arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Niko kao mi Srbi!

Kako godine prolaze tako mi zaboravljamo svoje mučenike, svoje kosti. Ljuti me činjenica da smo mi kao narod, pravoslavni srpski narod, postali nezainteresovani za sva stradanja koja su se desila u našoj istoriji. Kad krenemo od Kosova, preko Prvog, Drugog srpskog ustanka, Prvog Svjetskog rata, o Drugom da i ne pišem. I došao nam i posljednji rat, pa bombardovanje, pa pogrom sa Kosova i Metohije.. Piše: Sandra Blagić Vidim da smo ovce, ovčetine, kojima svako može raditi šta je volja. Niko nam ne može zabraniti Ćirilicu, do nas samih! Postepeno pišući latinicu zaboravljamo svoje pismo. Crkve su nam skoro pa prazne, molimo se Gospodu samo kada nas nešto boli ili

1941. u Glini : istorijski izvori o rušenju glinske Bogorodič­ine crkve

Drugi svjetski rat i splet istorijskih okolnosti doveli su do sloma Kraljevine Jugoslavije i stvaranja ustaške Nezavisne Države Hrvatske, koja je ideološki i politički bila dio „Novog evropskog poretka“ pod dominacijom nacističke Njemačke. Nedugo zatim, ustaška država počinje s provođenjem politike uništenja nepoželjnih nacionalnih, vjerskih i „rasnih“ dijelova stanovništva, odnosno Srba, Židova i Roma (npr. donošenjem Zakonske odredbe za obranu naroda i države od 17. travnja 1941., kojom je ozakonjen teror i određene državne institucije koje će teror provoditi), a sve u cilju stvaranja „etnički čistog hrvatskog prostora“.2 Tako već u proljeće i ljeto 1941. Glina postaje poprište masovnih ustaških zločina nad srpskim stanovništvom,3 koji će traumatizirati ovaj banijski gradić

Dobrila Kukolj

Podići spomenik ubijenoj djeci Kozare

Udruženje logoraša Drugog svjetskog rata iz Banjaluke zalaže se da na području Kozare bude podignuto centralno spomen-obilježje u znak sjećanja na 11.700 ubijene srpske djece sa Kozare u Drugom svjetskom ratu, izjavila je predsjednik ovog Udruženja Dobrila Kukolj. Dobrila Kukolj (Foto:focus.ba) – Udruženje apeluje da vlasti Republike Srpske i resorno ministarstvo pokrenu inicijativu da na platou Kozare bude podignut centralni spomenik ubijenoj djeci sa Kozare – rekla je Kukoljeva Srni. Ona je poručila da se više nikome nikada u svijetu ne smiju ponoviti zlo i stravični zločini koje su ustaše počinile za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ u Drugom svjetskom ratu nad Srbima, Jevrejima i Romima. – Ne smije se

NjEMAČKI NACISTI I USTAŠE DOGOVORILI PROGON SRBA 4. JUNA 1941.

Nakon dogovora njemačkih i hrvatskih nacista /ustaša/, počeo je progon Srba iz Slavonije, iz bjelovarskog kraja, Moslavine, Zagreba, Podravine i sa Banije… Priredio: Nenad TADIĆ Nacistička Njemačka i vlasti ustaške Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, na sastanku u Zagrebu 4. juna 1941. godine, dogovorile su iseljavanje /odnosno protjerivanje/ u Srbiju oko 200.000 Srba. Protjerivanje srpskog stanovništva sa područja današnje Hrvatske /bez BiH, koja je takođe bila dio NDH/ bio je jedan od segmenata konačnog rješenja „srpskog pitanja“, a druga dva načina bile su likvidacije ljudi i masovna pokrštavanja. Prema demografskim knjigama i nalazima istoričara Vladimira Žerjavića, Srbi su u NDH činili malo više od četvrtine stanovništva – prema službenim podacima iz

Logor Slana – Pag 1941.- Pakao u kamenoj pustinji (6) – POTRESNO SVJEDOČENjE OČEVIDACA

  U početku, u dva dijela logora bilo oko 800 Židova, Srba, Hrvata. U Metajni u dvije, tri kuće bilo smješteno 150 do 200 žena U logoru nogometno igralište za oko 120 ustaša Koncentracioni logor Slana dijelio se na dva dijela – sjeverni i južni. Između jednog i drugog dijela nalazila se mala uzvisina što je na vrhu bila isplanirana i koja je ustaškoj posadi služila kao nogometno igralište. Na položajima koji dominiraju sjevernim i južnim dijelom logora, bile su postavljene stražare i puškarnice – đelomično improvizirane iz kamena kao suhozidi. Krševita kotlina u kojoj se nalazio sjeverni dio logora ima površinu od oko 200×150 metara, dok je južni dio

FOTO: 11. maj 2019. – Služen parastos stradalim Srbima u logoru Zemun 1942- 1944.

U organizaciji Udruženja „Jadovno 1941“ iz Banjaluke i Udruženja Kozarčana u Beogradu 11. maja 2019. na groblju u Zemunu kod spomenika nad masovnom grobnicom oranizovano je molitveno sabranje i komemorativni skup u sjećanje na Srbe  Kozare, Potkozarja, Banije i Korduna ubijene u koncentracionom logoru Zemun od 1942. do 1944. godine. POGLEDAJTE GALERIJU FOTOGRAFIJA FOTO: Nikola Zajc Vezane vijesti: U logoru Zemun najviše je ubijeno Srba Linta: Neophodno da skupština usvoji deklaraciju o genocidu NDH Molitveni skup Srbima Kozare i Potkozarja ubijenim u logoru Zemun Održan prvi parastos posvećen stradalim Srbima Kozare i Potkozarja u logoru Zemun 1942- 1944 Gledali su Beograd preko svoje smrti – ZEMUNSKI LOGOR ZA SRBE Sandra

Pomen prvim trebinjskim žrtvama ustaškog terora

U Sabornom hramu Svetog preobraženja Gospodnjeg služen je parastos za nevino postradale Trebinjce – prve žrtve ustaškog terora, koji su ubijeni na današnji dan 1941. godine, kao i nevino stradale Trebinjce u periodu 1941-1945. godine. Istina je da su ubijeni bili Srbi, pravoslavni hrišćani, što je bio i osnovni razlog njihovog ubijanja, da su njihove ubice bile ustaše, dojučerašnji prijatelji i komšije, kazao je Vujadin Vuković, ispred Udruženja JVuO Trebinje. „Ovo je bilo prvo stradanje civila iz Trebinja i okoline od ustaške ruke, nakon koga su uslijedili zločini u Lastvi, Zupcima, Pridvorcima, Popovom polju i ostalim stratištima u okolini Trebinja. Naša obaveza je da se sjećamo svih nevinih žrtava i

ognjena_marija_livanjska.jpg

Šušanovići

Pošto se Cvijo Pajčin odmetnuo u planinu početkom maja 1941. godine i zaratio protivu ustaške vlasti, ustaše su nerado zalazile u Sajković i druga srpska sela. I kad bi krenuli, bile su to pojačane jedinice, uglavnom motorizovane i do zuba naoružane. Znali su dobro kako su zadužili ovog ponosnog i tvrdoglavog Dinarca, da on preskupo drži glavu i da je neće dati bez zamjene i krvi do koljena. To što on jedan ne zarezuje ustašku vlast i nije ih toliko brinulo koliko činjenica da je on iz dana u dan izrastao među srpskim življem — i ne samo među srpskim — u legendu i simbol nepokora i slobodarstva. O ovom

Logor Slana – Pag 1941.-Pakao u kamenoj pustinji (5)-SLANA – KOPIJA NjEMAČKIH LOGORA

Mobilizacija ljudi i brodova Slana – to je surovi i goli kamen – uvijek oštar kao nož, a ljeti i usijan kao žar O prevoženju pijeska za gradnju zgrade u logoru Slana, te prevoženju interniraca iz Karlobaga u Slanu kao i o njihovu mogućem broju svoje iskaze – pred Okružnom komisijom za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača za Liku – dali su 26. siječnja 1946. godine u Barić Dragi ŠIME BARIĆ, pokojnog Filipa, i NIKOLA BARIĆ, pokojnog Grge.   ŠIME BARIĆ: – Meni je u ljeto 1941. godine poručio IVAN DEVČIĆ, zvani „Pivac“, da svojim brodom odmah dođem u Karlobag. Čim sam dobio tu poruku, otišao sam svojim

Logor Slana – Pag 1941.-Pakao u kamenoj pustinji (4)- ZAKLETVE VJERNOSTI – KRVNIKU PAVELIĆU

Don JOSO FELICINOVIĆ, svećenik u Pagu dao je zloglasnim zlikovcu MIJI BABIĆU, u svibnju 1941. godine, geografsku kartu Paga na kojoj je Babić olovkom ucrtao – na SLANI – budući ustaški logor Pripojenje otoka Paga ustaškoj državi uvjetovalo je i stvaranje – krajem svibnja i početkom lipnja 1941. godine – na otoku Pagu ustaške upravne vlasti i ustaškog stranačkog pokreta. Iako ustaški pokret na otoku Pagu nikada nije imao masovnu podršku stanovništva, ipak se u njemu znatnije angažiralo četrdesetak osoba iz različitih socijalnih i društvenih sredina, a pojedinci su na različite načine bili uključeni i u sistem funkcioniranja koncentracionog logora Slana. Izbijanje masovnog ustanka protiv okupatora na području druge talijanske

S druge strane istorije (9): Dan kad su ustaše zavile Trebinje u crno

Iz Zagreba u Trebinje 28. maja 1941. godine stiže Borivoje – Boro Rotkvić sa grupom „sveučilištaraca“ (studenata) Zagrebačkog univerziteta… Odmah po dolasku u Trebinje, naredili su da se po radnjama i javnim mjestima, kao i na spomenicima Njegošu i Herojima za slobodu, uklone svi natpisi na ćirilici, što je odmah i učinjeno… Tih junskih dana, ova grupa ustaša imala je apsolutnu vlast u Trebinju, čak i nad ljudskim životima i smrću… O ovom stradanju trebinjskih Srba, do danas se nije puno govorilo, a posebno u periodu poslije Drugog svjetskog rata, kada je zbog fiktivnog „bratstva i jedinstva“ i „budućnosti jugoslovenskih naroda“ u komunističkoj Jugoslaviji bilo zabranjeno pominjati srpske žrtve, kao

Miloš Milojević: Sećanje na Jasenovac je srpska stvar – nebitno šta o tome misli V. Ivančić

Kusturičin film će, kakav god bio, podsećati na užasna zlodela sunarodnika. Zato je smetao spomenik, zato bi smetale ekshumacije i zato će smetati film. Šta o tome misle Ivančić i ini ne bi trebalo da nas je briga Ako je neko napadnut kao Jevrejin mora se braniti kao Jevrejin. Ne kao Nemac, ne kao Francuz, ne kao građanin sveta, ne kao zagovornik Prava Čoveka, ili ma šta drugo“ – Hana Arent, 1933. Oprljeni Jasenovcem   Ostaci 1214 Jevreja, žrtava Holokausta, pronađenih na gradilištu u beloruskom gradu Brestu 21. maja je sahranjeno posle ekshumacije, piše Harec. Volonterska organizacija ZAKA, potpomognuta beloruskom vojskom, prenela je ostatke smeštene u sto dvadeset kovčega otkrivene pre

Otvorena izložba o Livanjskim Srbima u Subotici

U prostorijama Srpskog kulturnog centra „Sveti Sava“ u Subotici, 16. maja t.g. otvorena je ižložba „Srbi Livanjskog polja-tragovi kroz vekove“, autora prof dr Veljka Đurića Mišine i dr Radovana Pilipovića. Izložbu je otvorio Duško Ćutilo, direktor Pokrajinskog fonda za pomoć izbeglim i raseljenim licima. U okviru svečanosti otvaranja izložbe održana je promocija knjige Buda Simonovića Ognjena Marija livanjska. Pored autora, Buda Simonovića, o stradanju livanjskih Srba u prvim mesecima od proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, pored autora, govorili su i Bojan Arbutina i Slobodan Vučinić, a Đurđica Popović je pročitala deo iz knjige. U umetničkom delu programa učestvovale su učenice Pravno-pravne škole iz Beograda. Brojna publika je sa pažnjom slušala o

Milan Radanović: Drugi svjetski rat nije bio rat između Srba i Hrvata

Moja knjiga je svojevrsni omaž selima ispod Papuka koja više ne postoje ili će izumrijeti u skorije vrijeme, a koja su bila poprište teških i slavnih dana partizanske borbe naroda Slavonije. Jedan od važnijih zaključaka u knjizi tiče se postojanja međuetničke solidarnosti u najtragičnijem razdoblju u upamćenoj prošlosti tog područja Okosnicu vaše nove knjige ‘Slavonijo, triput si gorila’ koja detaljno prati period između 1941. i 1945. čine protjerivanje srpskog stanovništva iz dobrovoljačkih naselja 1941. godine, masovno pokatoličavanje od 1941. do 1942., odvođenje u logore srpskog, romskog i jevrejskog stanovništva 1942., kao i posljedice antipartizanskih vojnih operacija ‘Braun’, ‘Paula’ i ‘Oluja’. Što je razlog da događaji u Podravsko-slatinskom kraju sve do

Logor Slana – Pag 1941.-Pakao u kamenoj pustinji (3)- GLAVNI CILj – UNIŠTENjE LjUDI

Prvi masovni pokolj srpskog stanovništva počinjen je u Gudovcu kraj Bjelovara – 27/28. travnja 1941. godine – svega petnaestak dana nakon uspostavljanja ustaške vlasti Strategijski cilj ustaškog pokreta bio je uništenje Židova i Srba, ali su samo postojale izvjesne taktičke varijante u realizaciji tog cilja. Što se tiče „rješavanja“ pitanja Židova, ustaški pokret imao je složeniju taktiku. U propagandnoj borbi protiv Srba ustaški pokret je razvio široku i masovnu propagandu u kojoj su bili nosioci najviši ustaški funkcionari istupajući na brojnim skupovima. Na njima se isticalo, ali i inače, da Srbima i Židovima „nema mjesta u Hrvatskoj“, pa je ta propagandna aktivnost ujedno bila i javni poziv za provođenje konkretne

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.