arrow up

Služen parastos borcima VRS poginulim na Teočaku

U Bijeljini je juče služen parastos i odata počast za 58 boraca Vojske Republike Srpske /VRS/ koji su u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu poginuli na području Teočaka. Parastos je služen u Crkvi Svetog Đorđa, nakon čega su porodice poginulih položile cvijeće i vijence na centralno spomen-obilježje. Predsjednik bijeljinske Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Darko Stević rekao je da je na području Teočaka za vrijeme ratnih dejstava od 1992. do 1996. godine poginulo 58 srpskih boraca, a najveći broj je živote dao, braneći srpska sela 26. marta 1993. godine i istog dana 1994. godine. „Teočak je jedno od brojnih mjesta-simbola stradanja na braniku Republika Srpske i zato je

Slavili saborci „krvave Azre“

Obeležavanje godišnjice zloglasne 103. brigade HVO u Derventi pogodilo logoraše. Na skupu pravosnažno osuđeni zločinci, kao i pripadnici OS BiH Skandalozno obeležavanje 27-godišnjice od osnivanja 103. brigade Hrvatskog veća odbrane (HVO) u Derventi, koja je za ovdašnje Hrvate viteška, a za Srbe zločinačka, pogodilo je i ogorčilo derventske Srbe logoraše, koji su prošli golgote Rabića i drugih logora, formiranih po upadu vojske Hrvatske aprila 1992. Svečanost je u ponedeljak upriličena na groblju, nadomak bivšeg logora na Rabiću, u organizaciji Udruženja dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Dervenćana (UDIVDR). Na groblju, baš uz objekat nekadašnjeg mučilišta za Srbe, kako je i rečeno, održana je glavna ceremonija polaganja venaca, a misa zadušnica obavljena

Milan Ružić: Ljudi i neljudi

Ja, Ameriko, na dan kada se navršava dvadeset godina od dana kada si ti decu mog naroda počela ubijati, tvojoj deci ne želim smrt, već život Navršilo se dvadeset godina otkako su utihnule sirene, ali jecaji mog naroda su i dalje živi kao da su naši najdraži ubijeni juče. Danas, posle dvadeset godina patnje za onima kojih više nema, oni koji su ih u grob oterali, smatraju se našim najboljim prijateljima i uzeti su za najviše savetnike naroda koji su zatirali. Država, ili države, koja je sebe ustanovila koljući i pucajući na domorodački narod danas više ne kolje i ne puca, već bombarduje, jer je za klanje i pucanje ipak

Dojče vele: Ulice još nose imena ustaških čelnika

Ulice u /zapadnom/ Mostaru i dalje nose imena ustaških zločinaca Mile Budaka, Jure Francetića, Ive Zelenike, Đure Spuževića, Lorkovića i Vokića, te Rafaela Bobana, uprkos presudi Ustavnog suda BiH da su takvi nazivi neustavni. Posljednja inicijativa – peticija o ukidanju naziva ovih ulica u Mostaru, kako navodi Dojče vele, potiče od istoričara i kolumniste Vuka Bačanovića i vlasnika hercegovačkog portala „oskok.info Ivana Šušnjara. Oni od visokog predstavnika Valentina Incka traže da ukine imena ovih pet ulica. Međutim, suočavanje saovom sjenkom prošlosti koči to što je grad već sedam godina bez gradskog vijeća. Vodeće političke partije ne mogu se dogovoriti oko izmjene statuta grada, napominje ugledni njemački medij. U izvještaju se

DIC Veritas: IN MEMORIAM krajinskim izbjeglicama žrtvama u agresiji NATO na SRJ

  Nekada su imali zavičaj koji se zvao Krajina. Vjerovali su da ga ne mogu izgubiti jer su bili pod zaštitom UN-a.U proljeće i ljeto 1995. godine Hrvati im, uz pomoć tih isitih zaštitnih snaga, oteše zavičaj a njih prognaše. Bili su naivni što su vjerovali da “zaštitne snage” njih treba da štite. MAJINO NASELJE, 24.04.1999.  Ivančević Ivan (1992), Volarević Damir (1970), Volarević Radivoj (1972), Ilić Gordana (1924), Ivanović Marko (1995); BATAJNICA, 18.04.1999. Rakić Milica (1996); PALIĆ, 27.05.1999. Alavanja Jeka (1929); SURDULICA, 31.05.1999.  Popović Slavko (1939), Janjanin Bogdanka (1923), Vučković Milanka (1934), Slijepčević Milan (1909), Malešević Danica (1931), Pavković Đorđe (1954), Budisavljević Petar (1939), Napijalo Dragić (1929), Жigić Rade (1947),

Foto: Vladimir Stojaković | Dušan Bastašić: Više učimo o bitkama Romela u Africi nego o stradanju Srba

Dušan Bastašić,: “Pokolj” je srpski “Holokaust”

Kada za nešto nemate ime onda to morate da opisujete, pri tome često nešto dodajete ili izostavite, pa se na kraju sve to izvitoperi ili nestane i zato je važno da naši istoričari i javnost kao “Pokolj” imenuju genocid Nezavisne Države Hrvatske (NDH) počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svjetskog rata. Rekao je to u intervjuu za “Glas Srpske” predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” Dušan Bastašić, povodom odluke ovog udruženja da stradanje Srba od NDH dobije taj poseban naziv. Termin “Pokolj” u svijetu bi za srpske žrtve, kako objašnjava Bastašić, značio kao “Holokaust” za jevrejske ili “Porajmos” za romske žrtve genocida. Kaže da je još prije dvije godine naučnoj zajednici predlagao

Sutra 78 godina od kad je srpski narod rekao „NE“ fašizmu

Sutra se navršava 78 godina od vojnog puča i velikih demonstracija u Beogradu, drugim gradovima Srbije i bivše Jugoslavije koji su odredili sudbinu zemlje i njen dalji put ka bloku zemalja protivnica nacističke Njemačke. Pučem, koji je izvršen 27. marta 1941. godine u jedan čas nakon ponoći, poništen je protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu / Njemačka, Italija i Japan/, a koji su u ime Vlade Jugoslavije potpisali predsjednik Dragiša Cvetković i ministar spoljnih poslova Aleksandar Cincar Marković. Protokol, koji je isprovocirao puč, a potom i masovne demonstracije potpisan je nakon zaključka da je Jugoslavija u strategijski bezizlaznom položaju i da ne može dobiti nikakvu pomoć od saveznika. Uklonjeno je

Dodik posjetio Milju Zečević, majku tri ubijena sina

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik posjetio je danas u selu Sijekovac kod Broda Milju Zečević, čija su tri sina i supruga na kućnom pragu ubile hrvatske snage 26. marta 1992. godine. Majku Milju Zečević posjetili su i ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Duško Milunović i predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Milomir Savčić. Prethodno su brojne delegacije položile vijence kod spomen-ploče u Sijekovcu za 46 srpskih civila – žena, djece i staraca koje su prije 27 godina zvjerski ubile regularne vojne snage Hrvatske sa paravojnim bošnjačko-hrvatskim formacijama. Njegovo preosveštenstvo vladika zvorničko-tuzlanski Fotije služio je u Crkvi Svete velikomučenice Ognjene Marije Svetu arhijerejsku liturgiju i parastos. Regularne snage Hrvatske, sa

Ko je bio Smail-aga Ćemalović, čovek spaljen u Jasenovcu?

„Bosna i Hercegovina će ostati deo Srbije dokle ima i jednog ne samo Šumadinca nego uopšte Srbina u ovoj državi“ „Srpski narod, koji je imao snage, da sruši tri carevine, taj će svakako imati još više snage, da sruši jednog srboždera Spahu […] Srpski narod, koji je dokazao koliko je plemenit, neće sigurno ni ovoga puta poći stranputicom zbog izjava dr Spahe i njegovih drugova“, piše g. Smail-aga Ćemalović krajem 1923. godine, u žustrom obračunu sa vođom bh. muslimana Smail-aga Ćemalović, jedan od najistaknutijih Srba muslimana prve polovine dvadesetog veka, bio je posle Velikog rata u više navrata predsednik Opštine mostarske. Stradao je u Jasenovcu početkom četrdeset pete. Foto: Srpskilegat.rs/Arhiva

Masakr u selu Sijekovcu

Najsuroviji zločin na prostoru bivše SFRJ dogodio se u selu Sijekovac, kod Bosanskog Broda, 26. marta 1992. godine. Hrvatska vojska masakrirala je 250 Roma, od kojih 116 mališana. Najmlađem su bile dve, najstarijem 15 godina. Oni su u konvoju od četiri autobusa pokušali da odu u Italiju i postoje dokazi da su propušteni kroz srpske linije. Niko nije znao šta se s putnicima desilo sve do 2004. kada su ekshumirana 23 dečja tela u Sijekovcu. Svim žrtvama bili su izvađeni organi, a većina je bila obezglavljena! U naselju Sijekovac tog 26. marta 1992. godine pripadnici regularne vojske Republike Hrvatske zajedno sa paravojnim hrvatsko-muslimanskim jedinicama iz Hrvatske i BiH koje su

Vreća brašna ili kako je počeo rat u mom selu

„Sine, nemam od čega djeci napravit uštipke“… Babine riječi zaparale su ćaćine uši. Čekao ih je danima. Znao je šta će se dogoditi. Sredina juna 1992. Koridor prema istoku presječen. Poslije se ispostavilo da su neki oficiri u tim danima pripremali akciju o kojoj se i danas ispredaju mitovi. Na zapadnoj strani haos. Bebe umiru u porodilištu, panika, nevjerica. Mnogi nisu bili svjesni da je rat počeo još u martu. Sve dok nije nestalo brašna. „Idem dok se vratim sa straže. Naći ću negdje vreću brašna, majku joj jebem“. Suludi dani. Na jednom kraju sela postavljena linija. Srbi i Muslimani u rovovima. Ma, nisu to rovovi, to su neke rupice.

NAJAVA: Javni čas – Logor Topovske šupe

Centar za primenjenu istoriju (CPI) poziva sve zainteresovane da se u nedelju 31. marta 2019. pridruže javnom času o logoru Topovske šupe. Okupljanje je predviđeno za 12.00 časova na platou u Tabanovačkoj ulici br. 11. Ovaj javni čas vodiće istoričar Milovan Pisarri, direktor CPI. Učešće je besplatno. U blizini centra Beograda između avgusta i novembra 1941. godine nalazio se logor za Jevreje i Rome poznat kao logor Topovske šupe. Zgrade u kojima su zatočenici smešteni bile su sastavni deo velike kasarne vojske Kraljevine Jugoslavije „Kraljević Andrej“. Prvi logoraši su bili muški Jevreji iz Banata, koje su sa njihovim porodicama lokalni Nemci (folksdojčeri) proterali iz te pokrajine u Beograd; nakon njih

Predlog da NATO leči naše građane obolele od raka

Predložićemo Jensu Stoltenbergu mirno rešenje spora. Ako bismo postigli dogovor da NATO o svom trošku leči građane Srbije obolele od raka u najboljim bolnicima u Nemačkoj i najsavremenijim lekovima, onda bismo odustali od tužbi. Nedavno smo se obratili kancelariji generalnog sekretara NATO-a i on nam je za sedam dana odgovorio da će nas primiti u Briselu oko 15. aprila”, kaže profesor međunarodnog krivičnog prava dr Sreto Nogo, predsednik Udruženja građana „Osiromašeni uranijum”. Dve hiljade ljudi iz Beograda i ukupno četiri hiljade iz cele Srbije obratilo se ovom udruženju sa medicinskom dokumentacijom, posle prošlogodišnjeg profesorovog intervjua za „Politiku”. On je tada apelovao da se jave oboleli od raka iz svih krajeva

RS: Hrvatska da promeni lokaciju za otpad!

Međunarodna konferencija o odlaganju radioaktivnog i nuklearnog smeća na Trgovskoj gori Očekujemo da će Hrvatska preispitati odluku da odlaže radioaktivni i nuklearni otpad na Trgovskoj gori, na granici sa BiH, jer nigde nema da vlasti jedne zemlje žele da zagade takav prirodni biser kakav je reka Una, poručila je juče u Sarajevu Srebrenka Golić, ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS. Istakla je da bi odlagalište radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori zagadilo reku Unu i ugrozilo oko 230.000 stanovnika RS i FBiH, koji vodu za piće crpe iz bazena te reke i koji žive isključivo od poljoprivrede. Reka Una je proglašena prirodnim dobrom i parkom prirode, a u neposrednoj

SA NEBA JE SEJANA SMRT: Ispovesti učesnika najvećih bitaka u odbrani KiM

Dramatična iskustva učesnika najvećih bitaka u odbrani Kosova i Metohije 1999. godine Vreme NATO bombardovanja jedinstvena je bitka u kojoj su učestvovali svi građani SRJ, posebno Srbije. Vojska Jugoslavije imala je u njoj glavnu ulogu, a posebno njene jedinice koje su bile angažovane na odbrani Kosova i Metohije. Treća brigada VJ i njen Prištinski korpus odigrali su herojsku rolu u operacijama na KiM. Bitke na Paštriku, karaulama Košare, Morina i Gorožup, kao i u dubini teritorije jedinstveni su primer herojske odbrane i nesebičnog žrtvovanja svakog oficira i vojnika. Prenosimo autentična sećanja učesnika ovih operacija. Većina ovih ispovesti objedinjena je u ediciji „Ratnik“, čiji je izdavač Medija centar „Odbrana“. PUKOVNIK DUŠKO

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.