arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Slobodan Antonić: Da imamo svoje ime za Genocid počinjen nad Srbima od strane NDH, ne bismo 22. april zvali rečju koja se uopšte ne odnosi na nas

Lenji smo i zavidni. Sve čekamo da neko drugi nešto uradi. A kad drugi krene da radi, učinjenom poslu nalazimo sto mana – sve bojeći se da će tuđe zasluge nekako da umanje naš značaj. Napomena: Prenosimo deo teksta iz priloga Slobodana Antonića: Jasenovac u Beogradu objavljen 19. maja 2020. na portalu STANjE STVARI . Uzmimo, recimo, inicijativu da se genocid nad Srbima u 2. sv. ratu, po ugledu na jevrejski Holokaust i romski Porajmos, nazove Pokolj. Potrebu za takvim, jednostavnim i karakterističnim, imenovanjem suvišno je obrazlagati: da imamo svoje ime, ne bismo 22. april zvali rečju koja se uopšte ne odnosi na nas. Ali, upravo oni koji se institucionalno

Dan stvaranja NDH, kada je na Zagreb pala tama a iz njega krenulo zlo

U četiri kratke godine, ona je svojim aparatom, u genocidu kakav Evropa nikada nije videla, usmrtila između 500 000 i 1 000 000 Srba sa teritorija koje je okupirala Nezavisna Država Hrvatska je osnovana 10. aprila, pre 83 godine, kao država hrvatskog naroda pod vojno-političkim patronatom Hitlerove Nemačke. To se dogodilo svega 4 dana nakon invazije sila Osovine na Jugoslaviju, na dan ulaska nemačkih trupa u Zagreb. Nemački vojnici su dočekani kao oslobodioci s neskrivenim oduševljenjem najširih masa zagrebačkih Hrvata. Period koji je nastupio predstavlja najsramnije razdoblje hrvatske istorije obeleženo rasnim zakonima, koncentracionim logorima i brojnim zloćinima koji su odredili zločinački karakter nove vlasti, čime su raspršene nade nekih da

Da li je Srbija pomogla SSSR-u 27. marta 1941. godine?

„Borba protiv fašizma i u Sovjetskom Savezu i u Jugoslaviji bila je zajednički cilj. Jedinstvo u borbi je u stvari uzajmna pomoć. A srpske žrtve, posebno civilne, ugrađene su i u konačnu pobedu SSSR“, kaže istoričar Momčilo Pavlović. Godišnjica puča i demonstracija na kojima je rečeno „ne“ Trojnom paktu 27. marta 1941. godine je događaj koji je bio i ostao predmet polemika među istoričarima, ne samo u Srbiji, nego i u svetu. Toga dana grupa visokih oficira Jugoslovenske vojske, na čelu sa brigadnim generalom vojnog vazduhoplovstva Borivojem Mirkovićem, izvela je vojni puč, zbacivši sa vlasti tročlano kraljevsko namesništvo, koje su činili knez Pavle Karađorđević, dr Radenko Stanković, i dr Ivo

Korenica – Hram Sv. Arhangela Mihaila i Gavrila

Pokolj srpskog naroda u selu Homoljac, kod Korenice

Pokolj srpskog naroda u selu Homoljac, nedaleko od Korenice počinjen je 14. marta 1945. godine, kada se već približavao kraj rata. U tom bezumnog pokolju Hrvati su pobili i zapalili 45 žitelja ovog malog srpskog sela. Iz kuća Lalića pobijeno je 37 duša, a iz Panjkovića šest. Pobijeni su Rade Paravina i Pera Stanić. Tako je u vatri izgorjela čitava porodica Miloša Lalića. Pored Miloša, izgorjeli su i njegova žena, tri sina: Mane, rođen 1932, Milan 1928, Stojan 1934. i dvije kćeri: Mara, rođena 1932. i Milica 1938.godine. Na spisku žrtava fašističkog terora nalazi se i ime Milene Lalić, koja je rođena 1944. godine. Vezane vijesti: MILENA

Ruzvelt: Kako možete živeti sa narodom od koga ste doživeli genocid?

REČI SMILjE AVRAMOV O RUZVELTU VAŽNIJE NEGO IKAD: KAKO ŽIVETI SA ONIMA OD KOJIH STE DOŽIVELI GENOCID Ljubaznošću novinarke i prijatelja naše redakcije Milijane Baletić, Glas javnosti prenosi njen intervju iz 2004. godine, sa preminulom profesorkom Smiljom Avramov pod nazivom “Novi svetski poredak, pravo ili sila“ u kojem je, tako jednostavno, a do kraja suštinski sagledan poredak svetskih moćnika i pred njenim argumentima ostaje potpuno razotkriven! U intervjuu ona govori o obnavljanju Jugoslavije i o tome kako je Ruzvelt bio protiv toga, kako je pitao kralja Aleksandra Karađorđevića: “Pa šta vam treba Jugoslavija, kako možete živeti sa narodom od koga ste doživeli genocid?” Izvor: GLAS JAVNOSTI Vezane vijesti: VIDEO: Srpski

U mjestu Vršani kod Bijeljine 16. marta 1944. pripadnici zloglasne Handžar divizije ubili 82 mještana

Pripadnici 13. Handžar divizije, 16. marta 1944. godine na zvjerski način pobili su 82 Srba, mještana Vršana, među kojima je bilo i 16 djece. Handžar divizija je bila produžena ruka hitlerovske soldateske, koja je počinila strašne zločine ne samo u Vršanima, nego i u drugim okolnim naseljima i šire. Ona je bila formirana u najvećem broju od muslimana, koji su na ovim prostorima počinili strašne zločine i ostali nekažnjeni. Mještani Vršana kažu da je 16. marta 1944. pobijeno deset članova porodice Aćimović, koja danas nema nijednog potomka, kao i sveštenik Ljubomir Svitlić, njegove dvije kćerke, supruga i sin u dvorištu crkve, u blizini koje je podignut spomenik svim žrtvama ovog

milena.jpg

Milena

USTAŠE SU MALU MILENU LALIĆ NABILE NA KOLAC (SVJEDOČI MIRKO RAPAIĆ)-  Svjedočanstvo iz knjige Mirko Rapaić: LIČKA TRAGEDIJA Na moju nesreću, bio sam očevidac pokolja srpskog naroda u selu Homoljac, nedaleko od Korenice. To se dogodilo 14. marta 1945. godine kada se već približavao kraj rata. Našao sam se tu baš kad su se vodile teške borbe sa hrvatskim fašistima. Povukli smo se sa položaja u brda oko Korenice, ali smo se ubrzo, nakon dan-dva, ponovo vratili u ovo selo. Naišao sam sa grupom boraca na popaljene kuće, ali nigdje nije bilo ljudi. U prvi mah smo pomislili da se narod sklonio negdje u šumi, ili prema Mrsinju, ili prema

Lazar Lukajić: „Fratri i ustaše kolju – zločinci i svedoci“

U izdanju „Fonda za istraživanje genocida“ iz Beograda, 2005. godine je objavljena knjiga Mr.sc. Lazara Lukajića „Fratri i ustaše kolju – zločinci i svedoci“. Knjiga predstavlja tragično i stravično svjedočanstvo o pokolju Srba od strane ustaša u selima kod Banja Luke, Drakuliću, Šargovcu, Motikama, Piskavici i Ivanjskoj u februaru 1942. godine. Knjiga je dostupna u formatu: Acrobat PDF: Lazar Lukajić: Fratri i ustaše koljuAcrobat PDF dokument, 7.359kB Vezane vijesti: PRENOSIMO: Krvavi branik pravoslavlja – intervju Lazar Lukajić Krvavi ustaški pir u Piskavici | Jadovno 1941. U banjalučkim selima u jednom danu zaklano 2.315 Srba

ANDRIJA ARTUKOVIĆ – HRVATSKI AJHMAN

SAD su sredinom februara 1986. godine izručile hrvatskog ratnog zločinca Andriju Artukovića, ministra unutrašnjih poslova ustaške Nezavisne Države Hrvatske /NDH/. Artuković, jedan od najvećih zločinaca, desna ruka poglavnika Ante Pavelića, uhapšen je u SAD 14. novembra 1984. godine, a izručen vlastima tadašnje Jugoslavije tek u 12. februara 1986. godine. Tadašnje jugoslovenske vlasti sudile su mu samo za pojedinačne slučajeve ubistva, ali ne i za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima, što se i danas smatra farsom i pokušajem da se, u ime bratstva i jedinstva, sakrije suština ustaških zločina. KORISNIK „PACOVSKIH KANALA“ Artuković, ministar policije u ustaškoj NDH uhapšen je u Los Anđelesu, pošto je u SAD živio od 1948.

Ustaški zločini na području Banjaluke: Iz tame izašli, u tamu vraćeni

Zdrav razum govori da ne postoji zlodjelo koje ostaje bez traga, iz prostog razloga što ne postoji zločin bez žrtve. Svaki zločin ostavlja osnovni trag u vidu onoga što pravna nauka naziva corpus delicti – činjenice o počinjenom djelu koja se sastoji iz posljedice sa jedne strane i uzročne namjerne radnje sa druge. U slučaju masovnih ratnih zločina, koji su po svojoj nužnosti uvijek sistematizovane serije postupaka, tijelo zločina nameće se u svojoj brutalnoj očiglednosti: žrtve su nekada bile žive, govorile su, radile su, imale porodicu, posjedovale pokretne i nepokretne stvari, ukratko, postojale su; u međuvremenu su ućutkane, otpuštene, otrgnute od voljenih, opljačkane, nestale, ubijene. Djela ostavljaju tragove, a tragovi

USTAŠE RADOMIRU POKLALE SVIH 49 ČLANOVA PORODICE: Knjiga ratnog siročeta od 1942, posle 30 godina dospela u javnost

Mili i rođeni moji, koji ste živi i vi koji to već odavno niste. Posvećujem vam ovu knjigu svedočanstava i dokumenata o ustaškim genocidnim zločinima nad mojim i vašim precima, s jedinom i poslednjom molbom da čuvate i sačuvate uspomene na ove naše mučenike i da sećanja na njih zadržite dugo, dugo, u neprekidnom pamćenju. Dok je 1991. godine ispisivao ovu posvetu na rukopisu svoje tek završene knjige „Jauk i eho jauka srpskog naroda u NDH 1941-1945“ Radomir Glamočanin (1925), ratno siroče iz sela Drakulića kod Banjaluke, a docnije uspešan i po dobru upamćen dugogodišnji direktor FADIP-a iz Bečeja, osetio je neopisivo olakšanje – nije to obična knjiga već spomenik,

Rajko Divac

Stradanje na Jadovnu moga oca Rajka L. Divca iz Prijepolja

Moj otac Divac L. Rajko, radio je kao službenik i graničar u više gradova Kraljevine Jugoslavije. To su mesta: Prijepolje, Beograd, Sarajevo, Sesvete (Zagreb), Split i dr. Možda je radio i u Smederevskoj Palanki, ali on nije iz Smederevske Palanke kako stoji u podacima na vašem sajtu. Nema u opštini Smederevska Palanka selo Sopotnica već je Sopotnica u opštini Prijepolje, koja je udaljena oko 300 kilometara, i gde je rođen pok. Rajko L. Divac 1907. godine. Rajko L. Divac je uhapšen u julu 1941. godine od strane ustaša i muslimanske milicije (kao ratne formacije muslimana) kada je NDH okupirala deo Srbije u kojem žive i muslimani čiji su ih „prvaci“

Branko Brković: Poklanu čeljad zagrn`li su one komšije šokci

Nakon 30 godina, kada se pod pritiskom porodica poklanih Srba iz Drakulića, Šargovca i Motika podigla spomen-kosturnica, kosti iz dvorišta je narod iskopavao i nosio u kosturnicu. Pomagali su iskopavati i isti oni koji su ih tu i pokopali, koji su kuće odmah nakon pokolja i opljačkali… Autentično svjedočenje Branka Brkovića: „Ja se izvučem ispod ambara. Ustaša nema više. Otac Đorđo i stric Pavle leže sasječeni pred kućom. Bratove curce, Nada i Jovanka, djeca, i njiova majka Danica, sna moja, leže otkrivene i krvave. Silovalo to tuj na prtini, pa ubilo. Uđem u kuću. Sve sasječeno. Nije klano, već sječeno sikiricama. Ja se skamenijo. Ne mogu o tome da pričam.

Zločini u Ponikvama u nekadašnjoj opštini Gornje Dubrave kod Ogulina

Ponikve, Gornje Dubrave, Ogulin. 31. januara 1945. godine, sve žitelje sela koje su zatekle ustaše kod kuće, poklale su i spalile u kućama. Njih 30, žena, muškaraca i djece. Povodom godišnjice zločina u  Ponikvama,  na teritoriji nekadašnje opštine Gornje Dubrave kod Ogulina,  iz knjige „Općina Gornje Dubrave – Radovi iz dalje prošlosti i narodnooslobodilačke borbe“ u izdanju Historijskog Arhiva u Karlovcu prenosimo sljedeće redove.   Jedan od najtežih i najstrašnijih pljačkaških pokolja, izvršili su ustaše 31.1.1945. godine u Ponikvama, o čemu Goranski vjesnik donosi slijedeći napis: »Dan 31.1.1945. godine ustaše su, izvršili pokolj u Ponikvama, kotar Ogulin. Poklali su 36 osoba, većinom žena, djece i staraca. Da bi zadovoljili svoje

Sjećanje na Matiju Stijačića, žrtvu ustaškog terora i genocida

Sveti Sava je istovremeno i svjetski dan sjećanja na žrtve holokausta, pa je red da se podsjetimo na neke od žrtava, užasnih zločina i genocida koji su ustaše Ante Pavelića počinile nad Srbima u zloglasnog fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Jedna od skoro milion nedužnih žrtava ustaškog i fašističkog terora je i sveštenik Matija Stijačića, rođeni Trebinjac kojeg su nakon mučenja ustaše bacile u jedno od jama i masovnih stratišta na Velebitu.  Nažalost većina Trebinjaca ne zna puno o Matiji, iako je mučenički postradao od ustaške ruke, kako on tako mu otac i sin, a još nema ni svoje ulice u rodnom Trebinju. Kada je izbio Drugi svetski rat, na čelu

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.