arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Dr Đuro Zatezalo: Svjedočanstva o pokoljima na Kordunu

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN VOJNIĆ Dušan Šumonja, Vojnić Zatvorili su ih u Srpsku pravoslavnu crkvu i tamo mučili Dana 29. jula 1941. godine oko 9 sati prije podne nahrupio je u dva luksuzna auta i šest kamiona u Vojnić Božidar Cerovski, ravnatelj ustaškog redarstva (P.U.O.) sa oko 100 ustaša, uniformisanih ili poluniformisanih. Naredio je hapšenje ljudi bez ikakvog razloga i povoda. Na putu do Vojnića zatekli su seljake koji su tucali kamen i popravljali put. Čekićima kojim su tukli kamen ustaše su ih zlostavljali i tukli istim. Pucali su za onima koji

Mladen Diklić o srpskim kostima koje je vadio kao brigadir iz reke Save

Za Srpsku istoriju govori Mladen Diklić, čovek koji je na radnoj akciji u Hrvatskoj vadio kosti stradalih Srba od ustaških koljača. Intervju vodi Đorđe Bojanić, glavni urednik sajta SRPSKA ISTORIJA –Mladene, recite nam nešto o dogaćaju iz 1983. gde ste vi bili učesnik na ORA Jasenovac, kao brigadir slovenačke brigade „Prežihov Voranc“ – Ravne na Koroškem, i kakva su iskustva iz tog perioda koji pamtite? Već na početku smo imali neprijatnih iskustva u Novskoj i okolini, gde su pojedini proustaški elementi, psovali srpskim brigadirima majku srpsku. Ali, sve se to zataškavalo zarad „Bratstva i jedinstva“, koje , vidi se iz navedenog, nikada nije zaživelo u tim hrvatskim krajevima. Jedino su,

Dr Đuro Zatezalo: HRVATSKI BLAGAJ – VELjUNSKI POKOLj

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN HRVATSKI BLAGAJ – VELjUNSKI POKOLj OD 6. DO 9. MAJA 1941. 6. maj – Đurđevdan, godina 1941. Osvanuo je lijep sunčan dan. Toga dana Srbi se svečanije odijevaju, idu jedni drugima na Krsnu slavu u goste, razgovaraju o uspjesima u obavljanju proljetne sjetve. Vesele se i raduju. Sve je razdragano i svečano. Nitko ni u pomisli nije mogao slutiti da će to biti dan nečuvenog  zločina – genocida nad nevinim seljačkim stanovnicima Korduna. Jedan od prvih masovnih zločina nove hrvatske vlasti poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelića.

dara_banovic.jpg

Ustaški pokolj u Velikom Palančištu oktobra 1942.god.

U prijepodnevnim časovima 20. oktobra 1942 godine , na dan svetih mučenika Sergija i Vakha (Srđevdan) , naišla je esesovska vojska na područje skoro cijelog sela Veliko Palančište , zatim većeg dijela sela Malo Palančište i dijela Jelovca koje graniči sa Velikim Palančištem i pokupila svo stanovništvo bez obzira na godine uzrasta i sakupila kod zaseoka Vučkovići u Velikom Palančištu. U popodnevnim časovima istog dana došla je jedna jedinica ustaša koja je preuzela sav sakupljeni narod os esesovaca koji su se zatim povukli na front. U predvečernjim časovima 20 oktobra , dakle, istog dana, ustašu su izvršile razdvajanje muškaraca preko 15. godina na jednu stranu , a žene i djecu

ABOLIRALI USTAŠE I UZIMALI SRPSKE ZEMLjE: Sukobi između Srba i Hrvata u rukovodstvu Hrvatske obeležili su prve poratne godine

Da Srbe ne čeka svetla budućnost u SR Hrvatskoj postalo je jasno već po oslobođenju, sa pristupanjem rešavanja ustavnog položaja Srba u Hrvatskoj. Autori: Momčilo Diklić/Rade Dragović Rukovodstvo ove Republike, brojnim vidljivim i nevidljivim nitima povezano sa Titom, nizom poteza pokazalo je jasnu težnju da Srbe u Hrvatskoj minorizuje, a njihov politički uticaj svede na simboličnu meru. Međunacionalnih konflikata nije nedostajalo ni u partizanskom pokretu tokom rata, da bi posle 1945. bili sve vidljiviji. Većina poteza novih vlasti bila je na štetu srpskog naroda, što nije prolazilo bez sukoba sa Srbima u partijskom i armijskom vrhu Hrvatske. Gotovo šokantno je bilo za srpske ministre iz Hrvatske kada se na proslavi

Jelena Kovačević: Mrak iz sokolskog doma

Pokolj Srba u Jajcu i Jezeru Sokolski dom napunila je tama.Mrak se po njemu vije i tišina dubokapropada sve dublje i dublje u otvorena ždrela.Zver se diže, zver prilazi bliže.Ista ona zver iz Glamoča i Livnakoja je kidala grla i noževe ljubila,krv sa njih uz rakiju pila. Pada noćas kiša i ulica je puna blata.Ljudi jure, poludeli, i viču imena raznaoca, muža, brata.Na ulici ništa sem mraka.Nema uhvaćenih, nema hvatača. U sokolskom domu iste noći tišina se udarcima kida,udara zver u glavu sve dok uhvaćenom lobanja nije prslai pod se uleže pod težinom telaod vrata do prozora, napred i nazadza mošnje zver je uhvatila čoveka i zubima kida. Idućeg dana

Ljuba i Milja Karan, Crkveni Bok ratne 1942. god.

Svedočenje o stradanju Ljube Karan iz sela Strmen

Prema svedočenju, Ljuba je u blizini sela Puska silovana, mučena i na kraju nabijena na kolac. Majka Milja je također ubijena. Ljuba (Mile) Karan je rođena 1928. godine u selu Crkveni Bok, srez Kostajnica, kao jedino dete oca Mile, zemljoradnika i majke Milje, rođene Dokman, domaćice. Detinjstvo je provela u rodnom selu, gde je pohađala osnovnu školu i postepeno stasavala u pravu ljepoticu. Početkom rata i stvaranjem NDH započinju stradanja njene porodice. Otac Mile je zarobljen kao pripadnik Kraljeve vojske, interniran u Nemačku, gde je u zarobljeništvu boravio do kraja rata. U tako teškim vremenima, majka i ćerka ostaju same. Prvo su naterane na prekrštavanje iz pravoslavne u katoličku veru

Žrtve nema ko da prebroji

Još od završetka Drugog svetskog rata, s vremena na vreme, i to od onih od kojih se to ne bi moglo očekivati, pokušava se dovesti u pitanje veličina ogromne žrtve i stradanja srpskog naroda od ustaša, posebno u Jasenovcu. Sramno i višestruko umanjen broj žrtava u Goldštajnovoj knjizi tim više boli jer dolazi od predstavnika naroda nad kojim je u tom ratu sproveden genocid, a Jevreji su stradali masovno i u Jasenovcu. Velika je sramota što posle 75 godina ne postoji spisak stradalih. Zna se da su dokaze o stradanju srpskog naroda uništavali zločinci u vreme Nezavisne države Hrvatske, ali je neshvatljivo da ni sačuvani podaci nisu obrađeni i dostupni

Kustos Muzeja žrtava genocida: Mogao bih da zaključim da je u Jasenovcu život izgubilo između 122.000 i 130.000 osoba (2013.)

PAMTIMO!! Na tribini organizovanoj još maja mjeseca 2013. godine u Zagrebu, o žrtvama Jasenovca govorio je Dragan Cvetković, viši kustos Muzeja žrtava genocida u Beogradu. Prenosimo dio intervjua koji je tom prilikom dao novinaru srpskog tjednika NOVOSTI, Nenadu Jovanoviću. Koliki bi mogao biti konačan broj jasenovačkih žrtava? Na osnovu dosadašnje revizije – koja je najobuhvatnija u slučaju Jevreja, a najgora u slučaju Roma – i iskazanom trendu u obrađenim podacima, mogao bih da zaključim da je ondje život izgubilo između 122.000 i 130.000 osoba. Naravno, to nije neoboriva procena, ali je najrealnija u ovom trenutku. Iskreno, sumnjam u neke drastične promene, više je reč o relaciji od nekoliko hiljada, dva-tri

Ništa to „prebiranje“ ne može nauditi nevino stradalim Srbima u logorima smrti NDH

Kaže naš narod: Gori poturica od Turčina! Ništa to „prebiranje“ ne može nauditi nevino stradalim Srbima u logorima smrti NDH. Oni su Sveti pred Gospodom. Ali, mi, današnji Srbi, teško ćemo postradati kukavički ćuteći pred zlom koje hoće sve da izobliči, da opravda koljače i njihovu bolesnu, potpuno demonizovanu svest. Ipak, Bog je među uspavanim Srbima ostavio mali, ali dovoljan broj onih koji misle, veruju i ne boje se laži zapakovane u „prefinjene“ oblike i izrečene kroz usta raznih „autoriteta“. Kada laži o Jasenovcu i drugim logorima iznose pokatoličeni Srbi – nažalost najuporniji zastupnici ustaške ideologije i zlodela – jasno je da se radi o teškom kompleksu i sprženoj savesti

Otišao je Arie Livne, prijatelj udruženja Jadovno 1941.

Prošlo je tri godine kako se upokojio Arie Livne. Čika Arie je bio učesnik i dobrotvor Prve međunarodne konferencije o Jadovnu održane juna mjeseca 2011. godine u Banjoj Luci. ENGLISH Bez njegove, presudne pomoći, ne bi bilo ni naše konferencije. Bio je naš prijatelj koji nas je sa puno razumijevanja savjetovao i kada je to trebalo, dobronamjerno kritikovao. Prenosimo transkript njegovog obraćanja učesnicima konferencije: „Duboko poštovani učesnici ove istorijske i važne konferencije, dame i gospodo, imam izuzetnu čast da u ime predsednika Republike Srpske, gospodina Milorada Dodika, pozdravim ovu konferenciju. Stojim pred vama duboko uzbuđen. Ja sam, mislim, kako vidim ljude, možda jedini preživeo čovek holokausta, kojem je cela porodica

Sedam decenija prikrivanja istine o krvavom stratištu

Ne pamtim oca, nemam nijednu njegovu fotografiju. Zato sam uvek volela da mi oni koji su ga poznavali pričaju kakav je bio… I da nalaze detalje po kojima podsećam na njega. To mi je pomagalo da u mašti zamišljam njegov lik, drhtavim glasom priča Mara Grkinić, rodom iz Donjih Gata u Cazinskoj Krajini, čiji su otac, dva strica i deda, inače invalid bez noge, jula 1941. stradali od ustaša na mestu zvanom Garavica, na putu od Bihaća prema Ličkom Petrovom Selu. – Odveli su ih na dan kada je rođena moja sestra. Zajedno sa hiljadama nedužnih civila na najsvirepiji način ubijeni su i bačeni u masovne grobnice na Garavici. Imala

ŽIVOT ČOVEK NA BALKANU: SLUČAJ DR NIKOLE NIKOLIĆA

Ovih dana se, po ko zna koji put, kreće u akciju smanjivanja broja žrtava u Jasenovcu. Čelnik Muzeja žrtava genocida u Beogradu, Dejan Ristić, nikako da pređe cifru od sto hiljada, koja mu je odekud oktroisana ( valjda Srbi ne mogu da imaju „previše“ žrtava, jer su oni „genocidlije iz Srebrenice“, kako je odlučio gazda zvani Novi svetski poredak ). Piše: VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ SMEJU LI SRBI BITI ŽRTVE GENOCIDA? Ko god ima malo logike, i ko, bar malo, poznaje istorijske činjenice, ne može tek tako da se pomiri sa takvim revizionizmom. Dovoljno je, recimo, setiti se koliko je ljudi sa Kozare odvedeno u smrt, pa da sve bude jasnije. Nemačka

Predsednik UG "Jadovno 1941" Dušan J. Bastašić Foto M. Filipović

Bastašić: Ko nam i zašto preporučuje one koji poriču Pokolj

Kako se proteklih dana u javnom prostoru (opet) razvila polemika vezana za revizionističke izjave čelnika domaćih institucija u čijoj kompetenciji je razvijanje i očuvanje kulture pamćenja na Pokolj, zločin Genocida počinjen nad Srbima od strane NDH, smatramo aktuelnim i vrijednim da podsjetimo na prilog objavljen na našem portalu oktobra mjeseca 2020. godine Na zvaničnoj fejsbuk stranici Muzeja žrtava genocida iz Beograda, javnosti je, ne prvi put, preporučen intervju kontroverzne hrvatske istoričarke Nataše Mataušić. Ista preporuka je objavljena i na zvaničnoj fejsbuk stranici Odbora za Jasenovac SAS SPC. Riječ je o intervjuu pod naslovom „Mataušić: Očekujem dezavuiranje istine o Jasenovcu i Diani Budisavljević“ koji je za Radio slobodna Evropa uradio novinar

Dušan Bastašić – I Slana je Jadovno

Na područje nekadašnjeg ustaškog logora Slana sam prvi put došao 2006. Kao i tada 1941, i onda je na Slani pržilo sunce. Rekao bi naš narod „gori zemlja“. Ovdje nema zemlje, Slana je sami kamen. Jedini život koji se tu održava je biljka zelenih nazubljenih listova otrovnog sadržaja. English Kamen na Slani je oštrih ivica. Po njemu je i obuvenom teško hodati. Još uvijek su vidljivi ostaci kamenih ustaških nastambi i stražarskih grudobrana. Zatočenici su u teško zamislivim uslovima golim rukama kamenom u kamenu gradili te objekte i cestu koja vodi „od nikuda nikud“, a koja se još uvijek dobro vidi. Noću su se smrzavali pod improvizovanim nadstrešnicama. Pročitao sam

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.