
Anđelko Anušić: Udruženju Jadovno 1941.
Znam za ideju da se, konačno, ono što se desilo našem narodu u ustaškoj zemlji – nazove POKOLj, kako nalažu dobri zakoni našeg dobrog, velikog srpskog jezika koji za sve ima jasnu javku, i na sve se, i svemu se tečno i nedvosmisleno odazvao. Ljudi, pojave, procesi, događaji, stanja, osjećanja, osobine i svojstva moraju se uvijek i neodstupno imenovati pravim imenom, inače, gubi se njihova suština, i mi nestajemo zajedno s njom. Gubi se njihov univerzum. Kao što nas je dosad više od pola i nestalo, na našu žalost. Jedino tako ako budemo radili – bilježeći znakove egzistencije njima primjerenim jezikom koji je uvijek njihova puna duhovna mjera (barem danas i ovdje,













