arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Trideset šest godina od nabijanja na kolac Đorđa Martinovića u blizini Gnjilana

1. maja se navršilo trideset šest godina od nabijanja na kolac Srbina, Đorđa Martinovića, u blizini Gnjilana, dok je obrađivao svoju njivu. Ovaj događaj je pokrenuo  lavinu iseljavanja Srba sa prostora Kosova i Metohije, a prethodio je brojnim događajima koji su se desili u poslednjoj deceniji prošlog i početkom ovoga veka. „Đorđe Martinović (rođen 1928,[1], umro 6. septembra 2000. u Čitluku kod Kruševca[2]) je bio Srbin sa Kosova i Metohije, koji je 1985. mučen nabijanjem na kolac na čijem je vrhu bila polulitarska staklena flaša. Rukovodstvo komunističke Jugoslavije bilo je ujedinjeno u zataškavanju slučaja koji je, protivno brojnim lekarskim nalazima, obeležen kao samopovređivanje u pokušaju prikrivanja etničkih tenzija u tadašnjoj SAP

Pucaj ako si junak: Herojska priča o Tiboru i „Spartancima“ s Košara

Tibor Cerna, čiji su spomenik juna meseca 2017. u Debeljači kod Kovačice otkrili njegova majka Kata Cerna i predsednik Srbije Aleksandar Vučić, jedan je od 108 pripadnika Vojske Jugoslavije koji su stradali u odbrani rejona karaule Košare, kada su ih 1999. napale udružene snage terorističke OVK, regularne albanske vojske i NATO snaga. On je uz, šestoricu oficira, 13 podoficira i 88 vojnika Vojske Jugoslavije, koji su u toj krvavoj bici sa agresorom koji je imao podršku 24 helikoptera tipa „Apač“, 30 tenkova, 24 oklopna transportera i 24 višecevnih bacača, dao život da zaustavi hiljade albanskih vojnika, da preko Košara prodru u metohijsku ravnicu i Prištinski korpus Vojske Jugoslavije preseku na dva dela. Brojna su svedočanstva o herojstvu ovih ljudi.

Milan Ružić

Milan Ružić: O srpskom stradanju

Posećujući mnogobrojna mesta stradanja, shvatio sam da je nama Srbima zabranjeno da imamo svoja i da ih tako nazivamo. Zabranjeno nam je od strane drugih, ali što je najgore, zabranili smo ih i samima sebi. Gde god smo stradali, to nije bila jedina cena koju smo platili, već je to stradanje našeg naroda poslužilo da se predstavi kao stradanje nekog drugog naroda koji smo, navodno, mi ubijali. Svako stratište je bilo izgovor za novi teror nad Srbima, ili za novo prećutkivanje nacionalne istorije zarad nekakvih nadnacionalnih interesa u koje je verovao samo narod koji je svoju naciju tako izdavao, tačnije Srbi. Mesta naših stradanja nisu sva ni obeležena. Umesto da

Darko Đogo: Ko nas je delio, nije dangubio

Nemanjićki svetorodni kraljevi su gotovo svi stremili Carstvu Božjem. Da li danas i najbolji od naših vlastodržaca imaju ikakvu tranccendentnu svrhu i etičku vertikalu? Opstaćemo samo ako se vratimo vitalizmu, integralizmu i zavjetnosti – što su najtemeljnije osnove Svetosavlja. Narod koji ne voli djecu, narod koji te posmatra kao ludaka jer imaš troje, četvoro djece – nema budućnost. Narod koji je od Crkve načinio kesu sa likom svetitelja – nema budućnost. Narod kome su Kosovo i Metohija „teret“, a seks na rijaliti programima – događaj, nema budućnost. Uprkos svemu tome, čvrsto vjerujem u čudo. U božansku intervenciju, poput one u Crnoj Gori. U neku djecu koja će nići ispod radara

SANU se našla u jeku političkog skandala u SFRJ

Otvoreno pismo SANU

Imajući u vidu značaj SANU na čijem se čelu Vladimir Kostić nalazi, a istovremeno sagledavajući svu štetnost njegovih javnih istupa, smatramo neodložnim potezom da predsednik podnese ostavku. Umesto da se najznačajnija srpska naučna i kulturna ustanova priprema za obeležavanje velikog i važnog jubileja – 180 godina od osnivanja Društva srpske slovesnosti, tokom kojih su postignuta zadivljujuća ostvarenja koja bi trebalo da posluže kao putokaz za delanje u budućnosti, pažnja javnosti usmerena je na neprilične i neodgovorne komentare predsednika Srpske akademije nauka i umetnosti o Kosovu i Metohiji. Iznoseći lične stavove o ovome pitanju, a nastupajući u svojstvu predsednika SANU, čime je zloupotrebio funkciju, prof. dr Vladimir Kostić više puta do

Miloš Ković: Velikoalbanska pobuna i proterivanje Srba sa KiM okidač za razbijanje Jugoslavije

Intelektualci koji su se 8. novembra 1988. okupili u prostorijama Književnih novina, zaista su vodili dijalog bez ograničenja. Trebalo je tada sagledati pređeni put i nazreti budućnost. Danas se jasno vidi da tekstovi nastali u okviru Istorijskog foruma Književnih novina, održanog na sedamdesetogodišnjicu osnivanja jugoslovenske države, predstavljaju dragoceno svedočanstvo o jednom vremenu. Mlađe čitaoce mogao bi da iznenadi slobodan ton u javnom dijalogu vođenom u Beogradu, pre pada Berlinskog zida. Te 1988. godine Beograđani su, međutim, trčali sa tribine na tribinu i kupovali novine, upijajući, još u neverici, svaku novu, smelu i slobodnu reč. Osamdesete godine, sa svojim predukusom slobode i umetničkog stvaralaštva, bližile su se kraju. Iza nejakih sunčevih

Nikola Dabić: Raspeće Đorđa Martinovića (1985)

Te 1985. godine, Đorđe Martinović, Srbin sa Kosova i Metohije, presretnut je od strane nekoliko Šiptara, savladan. te nabijen na kolac na čijem vrhu je bila staklena flaša, nataknuta kroz grlić. Flaša se zaustavila tik ispod rebra gdje je i pukla. Đorđe je uspio nekako da dopuže do puta i nađe pomoć sa kojom je prebačen i Prištinsku bolnicu. Pošto je ovaj skandal probio obruče regiona i završio čak i u Njujork Tajmsu, jugoslovenska vlast je činila sve kako bi se sve to zataškalo, da bi na kraju službeno zaključili da se radi o samopovrijeđivanju jer bi istina naravno ugrozila „bratstvo i jedinstvo“ i prikazala Šiptare kao ne daj Bože

Miloš Ković: Naš cilj mora da bude oslobođenje i ujedinjenje srpskog naroda

Mi smo na silu rasparčani u procesu razbijanja Jugoslavije i mislim da bi naš cilj trebalo da bude ujedinjenje srpskog naroda, rekao prof. Ković. Miloš Ković (Foto: Sputnjik) Iako Džozef Bajden nije ni ušao u Belu kuću, iz SAD i sa zapada je lansirana ideja da bi Srbija i Balkan mogli da postanu deo EUgoslavije. Istoričar Miloš Ković smatra da su SAD imperija na zalasku koju ne treba potceniti, ali da bi priznanje nezavisnosti Kosova zarad liderske uloge na Balkanu značilo da sami sebi testerišemo granu na kojoj sedimo. S obzirom na naše najneposrednije iskustvo sa Bajdenom i njegovim saradnicima, uključujući i ljude iz administracije, njihov slogan povratak Amerike ne zvuči

ISTORIČAR MILOŠ KOVIĆ ZA NOVOSTI: Smrt patrijarha Irineja i mitropolita Amfilohija je završetak jedne epohe

Vanredni profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, istoričar Miloš Ković došao je na sahranu patrijarha Irineja. On je, u izjavi za Novosti, rekao da je smrt patrijarha Irineja, mitropolita Amfilohija i vladike Milana kraj jedne epohe. – Odlazak svakog patrijarha SPC je završetak jedne epohe. Videli smo šta je to značilo kada nas je na ovom svetu napustio patrijarh Pavle. Sa patrijarhom Irinejem završava se jedna epoha, i to vidimo i po tome što su se gotovo u isto vreme upokojili i mitropolit Amfilohije i vladika Milutin. Dolazi novo vreme, koje ne mora da bude loše po nas. U Crnoj Gori smo posle dužeg vremena osetili ukus pobede, i

Miloš Ković: Pokušaj prisvajanja srpskog kulturnog nasleđa kao upozorenje

U srednjem veku kada je građena Bogorodica Ljeviška, pojašnjava prof. Ković, nijedan istorijski izvor ne potvrđuje postojanje Albanaca na području Kosova. Istoričar i profesor Univerziteta u Beogradu Miloš Ković izjavio je danas da najnovije pisanje “Kohe” o srpskim manastirima kao kosovskom nasleđu, više nikoga ne može da ostavi ravnodušnim i da je veza Albanaca sa Ilirima nepostojeća. Ković je ocenio da je pokušaj prisvajanje srpskog kulturnog nasleđa samo dokaz i potvrda onoga što bi moglo da se desi srpskim svetinjama ukoliko Srbi i Srbija odustanu od Kosova i Metohije. Ovo je najjasniji dokaz šta nam se sprema, upozorio je Ković u izjavi za Kosovo Onlajn, i istakao da je ključno

Bogdan Bukumirić: Dečak koji je pre 17 godina preživeo napad albanskih ekstremista u Goraždevcu

Tri metka su me pogodila u levi bok i odbacila me u stranu. Taj deo šume iz kojeg su monstrumi pucali znam, naglo sam se okrenuo, još dva metka su me pogodila u grudi i stomak. Više nisam mogao da stojim na nogama i dok sam padao, metak me je pogodio i sa desne strane glave, a osmi metak mi je okrznuo levu nogu. Pokušao sam da ustanem, čuo kuknjavu, plač, vrisak, i dalje nisam bio svestan šta se dešava – vraća Bogdan sećanja na taj dan. Tri metka su me pogodila u levi bok i odbacila me u stranu. Taj deo šume iz kojeg su monstrumi pucali znam, naglo

Počelo snimanje filmske priče o herojima sa Košara

U srijedu je počelo snimanje filma i serije „Košare“, za koje je scenario napisao Đorđe Milosavljević, a režira ih Balša Đogo. Priča je bazirana na svjedočanstvima vojnika koji su se hrabro borili u istoimenoj bici 1999. godine, kada su vojnici SR Jugoslavije u karauli Košare napali pripadnici OVK pomognuti NATO avijacijom. – Dosad ta tema nije obrađena u igranoj formi. U okviru „Omega production“, u kojoj smo Nemanja Mićić i ja partneri, ideja o snimanju igranog filma o bici na Košarama je počela da se razvija pre sedam godina. Čekalo se na pravi momenat da se steknu uslovi da se ovako bitna tema obradi na dostojan način. Uz podršku Filmskog

Episkop Sergije: Svaki Srbin da se upita da li je izdao Kosovo u sebi

Hodeći Krajinom ponovo stičem onaj davno stečeni utisak – svako je naše polje Kosovo, svaki je hram Gračanica, svako je bojno polje naš Gazimestan, navodi vladika Sergije. Njegovo preosveštenstvo episkop bihaćko-petrovački i rmanjski Sergije poručio je da svaki Srbin treba da se zapita da li je izdao Kosovo u sebi, te istakao da su svako selo, grad, hram i polje u Krajini isti kao i na Kosovu, jer kosovski mit vijekovima boji srpsku stvarnost bojama stradanja, žrtve i podviga. – Hodeći Krajinom, iz sela u selo, iz grada u grad, služeći Bogu i slušajući ljude, ponovo stičem onaj davno stečeni utisak – svako je naše polje Kosovo, svaki je krajiški

Miloš Ković: Borba za Kosovo tek počinje

Beograd i Srbija nisu ućutkani i neće biti poniženi. Hoćemo li da budemo dostojni predaka i da li ćemo svojoj deci smeti da pogledamo u oči. Ovo je godina izbora. O budućnosti Srbije odlučivaće se ne samo ovde, nego i na izborima u SAD i Crnoj Gori. Da li će građani Srbije moći da utiču na odsudna pitanja, koja će se tada rešavati? Da li će srpske vlasti, prihvatanjem secesije Kosova i Metohije, prikrivenim iza „razgraničenja“ i sličnih „rešenja“, zaista započeti proces rasparčavanja Srbije i stvaranja Velike Albanije? Hoće li srpski narod u Crnoj Gori prestati da postoji, da li će se ova zemlja konačno odreći svog srpskog identiteta i

Osnovan nestranački Pokret za odbranu Kosova i Metohije

Jedini i isključivi cilj Pokreta jeste sprečavanje i trajno onemogućavanje pravnog otuđenja od Srbije bilo kojeg dela  južne srpske pokrajine. Na dan Svetog Justina Ćelijskog, 14. juna 2020. godine, u Manastiru Svetog Arhiđakona Stefana u Slancima kod Beograda osnovan je nestranački Pokret za odbranu Kosova i Metohije. Jedini i isključivi cilj Pokreta jeste sprečavanje i trajno onemogućavanje pravnog otuđenja od Srbije bilo kojeg dela  južne srpske pokrajine. Jezgro Pokreta čine potpisnici Apela za odbranu Kosova i Metohije, obelodanjenog 6. januara 2018. godine. Pokret je osnovan sa blagoslovom oca Andreja (Jovičića), starešine Manastira Svetog Arhiđakona Stefana i jednog od 21 sveštenika/monaha potpisnika Apela za zaštitu srpskog življa i njegovih svetinja na Kosovu 1982.

NAJNOVIJE VIJESTI

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.