arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bojanić: DAN SEĆANjA NA 17. mart 2004. Taj dan nazivamo POGROM, a može se nazvati i GENOCID

Pre 16. godina na Kosovu i Metohiji izbili su najveći etnički zločinački motivisani sukobi od starne šiptara i dolaska međunarodnih snaga u okupiranoj srpskoj pokrajini. Priredio Đorđe Bojanić Taj dan nazivamo POGROM, a može se nazvati i GENOCID, evo i zašto… zar zatiranje svega Srpskog što je od antičkog doba građeno, te uništene crkve, manastiri, groblja, spomenici, ti pisani dokumenti, sva ta starina, oslikana, sve te uništene freske, ta uništena kultura, duhovnost i fizičko uništenje ljudi… zar to nije GENOCID nad jednim narodom, koji se našao usamljen dok je na svo to razaranje i uništavanje mirno gledala ta demokratska Evropa? Pitam se, kakav je to narod koji uništava groblja, koji se i

20 godina Društva prijatelja manastira Svetih Arhangela kod Prizrena

Ove godine navršava se 20 godina postojanja Društva prijatelja Manastira Svetih Arhangela kod Prizrena i neumornog rada članova i saradnika Društva na očuvanju kulturno-istorijskog nasleđa Manastira Svetih Arhangela, carskog Prizrena, Svete kosovsko-metohijske zemlje, duhovnog i nacionalnog identiteta Srba na Kosovu i Metohiji. Od svog osnivanja i prvog cilja – obnova manastira i pomoć monaštvu da ostane i opstane u njemu, do danas, Društvo je svojim aktivnostima bilo angažovano u obnovi svetinja i kulturnog nasleđa, uključivanje raseljenih sa Kosova i Metohije, dece, mladih i mnogih drugih u duhovni život na prostoru Prizrena i Kosova i Metohije, realizovalo brojna hodočašća, bogat kulturno-umetnički program i više manifestacija i festivala lokalnog i međunarodnog dometa.

ZBOR NA KOSOVU U DALMACIJI 1893. 

Između Dinare i Jadranskog mora u Dalmaciji, po prilici na jedan sat od Knina, leži ovo drugo Kosovo polje, koje se pruža skoro do Siverićkog rudnika. Priredio: Tomo Radusin Narod, srpski koji je bio poslije propasti srpskoga carstva prinuđen, da, usljed raznijeh nedaća svojih, ostavlja svoja prađedovska ognjišta i da se na poziv austrijskih vladalaca sa oružjem u ruci i sa svojim imetkom preseli u razne krajeve Austrijsko-Ugarske monarhije – običavao je, da u novoj postojbini zatečena pusta mjesta naziva onijem imenima kakovijem je nazivao svoja mjesta, rijeke i planine svoje pređašnje carevine. Tako je Kosovo u Dalmaciji dobilo ime svoje od Kosova u Staroj Srbiji, na kome je propalo

Heroji sa Košara: Pokojni Vasiljević čuči u sredini, pokojni Taricić sa šlemom Foto: Plamen

Đurđica Dragaš: Košare – petnaestorica na jednoga!

Takav je bio odnos snaga 9. aprila 1999. godine kada je napadnuta karaula Košare. Oko stotinak golobradih mladića, mahom na odsluženju vojnog roka, branilo je tog dana svoju zemlju, svoju porodicu, sve nas koji smo bili iza njihovih herojskih leđa! Verujem da niko od njih, kada su samo par meseci ranije krenuli u vojsku, nije mogao da pretpostavi u kakvom će se paklu naći. Bili su to obični mladići, mahom iz skromnih porodica koje nisu imale ni para, ni uticaja da ih „preko veze“ smeste u neki bezbedniji deo zemlje ili ih pošalju u inostranstvo kako bi izbegli rat. Bili su to mladići koji su iza sebe ostavili detinjstvo, prva

NEĆE MOĆI: Nismo mi Indijanci

Kakve veze imaju američki Indijanci, nemački Jevreji i kosovski Srbi? A u čemu je razlika između partizana i terorista Godine 1935, baš negde u ovo vreme, 15. septembra, nacistička Nemačka usvojila je dva radikalno diskriminatorska zakona – Zakon o državljanstvu nemačkog rajha i Zakon o zaštiti nemačke krvi i časti koji su postavili temelje za progon jevrejskog stanovništva i Holokaust. Za ove zakone ste sigurno čuli pod njihovim kolokvijalnim imenom – Nirnberški zakoni, ali verovatno vam nije na kraj pameti gde su nemački pravnici predvođeni ministrom pravde Francom Girtnerom i državnim sekretarom u tom ministarstvu, a kasnije predsednikom Hitlerovog Narodnog suda Rolandom Frajslerom našli uzor. Prema Džejmsu Vitmanu, profesoru na

SITUACIJA NA KOSOVU I METOHIJI KROZ ZVANIČNE FAKTE

Srpski narod na Kosovu i Metohiji nalazi se u veoma teškoj situaciji i od velike je važnosti da im pružimo podršku i pokažemo da nisu sami. Administracija tzv. države Kosovo izazvala je brutalni teror i ogoljeno nasilje prema srpkom življu u Zvečanu na severu Kosova i Metohije. Arno Gujon; FOTO: Uprava za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Svedoci smo da se putem medija i društvenih mreža širi lažna slika o događanjima na severu Kosova i Metohije sa ciljem da se Srbi sa Kosmeta označe kao agresori i krivci za novonastalu situaciju. Samo zajedničkim snagama i jedinstvenim delovanjem možemo da stanemo na kraj stvaranju pogrešne slike stvarnosti o dešavanjima na Kosovu i Metohiji

Košare simbol junačke odbrane od NATO sile

Godišnjica početka jedne od najvećih bitaka tokom agresije na SRJ 1999. godine. U žestokim okršajima poginulo 108 pripadnika Vojske Jugoslavije Izvor: Izvor: VEČERNjE NOVOSTI ; Autor: RADE DRAGOVIĆ/J. L./G. Ć. , april 2019. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. U rano jutro 9. aprila 1999. godine, padinama Juničkih planina i Prokletija zagrmela je snažna minobacačka i artiljerijska paljba. Kiša granata koja se prosula po položajima na granici sa Albanijom označila je početak jednog od

Tajna „Žute kuće“ užasa: Potresna svjedočenja o trgovini organima na Kosmetu (VIDEO)

Premijera dokumentarno-igranog filma „Dosije Kosovo – Žuta kuća“ ponovo je otvorila bolnu temu stradanja Srba sa Kosmeta, posebno onih za koje se sumnja da su žrtve trgovine organima. Iako je o trgovini ljudskim organima svojevremeno pisala bivša haška tužiteljka Karla del Ponte, izvještavao Dik Marti, čiji izvještaj je usvojila i Parlamentarna skupština Savjeta Evrope, a slučaj istraživao i tužilac Klint Vilijamson – ovi događaji još nisu dobili sudski epilog. Porodice otetih i nestalih Srba sa Kosmeta, koji već 24 godine tragaju za istinom o njihovoj sudbini, strahuju od najbolnijeg odgovora. Izvor: RTRS

Posledice razaranja u Ćupriji, Foto D. Milovanović

Rajko Petrov Nogo: Nek pada snijeg Gospode

Spavajte moji umrli / Bez groba i bez biljega / Neka vas vjetar zagrli / Zavije pokrov snijega. Nek pada snijeg Gospode Iz sjećanja po očima Spavajte šumske jagode Sve moje s vama počima Spavajte moji umrli Bez groba i bez biljega Neka vas vjetar zagrli Zavije pokrov snijega I neka majku zbodenu I njenu crkvu jeliku Bijelim ruhom odjenu Za našu tugu veliku (Fejsbuk stranica Aleksandra Mirkovića) Izvor: STANjE STVARI

NAVRŠAVA SE 19 GODINA OD MARTOVSKOG POGROMA SRBA NA KiM: Mog Zlatibora su spalili živog

Mučenička, jeziva smrt odnela je zauvek, tog strašnog martovskog dana Zlatibora Trajkovića (63) iz Kosova Polja. Uglednog inženjera poljoprivrede razularena rulja Albanaca živog je zapalila! Ni 19 godina posle, njegova supruga Radmila, koja danas živi u Nišu ne može da zaboravi ni stradanje svog supruga ni stradanje svog naroda. O tom užasu, kaže, razmišlja svaki dan, često joj se vrati i u snovima. Jasno vidljiv bol na njenom licu i u očima ne mogu da se izmere, ali smogla je snage da govori za „Novosti“: – Tog prokletog 17. marta kao da je neko zlo lebdelo u vazduhu. Mi Srbi koji smo ostali u Kosovu Polju, nažalost, nismo ni slutili

Imao sam 5 godina kada su mi pred očima ubili brata

„To je bio jedan miran, običan dan, bili smo u gostima kod ujaka. Samo što smo stigli kući, stric je uzeo Miloša za ruku i poveo ga da nam kupi sladoled. Ljudi iz sela sedeli su ispred prodavnice, pili pivo, bilo je predveče otprilike… Odjednom je odjeknuo rafal, ja sam bio na mostu, tačno ispred prodavnice, Miloš je čekao da stric iznese sladoled… Sećam se samo da me je neko uhvatio za ramena i pribio uza zid, sledeće što pamtim je zvuk helikoptera i vrištanje…“ Tog dana 2000. godine, u Cernici, na očigled starijeg brata, strica, rođaka, komšija i jedinica KFOR-a, iz mitraljeza je ubijen četvorogodišnji dečak Miloš Petrović, dok

NAJAVA: „Ako te se sjetim jednom samo“

Projekcija dokumentarnog film „Ako te se sjetim jednom samo“, djelo Mire Lolić Močević Blagoslovom Njegove Svetosti Patrijarha srpskog gospodina Porfirija, ukazana nam je velika čast da u prestonom gradu naše Srbije, u Hramu koji je svetinja i ponos svih Srba, predstavimo projekat u koji smo svi mi zadužbinari iz Republike Srpske zajedno utkali svoje srce – Zadužbinu za Kosovo i Metohiju. Dokumentarni film „Ako te se sjetim jednom samo“, djelo naše sestre u Hristu Mire Lolić Močević, kojoj dugujemo beskrajno hvala za njen trud, pokretna je slika života Srba na Kosovu i Metohiji danas. Slika pred kojom nijedan Srbin, gdje god da živi, neće ostati ravnodušan. Veliku zahvalnost za podršku

Konačno spomenik herojima palim 1998. i 1999. u borbama sa NATO i šiptarskim teroristima

NA SPOMENIKU SU ISPISANA IMENA 470 PALIH A OTKRIO GA JE GENERAL BOŽIDAR DELIĆ, RATNI KOMANDANT 549. BRIGADE Konačno je podignut spomenik u slavu i čast herojima, pripadnicima vojske, policije i ruskim dobrovoljcima koji su 1998. i 1999. poginuli u borbama sa NATO paktom i šiptarskim teroristima. Nad spomenikom dominira tenk T-55, u kojem je 11. avgusta 1998. poginuo komandir Treće tenkovske čete – kapetan Željko Martinović. Idejno rešenje za spomenik dao je ruski dobrovoljac i predsednik Beogradskog odbora Pokreta Albert Andijev, koji je preminuo prošle godine od korone. Spomenik je otkriven 23 godine nakon okončanja NATO agresije. Tek kada su iz ličnih izvora prikupljena dovoljna sredstva za njegovu izgradnju.

KOŠARE (2): Rat na karauli je počeo 30. septembra 1998.

Do 24. marta 1999. godine nismo preduzimali nikakve posebne nove mere, jer smo ih preduzeli još 1998. godine, objašnjava pukovnik Duško Šljivančanin koga je početak NATO agresije zatekao u Đakovici Početkom 1998. godine dolazi do eskalacije sukoba u južnoj pokrajini Srbije. Nasrtaji na granicu su sve žešći, sukobi dobijaju obeležja ratnih okršaja. Vojnik Đula Dorni iz 74. graničnog bataljona Podgoričkog korpusa gine 7. maja 1998. godine. On je prvi graničar koji je nastradao u sukobima 1998/99. godine. – Otprilike u to vreme karaule „Košare” i „Morina” (susedna karaula) su blokirane i upravo tada se VJ prvi put angažuje unutar Kosmeta, i to zbog snabdevanja ovih karaula. Sećam se da je

KOŠARE (1): Jači od OVK pešadije i NATO avijacije

U borbama učestvovale mnoge jedinice Vojske Jugoslavije, ali su tokom prva dva dana napad neprijatelja zaustavili pripadnici 53. graničnog bataljona – mladići na odsluženju vojnog roka i nekoliko starešina Visoko u Juničkim planinama, na oko 1.000 metara nadmorske visine i oko 30 kilometara od Đakovice, nalazila se karaula „Košare”. Oko 500 metara iznad nje bila je jugoslovensko-albanska granica. Sama zgrada karaule izgrađena je sedamdesetih godina 20. veka, kada i druge karaule na toj granici. Uoči početka NATO agresije u njoj je boravilo oko 130 vojnika, mladića na odsluženju vojnog roka, osim komandira i njegovog zamenika, koji su bili podoficiri. Na današnji dan pre dvadeset godina počela je bitka na Košarama,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.