arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Godišnjica Vidovdanskog pokolja Srba u Donjoj Hercegovini

U Vidovdanskom Pokolju (koji je za ustaše značio odmazdu za sarajevski Vidovdan 1914. i novo, krvavo, poniženje Srba na ovaj veliki praznik), posle podmuklo izvedenog hapšenja i vezivanja u žicu i lance uvek lakovernih Srba koji su se uzdali u,,komšijsku reč“, na brojnim jamama i drugim stratištima ubijeni su skoro svi odrasli Srbi, muškarci iz sela: Gabela, Dračevo, Dubravica, Kljenak, Kolojanj, Cerovica, Grabovina, Gornje Hrasno, Kruševo, Burmazi, Poprati, Ošanjići, Dabrica, Kozice, Pješivac, Šćepan Krst, Ljubljenica, Prenj, Pjesci, Lokve i Rečice, kao i veliki broj Srba iz Tasovčića, gradova Čapljine, Stoca, Ljubuškogi drugih naselja. Najveći broj je ubijen u Opuzenu u Dalmaciji, u Vidovom polju, kod sela Struge, Mogorjela i „Brijesta“ u

Srbi iz masovne grobnice nestali bez ijednog traga

Donji grad beogradske tvrđave krije strašnu tajnu o našim stradanjima u logoru Jasenovac. Umoreni u NDH i pokopani kod Kule Nebojše „izmešteni“ bez pisanih tragova Žrtve zloglasne Nezavisne Države Hrvatske iz Drugog svetskog rata plutale su Savom iz pravca mnogih stratišta u NDH do samog završetka reke i njenog ušća u Dunav. Kada se sa rečne površine otopio zimski led 1942. godine, pred očima Beograđana isplivali su deformisani i izobličeni leševi onih koji su na ovaj, jeziv način stigli do grada. Nedavno je na ovaj potresni događaj podsetio akademik Srboljub Živanović, u intervjuu za „Novosti“, kada je pomenuo da su tela nekih od žrtava bila pokopana u masovne grobnice koje

Priča za sva vremena – Jama

Ovo nije priča za svačiji stomak. Ali je za svačije srce. Priča je ovo koju ne zna mnogo ljudi. A stara je skoro osamdeset godina i pred vama je ne zbog jubileja. Već zbog… srca. Ona počinje u Livanjskom polju. Jugozapad Bosne, negde između Dinare i Golije, kad gledate jug i sever, odnosno između Tušnice i Šatora kad gledate istok i zapad. M? Nisu nas na geografiji učili gde je šta? Dobro, da probamo onda ovako. Baka mi je rođena na pravoslavni praznik Ognjena Marija. Išao sam u školu Ivan Goran Kovačić. Naizgled, nema to nikakve veze jedno s drugim, osim što je svoje najpoznatije delo, o ustaškim zločinima, „Jama“,

Dubrovnik u NDH

Dubrovnik je bombardovan 6. aprila 1941. Grad je branila protivavionska baterija na Montovjerni. Veliki broj dobrovoljaca prijavljivao se ali ih vojska nije primila. Izvor: SLOBODNA HERCEGOVINA ; Autor: SAŠA NEDELjKOVIĆ ; april 2019. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Posle rasula vojske franjevac otac Toma Tomašić sa grupom domagojaca razoružavao je na gradskim vratima od Pila vojnike koji su išli svojim kućama. Oružje je prenosio u ustaške centre. Prve nemačke motorcikliste 17. aprila 1941.

Gospava Cijetić, udata Bošković, zvana Prndža: "Da prostiš, ja sam bila u drugom stanju kad me bacilo u jamu..."

Prndža

I ovaj zapis datira iz ljeta 1990. godine. Život joj je ponajviše prošao u samotinji i čamotinji. Sad samuje u Čaprazlijama. Suva kao grana i laka kao perce, a još se ne povija pod bremenom od sedamdeset i pet godina. Živi od dolaska do dolaska sina kojeg je život odavde ispod Drine odveo i udaljio. Krivo joj što unuka ne može češće viđati, ali se ne žali — navikla na patnju i odricanje. Dok govori, stalno je zagledana nekud u daljinu, dolje niz Livanjsko polje, niz samo njoj znane i vidljive drumove niz koje su toliki njeni, dragi i bliski, nepovratno otišli i nestali u krvavim tminama i životnim magluštinama:

Zorica i Vukašin

Zorica Đoković: Na Krsnom putu

Hristos je znao za šta i za koga nevin umire. Nisam sigurna da su naši stari znali razlog svog strašnog umiranja govoreći i vjerujući da „neće krst na krst“. A udario je. Krst. Na Krst. Idući jadovničkom stazom, tim velebitskim Krsnim putem ili Ulicom suza, ali i svakom drugom od bezbroj staza i pruga srpskog mučeništva, pokušavamo zamisliti golgotsku pasiju naših predaka. Zamišljamo bol i jauke, žeđ i znoj, suze i krv. Pitamo se o čemu su razmišljali, čemu su se nadali, koga su se sjećali. Da li su znali da i On skupa s njima ide u tu strašnu smrt? Jer, išao je, naravno, dok su nas, od Njega

Sandra Blagić: Na Šušnjaru

O Đurđevdanu 1941. godine, došlo je do prvog oružanog obračuna između običnog srpskog seljaka i ustaša. Hrvati i Muslimani su upali u selo Kijevo, sa namjerom da prekinu obilježavanje krsne Slave. Nije im pošlo za rukom te su lažirali priču kako se veća grupa četnika okuplja i sprema otpor. Njemački izvještaji svjedoče da su Srbi, naoružani primitivnim vatrenim ali većinom hladnim oružjem, njih oko 1000 odbili njemačko-ustaški napad, ubivši tri njemačka vojnika i mnogo više ustaša. Kreće Pokolj nad Srbima! Kijevski zaselak Sjenokose nestao je u plamenu. Uhapšeno je 450 Srba, od kojih je 100 zadržano u zatvoru, a od tih je 27 streljano u zoru 9. maja. Njihova su

Mirić: Reč Pokolj ne ostavlja ni trun zazora ili nedoumice šta se mahom dogodilo tadašnjem Srbinu

U Beogradu je 18. marta 2019. održana konferencija za medije udruženja Jadovno 1941. na temu: „POKOLj“ – Terminološka odrednica za genocid počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske. Na konferenciji je govorio i Momčilo Mirić, predstavnik Udruženja za odbranu ćirilice „Dobrica Erić“. Transkript i video zapis njegovog izlaganja donosimo u celosti: Naše udruženje za odbranu ćirilice „Dobrice Erić“ u potpunosti i sa ushićenjem podržava ovaj predlog od onog momenta kada smo čuli za njega i kada ga je gospodin Bastašić izložio i otvorio sajt. Ta inicijativa, da se stradanje Srpskog naroda tokom Drugog svetskog rata na teritoriji Nezavisne države Hrvatske nazove imenom Pokolj dovela nas je u situaciju

Masovna grobnica žrtava sela Kometnik i Dobrić, ubijenih 1942. u Voćinu

Zločinac Stier

Ustaški pukovnik Ivan Stier, djed Davora Ive Stiera, zapovijedao je jedinicama koje su počinile masovne zločine nad Srbima iz Slavonije. Pripadnici njegove bojne 1942. ubili su 229 mještana Dereze, od čega 75 djece, a oko još 300 otjerali u logore. Kao jedan od glavnih ustaških operativaca odgovoran je i za pljačku jevrejske imovine i hapšenje Srba iz Osijeka Izvor: PORTAL NOVOSTI 25. marta 2018. ; Autor:Milan Radanović NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Izjava

Nećak: Niko nema pravo da osporava usvojenu odrednicu „Pokolj“

Reagujući na zahtev dela naučne zajednice u Republici Srpskoj da se kao nepotrebna i štetna odbaci odluka Udruženja “Jadovno 1941.” da genocid koji je Nezavisna država Hrvatska počinila nad Srbima u Drugom svetskom ratu bude imenovan kao “Pokolj”, Aleksandar Nećak, eminentni član jevrejske zajednice Srbije zapisao je sledeće: Ako su nam pričali bajke zarad bratstva i jedinstva, dosta je toga. Prerasli smo bajke i zataškavanje istine o svirepom, počinjenom iz duboke neshvatljive mržnje, zločinu. Taj zločin, baš zato što se tvrdoglavo i uporno nastoji da se potisne iz našeg sećanja, mora dobiti odrednicu. I mora svako ko čuje tu odrednicu da zna šta ona znači, a znači užasan, ljudskom mozgu

S druge strane istorije (1): Krvavo kolo Radačkog Brijega

„Kada je nakon prvog plotuna jedan od streljanih, dok mu je krv šikljala iz grudi, uzviknuo ‘Živjela Rusija!’ – prišao mu je Sava Kovačević s pištoljom u ruci i, uz ružnu psovku, ispalio mu nekoliko hitaca u glavu. Dragica Pravica je, na zaprepašćenje prisutnih, proverila da li je smrtna kazna valjano izvršena, pucajući iz pištolja u mrtve ljude. Najtužnije i najružnije bilo je kolo koje se uhvatilo oko pobijenih ljudi, ni krivih ni dužnih…“ O tragičnom 27. februaru 1942. godine, koji pamti Radački Brijeg na Ljubomiru, dugo se i uporno ćutalo. Nedužne žrtve zadesio je udes mnogih koje su ostavljene u dubokoj anonimnosti „pogrešne strane istorije“ – usljed složenih a

Stradanje Srba dobilo ime: Pokolj je srpski Holokaust

Ono što nema ime ne postoji, reči su kojima su se vodili u Udruženju „Jadovno 1941.“ koji su, „kad već neće niko drugi“, javnosti predstavili termin koji bi u svetu za srpske žrtve značilo što i Holokaust (Šoa) za jevrejske. „Svoje ime i prezime imaju žrtve, imaju ga i zločinci, a ime imaju i maljevi, noževi, srpovi… kojima su Srbi ubijani u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj, samo taj stravični događaj nema ime, i mi smo odlučili da to promenimo. Zvaće se Pokolj (sa velikim P), i trebalo bi da ga tako ubuduće nazivaju svi koji ga koriste, od novinara do istoričara koji se tim pitanjem bave“, rekao je na konferenciji

Vasilije Đ. Krestić: ZAŠTO SAM POTPISAO APEL ZA ODBRANU SVETIH SRPSKIH NOVOMUČENIKA JASENOVAČKIH

Ovim odgovorom nemam nameru da polemišem s Veljkom Đurićem Mišinom i to iz više razloga. Prvo zato što smatram da on ni u kom pogledu nije dorastao tome da bude moj partner za bilo kakve naučne i stručne rasprave, bez obzira na to što umišlja da je veliki naučnik, da je nadišao i daleko prevazišao sve istoričare koji se bave srpsko-hrvatskim odnosima i počinjenim hrvatskim genocidom nad Srbima u NDH. Drugo, zato što on nije sposoban da vodi ozbiljne naučne i stručne rasprave, što sve koji ne misle kako on misli, na jedan surov, neotesan i primitivan način obezvređuje, potcenjuje i vređa raznim izmišljotinama, nimalo biranim rečima i neistinama. Umesto

Muke po Hristijanu

Šta da radi prosečan srpski pravoslavni hrišćanin sa višedecenijskim liturgijskim stažom kada čuje svog arhijereja kako ga okrivljuje za ono za šta ne može da bude kriv? Šta da misli kada vidi jasenovačko mučeništvo svojih predaka upoređeno i objašnjenjo narko-leptičkim i LSD vizijama u nekom arhijerejevom predavanju održanom negde u belom svetu, pred stranim auditorijumom? Čemu da se siroti vernik nada kada čuje svog arhijereja kako huli? Da li da vernik tada ispovedi svom duhovnom ocu nastale sumnje u vezi sa tim pastirom? Da li da ipak prihvati pastirsku optužbu i prizna pred sobom i celom srpskom zajednicom nepostojeću krivicu? Da li da usvoji arhijerejevu očinsku pouku o jasenovačkom stradanju

BESPUĆA BLASFEMIJE I NEPOČINSTVA

Mnogi dobronamerni Srbin, što će reći naivan, dobrodušni čovek, apelovaće na srpsko-srpski dijalog u vezi teme o kojoj se ćutalo, po potrebi katkad pričalo, a najmanje radilo tj. ozbiljno i organizovano istraživalo.  Ne shvata naš dobri i napaćeni narod da se nije hladne glave razgovarati sa srpskim izrodima koji bi, onako olako, da ubijaju ubijene goloruke ljude, isturajući predase umesto argumente – Crkvu, nacionalne institucije prvog reda, a jedan čak uporno i svagda i fakultetsku diplomu istoričara. Takvi su možda jednom bili Srbi, ali kad smo im dali priliku da učine dobra dela, videli smo da su zastranili, čineći svesno ili nesvesno neprebolna i neoprostiva nepočinstva. S takvima nema razgovora.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.