane, modernističke, prosvetiteljske kulture, rođene u zapadnoj Evropi 18. veka. Podozrenje se širi Sasvim u postmodernističkom ključu, svetom se širi podozrenje, pa i uverenje

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.