arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Na današnji dan je grčki potporučnik osuđen na zatvor jer je odbio da učestvuje u NATO bombardovanju Jugoslavije

Vojni sud u Pireju osudio je na današnji dan 1999. godine na dve i po godine zatvora, uslovno na tri godine, potporučnika Ratne mornarice Grčke Marinosa Ricudisa zato što je odbio da učestvuje napadu NATO-a na SR Jugoslaviju. Grčka je tokom bombardovanja bila deo NATO alijanse, ali iz političkih razloga nije učestvovala u vazdušnim napadima, međutim, grčka mornarica je dobila naređenje da uplovi u Jadran. Rucudis je trebalo da uplovi na Jadran na razaraču „Temistokle“, koji je kao deo snaga NATO pakta učestvovao u agresiji. On je tada rekao da kao pravoslavac ne može da učestvuje u napadu na jedan pravoslavni narod. Ricudis se oglušio o naređenje i vratio brod

Košare, mera za Heroje

Ako dozvolimo nekome trenutak zapitanosti, koji može doći, zašto je neko položio svoj život za otadžbinu, onda imamo puno pravo da sa prezrenjem odbijemo da damo odgovor. Na početku agresije na SR Jugoslaviju očekivanja glavnokomandujućih snaga NATO alijanse bile su izuzetno optimistična. Verovalo se da naša vojska nije u stanju da izdrži vazdušne napade duže od tri dana i da će vrlo brzo potpisati kapitulaciju. Pokazalo se da je računica agresora bila više nego pogrešna. Nakon pokazane izuzetne snalažljivosti, hrabrosti i izdržljivosti pripadnika Vojske Jugoslavije, komanda NATO naredila je paralelno pokretanje kopnene ofanzive na prostoru Kosova i Metohije ispod Prokletija, na Košarama. Ovom operacijom NATO je pokušao da anulira evidentne

Ruševine karaule Košare nakon završetka rata

Danas 20 godina od početka bitke za Košare

Danas se navršila 21 godina od početka bitke za karaulu Košare na Kosovu i Metohiji u kojoj je poginulo 108 srpskih vojnika u neravnopravnoj borbi sa snagama terorističke OVK, regularne vojske Albanije, uz vazdušnu podršku NATO-a. Bitka za karaulu Košare na granici tadašnje SR Jugoslavije i Albanije smatra se najvećom bitkom u novijoj srpskoj istoriji u kojoj je nešto više od 1.000 golobradih srpskih vojnika, bez dovoljno municije, branilo domovinu od napada snaga koje su brojale između 5.000 i 6.000 Albanaca i njihovih pomagača. Najveći broj srpskih snaga na Košarama činili su vojnici na redovnom odsluženju vojnog roka, prosječne starosti između 19 i 20 godina, a borili su se i

BOKAN: HRVATI TRAŽE OD SRBA DA SE „SUOČE SA PROŠLOŠĆU“ I DA „RASKRSTE SA SVOJIM ISTORIJSKIM GREŠKAMA”

Od kada je Hrvatska počela da predsedava Evropskom Unijom, ona je odmah na tapet stavila svoje omrznute komšije – sve nas – i od Srbije krenula da traži i dlaku u jajetu, opraštajući, pritom, sebi sve u Drugom svetskom ratu počinjene zločine, kao i etnički pogrom nad Srbima tokom avgusta 1995. godine.  Hrvatska sada dopušta i sugeriše ”ovakvu” ili ”onakvu” sudbinu ”otvaranja novih poglavlja” pristupu Eu za onaj deo srpske političke elite koja se još uvek bavi tom odavno anahronom i po nas manje-više besmislenom temom (sem, naravno, retorički, iz strogo diplomatskih i državno-strateških razloga).  Oni, tako, traže od nas da smesta ispunimo bezbroj njihovih strogih zahteva i, usput, pristanemo

Mare Petrović: Zaboravljena heroina Velikog rata

Mare Petrović je nagrađena sa čak dvanaest odlikovanja, koliko je zadobila i rana Dosad je u domaćoj istoriografiji tvrđeno da je čuvena Milunka Savić najodlikovanija i žena sa najvećim vojnim činom. Slučaj anonimne Mare Petrović to demantuje. Ova ratnica preuzima njen pijedestal. Bez obzira na to njihova nenadmašna i neponovljiva dela večno ih krunišu divljenjem i poštovanjem. Ostavši rano bez jednog roditelja, majčine nežnosti, solidarnosti, Mara se našla u okruženju muškaraca koji su i od nje očekivali podjednaka požrtvovanja. Ni teže poslove na njivi nije odbijala. Porodična harmonija izgubljena je odlaskom muških članova u četničke redove. Mara se suočila sa novim iskušenjem ostavši sama i bez podrške. Sve ove tegobe

Marija Tošović iz Merdara u bombardovanju izgubila ćerku i muža : Rođenje Anđelke kao uteha za bolne rane

Sećanje žena koje su 1999. godine bile trudne na strepnju gde će se i kako poroditi: Bila sam u sedmom mesecu trudnoće kada su mi ubili najmilije Nikom nije bilo lako te 1999. godine, kada su gotovo tri meseca našu zemlju zasipale NATO bombe, ali je ženama koje su u tom momentu bile trudne bilo još teže: brigu i strah za živote nerođene dece nikada neće zaboraviti. Umesto uz smeh i zvuke muzike, najlepši period u životu provodile su uz zvuke sirena, u podrumima, a ne u parkovima i šetnjama. Uz stravične vesti o smrti najbližih, prijatelja i komšija, dok su strepele kako će se i gde poroditi, hoće li

S druge strane istorije (1): Krvavo kolo Radačkog Brijega

„Kada je nakon prvog plotuna jedan od streljanih, dok mu je krv šikljala iz grudi, uzviknuo ‘Živjela Rusija!’ – prišao mu je Sava Kovačević s pištoljom u ruci i, uz ružnu psovku, ispalio mu nekoliko hitaca u glavu. Dragica Pravica je, na zaprepašćenje prisutnih, proverila da li je smrtna kazna valjano izvršena, pucajući iz pištolja u mrtve ljude. Najtužnije i najružnije bilo je kolo koje se uhvatilo oko pobijenih ljudi, ni krivih ni dužnih…“ O tragičnom 27. februaru 1942. godine, koji pamti Radački Brijeg na Ljubomiru, dugo se i uporno ćutalo. Nedužne žrtve zadesio je udes mnogih koje su ostavljene u dubokoj anonimnosti „pogrešne strane istorije“ – usljed složenih a

Leon Kojen: Povratak istini

Reč na promociji knjige Srđana Cvetkovića i Nemanje Devića „OZNA. Represija komunističkog režima u Srbiji 1944–1946. Dokumenti“, Parohijski dom Svetog Save, 25. decembar 2019. Neću večeras direktno govoriti o spletu događaja koji s pravom nazivamo komunističkim terorom posle Drugog svetskog rata nego o tome zašto je danas, posebno u Srbiji, važno utvrditi punu istinu o ovom mračnom razdoblju naše istorije. U našem javnom mnjenju, pogotovu elitnom, još uvek su široko rasprostranjena dva izuzetno štetna ideološka mita, koja dobrim delom preživljavaju na prikrivanju ili bar ignorisanju istine o teroru komunista nad svima u Srbiji (kao i drugde u Jugoslaviji) za koje su novi vladari mislili da mogu biti smetnja opstanku i

Obrišite prošlost! Zagreb spremio spisak zahteva da zaustavi Srbiju

Ako želi da napreduje u procesu pridruživanja EU, Srbija će morati da raskrsti sa svojom prošlošću, zahtev je koji je zvanični Zagreb ugradio u svoj program predsedavanja EU, koje je Hrvatska i formalno započela. U tom dokumentu, u delu koji se odnosi na proširenje, između ostalog, naglašava se da je važno poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i vladavine prava, doprinos regionalnoj saradnji i razvoj dobrosusedskih odnosa. Ovo poslednje uključuje prevladavanje nasleđa prošlosti, istinsko pomirenje, i rešavanje otvorenih pitanja. Zagreb se „na papiru“ založio za otvaranje pregovora sa Albanijom i Severnom Makedonijom i najavio da će podsticati i napredak Srbije i Crne Gore, ali uz puno ispunjavanje postavljenih kriterijuma,

Održana deveta Konferencija novinara i medija dijaspore i Srba u regionu

U pres centru Udruženja novinara Srbije, 26. decembra 2019.  godine, održana je 9. Konferencija novinara i medija dijaspore i Srba u regionu, u organizaciji Udruženja novinara Srbije i uz podršku Uprave za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu. Konferenciju je otvorio prvi potpredsednik Vlade i ministar spoljnih poslova, Ivica Dačić, koji je pozdravio učesnike i goste i ukazao na značaj informisanja dijaspore i srpskog naroda u regionu o politici R. Srbije. Ceo govor prvog potpredsednika Vlade i ministra spoljnih poslova, Ivice Dačića možete pronaći OVDE. U prvom bloku konferencije pod nazivom ,,Javni servisi – predstavljanje programa za dijasporu: Saradnja, umrežavanje i razmena sadržaja s medijima i dopisnicima iz regiona

Bokan: KAKO JE NORMALNA CRNA GORA PALA U BEOGRADU PETOG OKTOBRA ili O (NEPREPOZNATIM) UZROCIMA I NEIZBEŽNIM POSLEDICAMA

Iako sam u naslovu već izrekao sve ono najvažnije što mislim i hoću da javno kažem, ipak ću dodati još par rečenica.  Petooktobarska revolucija (baš kao i ona Prvodecembarska, iz 1918-te) DOVELA NAM JE STRANCE NA ČELO TAKO PONIŠTENE DRŽAVE, bez dotadašnje suverenosti i makar trunke istisnke nezavisnosti i slobode.  Nije Vojno-tehnički sporazum 1244 iz Kumanova bio prava kapitulacija Srbije – već nesrećni Petooktobarski sporazum naših međunarodnih (NATO) neprijatelja i ogromne većine naše nesrećne opozicije. To sa koliko se neumesnih objašnjenja i neuverljivih opravdanja (”nismo znali”, ”ko je mogao da predvidi”…) obavija oko ovog nesrećnog događaja, koji je dovršio naše samouništenje, započeto 1. decembra 1918-te, a nastavljeno 26. avgusta 1939

Dragoslav Bokan

Dragoslav Bokan: SRPKO

Istorija je nešto najaktuelnije što postoji. A prošlost je herojska i savetodavna senka sadašnjosti. Ko to ne shvata, taj ništa ne razume. U istorijskom kalendaru svake nacije postoje određeni dani (poput crkvenih praznika) kada se proslavljaju junaci koji su se bezrezervno i neustrašivo bacili u pakleni oganj najstrašnijih bitaka zarad svoje Otadžbine i njene časti.  Ovi junaci su uspeli da za života, baš poput svetitelja, podignu lestvicu očekivanja od ljudskog roda, nasuprot i iznad svih ovozemaljskih strahova i smrtnih strepnji. Zato nema ničeg važnijeg za vaspitanje karaktera neke nacije od živog podsećanja na njene besmrtne junake. To je suština obaveze i dužnosti svih nas, u svakom vremenu. A neki od tih besmrtnika čak

Priča o majci koju su naterali da ispeče sina na ražnju: Narod pamti danak u krvi po užasima, a ne po prilici za napredak

Tragom teksta u “Novostima” o pokušaju prekrajanja istorije pod otomanskom okupacijom, „Pečat“ istražio sličnosti nacista i Osmanlija, vlasništvo „Bigza“ koji je izdao sporni udžbenik i širu tendenciju revizije naše prošlosti. Istoričar Srđa Trifković navodi da moderni turski propagandisti tragediju dece otete u okviru devširme predstavljaju kao stipendiju za Harvard ili Jejl i kao sjajnu šansu za decu iz siromašnih porodica da dobiju prvoklasno obrazovanje i dobre karijerne mogućnosti. Tužno je kada ulogu turskih propagandista preuzmu domaći istoričari. U kolektivno sećanje žitelja sela Veliki Izvor u blizini Zaječara urezana je priča o majci koja je, ne želeći da joj Turci, što su na jedan Đurđevdan došli da sakupljaju danak u krvi,

Draža tokom procesa Foto Arhiv „Borbe“

Sudbinu Draže Mihailovića odredile svetske sile

Amerikanci bili protiv iskrcavanja saveznika na Jadranu, a komandanta Jugoslovenske kraljevske vojske u Drugom svetskom ratu Englezi predali Titovim komunistima, kaže Miloslav Samardžić, autor dokumentarca o vođi četničkog pokreta. Kragujevac – „Mnogo sam hteo, mnogo započeo, ali je ratni vihor odneo mene i moje delo…” Kada su se čule ove reči generala Dragoljuba Draže Mihailovića, izmučenog optuženika, koje on izgovara u sudnici na kraju montiranog procesa, u publici je nastalo komešanje. To je pretposlednja sekvenca dokumentarnog filma o komandantu Jugoslovenske kraljevske vojske (u otadžbini), autora Miloslava Samardžića, urednika nekadašnjih „Pogleda”, koji je, u organizaciji Pokreta obnove Kraljevine Srbije, prikazan u prepunoj sali Skupštine grada Kragujevca. Tren kasnije, kada se na

„Put sjećanja” – grumen zemlje sa Groblja oslobodilaca Beograda se šalje u Rusiju

Ovo je jedan dio velikog i važnog projekta uoči obilježavanja 75 godina od pobjede, u okviru koga se gradi veliki hram u Rusiji i memorijalni centar. Ministar odbrane Aleksandar Vulin i ambasador Ruske Federacije u Beogradu Aleksandar Bocan-Harčenko položili su vijence na Spomenik crvenoarmejcu na Groblju oslobodilaca Beograda i učestvovali u svečanoj primopredaji grumena zemlje sa groblja koji će biti dopremljen u Rusku Federaciju u okviru akcije „Put sjećanja”, saopštilo je Ministarstvo odbrane. – Kao što predsjednik Vučić nije dozvolio da Srbija na bilo koji način uzme učešće u antiruskim sankcijama ili u antiruskoj histeriji, tako ni on, ni naša država nikada neće dozvoliti da se prekraja istorija. I nikada

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.