arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
kosanovici.jpg

Istina Kosanović Dušana i Stevana

U želji da istina o tragičnoj smrti mojih oca i strica (Kosanović Dušana i Stevana) ostane trajno zabilježena kao iskreno svjedočanstvo kroz moje skromno sjećanje dostavljam Vam kratak životopis za obojicu, te dešifrovane dopisnice koje je u ratnoj golgoti sačuvala moja majka. Bit ću neizmjerno sretan ako Vam ovi dokumenti posluže u građi koju obrađujete  za eventualne potankosti uvijek sam na raspolaganju. 1. – školska sprema Dušana Kosanović djece: Simica šumarski tehničar; Samuilo dipl. ing. Šumarstva; Dušanka, osnovna škola; Dragomir dipl. ing. Šumarstva 2. Stric Stevan nije imao djece Biografija Kosanović Dušan rođen je 1892. godine u selu Kunić br. 56, općina Ploški Kotor, Ogulin, od oca Vladimira i majke Simice, a brat Stevo

U selu Dragelji kod Gradiške u toku izgradnja Memorijalnog centra

U selu Dragelji kod Gradiške u toku je izgradnja Memorijalnog centra posvećenog stradaloj djeci Kozare u Drugom svjetskom ratu. Na ovaj poduhvat odlučio se književnik iz ovog kraja Đuro Koljanin, koji je dio djetinjstva proveo u logorima Nezavisne države Hrvatske, u kojima su mu ubijene dvije sestre. POGLEDAJ VIDEO U ranoj mladosti Đuro Koljanin, u Dječijem logoru „Sisak“ u Nezavisnoj državi Hrvatskoj izgubio je cijelu porodicu. Memorijalni centar čiju izgradnju finasira sam posvetio je svojim tragično stradalim sestrama Zori i Mari. Traume i danas osjeća. – To stvara takvu depresiju da ja nisam znao šta se meni dešava. Čak, u učionicama kad me nastavnica nešto pita, nisam imao pojma gdje

Tanja Tuleković: Sjećanje Milke Sumrak

 Milka Sumrak (1926–2008.), rođena u selu Demirovac, 1  preživjela je Pokolj na Mladi Božić 2 1942. godine. Ožiljak tog stradanja nije bio samo fizički, već i puno dublji, emotivniji. Svoje sjećanje podijelila je sa jednim jasnim ciljem, a to je da se istina o stradanju Srba na području Kozare i Potkozarja za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske što bolje dokumentuje, što dalje čuje. Njena misija je ispunjena: stradanje njene porodice, pa i nje same zabilježeno je, dokumentovano je i publikovano, te dostupno širokim masama istraživača ove teme. Autor: Tanja Tuleković, Viši kustos, JU SP Donja Gradina; [email protected] UDK 341.485:929Sumrak M. Ključne riječi: selo Demirovac, selo Draksenić, Kozara, logor Jasenovac, ustaše Milka Sumrak (r.

Hitlerovi esesovci i dalje primaju penzije

U Belgiji i Velikoj Britaniji, ali i još nekim zemljama, pripadnici Hitlerovih SS jedinica ili njihove porodice i dalje primaju nemačke penzije. Belgijski list „Morgen“ prenosi da ima još 27 kolaboracionista koji su na nemačkim „državnim jaslama“, a penzije primaju i britanski esesovci. Sve je otkriveno kada su četiri poslanika u belgijskom parlamentu zatražila prekid isplate tih primanja i predočila dokaze da isplate postoje, navodi belgijski list, prenosi Srna. Ipak, sa pravne strane, nema nepravilnosti — Nemačka je nasledila obaveze Trećeg rajha i preuzela na sebe i isplatu penzija, pozivajući se na dekret koji je potpisao Hitler 1941. godine. To je jedini Hitlerov dekret koji je pravno ostao na snazi i nakon Potsdamske konferencije. Belgijske vlasti ne znaju o kome je reč jer informaciju o tome imaju

Veljko Đurić Mišina: Uredniku „Glasa koncila“ I. Mikleniću – počistite najpre svoje dvorište

Malo-malo pa neko iz Zagreba zatraži da se arhivska građa nastala na teritoriji Hrvatske (?) vrati i pri tom optuži vlast u Srbiji da opstruiše raspodelu imovine nekadašnje zajedničke nam Jugoslavije. Najnoviji zahtev napisao je Ivan Miklenić, glavni i odgovorni urednik „Glasa koncila“, nedeljnika Rimokatoličke crkve. Nije zgoreg da pomenem da sam do raspada SFR Jugoslavije redovno kupovao te novine u crkvi Svetih apostola Petra  i Pavla u beogradskoj Makedonskoj ulici. Sećam se da je tih godina Živko Kustić, tadašnji glavni i odgovorni urednik, povremeno učestvovao na tribinama u Beogradu. Dva-tri puta pomenuti nedeljnik posvetio mi je dovoljno prostora naročito povodom knjige Ustaše i pravoslavlje – Hrvatska pravoslavna crkva (Beograd 1989) i

Handžar divizija

Cela BiH puna je srpskih Srebrenica!

Teritorija BiH prepuna je srpskih stratišta iz Drugog svetskog rata za koja, sve do unazad dve decenije, gotovo niko nije ni znao, izuzev retkih preživelih i rodbine nesrecćnika koji su tamo skončali od ustaške ruke! Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 2. avgusta 2017. godine. Prijatelji, rodbina i potomci poklanih Srba tek nakon pada komunizma počeli slobodno da posjecćuju mesta na kojima su stradali njihovi najbliži, istoričar Zoran Pejašinovicć ipak ističe da je pogrešno u komunističkoj represiji tražiti isključivog krivca za nedostojno obeležavanje lokacija na kojima je izvršen genocid nad srpskim narodom. – Krivica za takav odnos u najvećoj meri leži u nama

DANI(J)EL SIMIĆ: Proglašavam petokraku isključivo srpskim naslijeđem

Najnovija, malo netipična vaterpolo utakmica na rivi u Splitu, pokazala je da se crvena zvijezda sa pet krakova doživljava isključivo kao srpsko znamenje. Došlo je vrijeme da to ozvaničimo. Tako je to najmanje još od vremena kad je, u istom gradu 1991. godine, mirni građanin pokušao udaviti vojnika JNA na transporteru. Redov u sivomaslinastom dresu je spasio glavu umakavši u čelični oklop „srbo-komunističke četničke armade“, dok se vaterpolista Kralj, na posthumno zgražavanje dinastije Petrovića sa Cetinja, spašavao skokom u more i odricanjem od srpstva i crvenog dresa. Mnogi su se tada, sa nostalgijom sjetili Zvezdaša Deje Savićevića i njegovog „napušavanja Purgera“. No, Crnogorci se danas, više nego ikad, jasno razlikuju

Mračne tajne Savamale: Smrt beogradskih Jevreja u kamionu gasnoj komori u Drugom svetskom ratu

Od 8. decembra 1941, počela su pojedinačna ubistva jevrejskih žena, dece i starih u Beogradu, da bi od marta 1942. krenulo masovno uništenje svih 6.300 zatočenih u logoru Sajmište, u zloglasnom kamionu „dušegupki“ koji je polazio iz današnje Savamale… Bio je početak oktobra meseca 1953. godine kada je u Priboj, gradić na jugozapadu Srbije, iz Austrije stiglo troje ljudi u velikom kamionu. U grupi su bili vozač Numan Zekić, rukovodilac nove fabrike koja je upravo izgrađena u mestu, Vehbo Vrcić, i predstavnik austrijske kompanije Saurer Werke, Karl Eger, od koje je upravo kupljena licenca za proizvodnju novog vozila, modela „6 GGF-L“. Mesec dana kasnije, 30. oktobra iste godine, u 10.30

U Oslu predstavljena knjiga „Logor smrti”

Na ugostiteljsko-turističkoj manifestaciji „Krčma”, koju je u subotu u Oslu organizovalo Srpsko društvo „Ras”, predstavljena je knjiga „Logor smrti”, koju je napisala norveška novinarka i spisateljica Ingebjerg Jensen, a prevela Kristina Stamenković. U knjizi se na nijansiran način prati odnos norveških i nemačkih čuvara prema logorašima, ali i pokušaji lokalnog stanovništva da pomogne zarobljenicima i doturi im hranu. Čitalac ima priliku da se upozna sa stradanjem zarobljenika u nacističkom logoru u Norveškoj i sa činjenicom da su mnogi umrli od bolesti ili brutalno ubijeni daleko od svoje zemlje. Na prve dve stranice nalazi se skica logora sa rasporedom prostorija za logoraše i logorsku stražu, a u nastavku je ilustrovan boravak

vladimir_umeljic.jpg

Vladimir Umeljić: „Sveti“ Alojzije Stepinac i Srbi

Sasvim trezveni istorijski izvori sami po sebi vagaju Alojzija Stepinca. Pismo Vladimira Umeljića Episkopu slavonsko-pakračkom Jovanu Ćulibrku Preosvećeni Vladiko, Vaš intervju Nedeljniku, koji je – sudeći po Vašem sledstvujućem prigovoru – od strane novinara dodatno politički konotiran (instrumentalizovan?), pogodan je da izazove u najmanju ruku nedoumice i sumnje, neće sigurno i nažalost ostaviti dobre tragove iz zlog vremena. Dozvoljavam sebi kritički ton, jer složićete se, u svetosavskom pravoslavljanju Nebeskog Svedržaoca nema Bogu hvala mesta nepogrešivosti, kao u vatikanskoj hijerarhiji. Šaljem Vam donji tekst, koji svedoči da i bez pogrešnog i grešnog oslanjanja na komunističku „pravdu i pravo“, sasvim trezveni istorijski izvori sami po sebi vagaju Alojzija Stepinca, te da Vaše: 

Prof. dr Svetozar Livada

Svetozar Livada: Čitao sam dnevnik Alojzija Stepinca

Alojzije Stepinac je bio jedan od najužasnijih sveštenika u biskupijama pape Pija XII. Ja sam jedan od retkih koji je pročitao Stepinčev dnevnik koji, uzgred, nikada nije štampan, niti će ikada biti objavljen – kaže za „Vesti“ penzionisani univerzitetski profesor iz Hrvatske dr Svetozar Livada . Zašto je Stepinčev dnevnik i danas u rukopisu? Zato što je Stepinac njime sam sebe osudio. I zato nikada taj dnevnik neće biti objavljen jer bi time bio srušen mit o Stepincu kao prelatu koji je stradao zbog svojih hrišćanskih uverenja i žrtvovanja za veru. Navedite neke zanimljive detalje iz tog rukopisa? Čuvena je njegova izjava o Srbima: „Kada bi Srbina i Hrvata skuhali

Jedno pismo Jovana Dučića sa izvesnim napomenama prof. Radoja L. Kneževića

„Jednom mason, uvek mason“ – Prof. Radoje L. Knežević U „Glasu Kanadskih Srba“ objavljen je članak prof. Radoja L. Kneževića (1901 – 1983), pod naslovom „Jedno pismo Jovana Dučića“, i on glasi… Jedno pismo Jovana Dučića Pisac ove uvodne beleške nalazo se od 21 juna 1941 u Londonu, Engleska, kamo ga je posle Hitlerova napada na Jugoslaviju doveo razvoj ratnih događaja. Veliki srpski pesnik Jovan Dučić, koga je rat zatekao u Madridu kao jugoslovenskog poslanika pri Španskoj vladi, ubrzo se našao u Sjedinjenim Američkim Državama, gde će ostati kao Kraljevski poslanik na raspoloženju sve do svoje smrti, uproleće 1943. Potpisani je bio poštovalac J. Dučića, – koji je, uzgred, od

POLjA TIŠINE-poseta Jasenovcu i Donjoj Gradini

Danas se navršava tačno tri meseca kako sam posetio Jasenovac (Hrvatska) i Donju Gradinu (R.Srpska). Ujedno, danas je tačno i tri meseca kako ne znam kako svoje utiske da prenesem na papir. Još uvek i posle devedeset dana i noći sećam se jasno svakog pogleda, svake reči i koraka, svakog šapata… I te zaglušujuće bolne tišine. Nanese nas put u Jasenovac. Srpsko mesto sa leve strane Save, u Hrvatskoj. Putnici namernici. Znali smo gde idemo, ali nismo znali šta nas čeka. Došli smo sa uverenjem da znamo mnogo, a otišli sa osećajem da, u stvari, nismo znali ništa. Jednostavno o kompleksu logora Jasenovac se ne uči i ne saznaje kroz

Novak Dukić: DECA JASENOVCA

Prošle godine u januaru, u Njujorku, u sedištu Ujedinjenih nacija održana je kapitalna izložba pod nazivom “Jasenovac – Aušvic Balkana”. Istoimenu knjigu napisao je prof.dr. Gideon Grajf, jedan od najvećih stručnjaka za Holokaust, sa institiuta “Šem Olam”. Opštepoznata i često pominjana činjenica jeste da su se nad užasima koje su videli u logorima NDH zgražavali i najokoreliji nacisti, priradnici zloglasne SS divizije. O tome govori i Hitlerov ambasador pri tadašnjoj NDH, general fon Horstenau, koji je, tokom svog službovanja bio svedok bezbrojnih zverstava Ustaša, o čemu je, nakon završetka rata opširno pisao u svojim memoarima. Da se razumemo, Jasenovac nikako nije bio jedini logor smrti u NDH, ali o njemu

Foto: Duško Jaramaz/PIXSELL

Malo partizanka, malo kod ustaša

Saborski poslanik Istarskog demokratskog saveza Tulio Demetlika optužio je hrvatskog predsjednika Kolindu Grabar Kitarović da se dodvorava biračima nakon što je priznala da je pogriješila braneći ustaški pozdrav „Za dom spremni!“, te podsjetio na njeno druženje sa ustaškom emigracijom uz ustaške simbole. Demetlika podsjeća da je Kitarovićeva prije dvije godine tvrdila da je „Za dom spremni!“ stari hrvatski pozdrav, te da je u Argentini pripadnike ustaškog pokreta, koji su nakon Drugog svjetskog rata izbjegli u tu zemlju, nazivala „domoljubima koje su tu našli slobodu“. Istovremeno, u Istri je govorila o svom djedu, koji je bio partizan, prenose hrvatski mediji. Demetlika smatra da je Kitarovićeva „krajnje nevjerodostojna“. I jedan od simbola

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.