Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

Dani(j)el Simić: Bez ikakve šale

Datum objave: utorak, 2 aprila, 2019
Veličina slova: A- A+

Puno njih se ljutilo, što ne raskrinkavam poimence nečasnike koji su kopirali dio Frontalove baze podataka, te svoje latinične, autošovinističke sadržaje, godinama poturaju lažno pod naš azbučni logotip. No, došlo sad i do Vikipedije.

Pitali urednici srpskog podskupa ove sajberenciklopedije, da objasnimo o čemu se tu radi, pošto i oni prate da se latinična kopija pojavila dosta poslije lansiranja Frontal.RS? I, kažem ja Šikuljaku, uskoro ću odgovoriti. Ima tome pola godine. Ako ne i više.

Davno je bilo kada smo spriječili napad iz zasjede, te od tada gotovo pa nikako ne reagujemo na nudiguze, koji se šlepaju na naš lik i djelo. Osobito na moje tekstove iz kopirane baze, nakon što se pojavim negdje na televiziji, pa mi ljudi ime guglaju latinicom.

Nekako me, iskreno, i sramota što sam imao ikakvog posla sa takvima, učinio im u životu, pa da me neko sada sa njima povezuje. Pitaju ljudi, a ja ništa. Gadim se. Rastežem. Kao, čekam sudsku odluku. Pa odluku po žalbi Višem privredenom sudu. Primjetićete da i na molbi upućenoj meni, koja je na naslovnoj fotografiji imenovana kao Izjava, stoji datum još iz februara…

Toliko se meni žuri da se bavim tim.

Obično bih se na pitanja te vrste osvrtao sa: „Toliko smo dobri, da nas kopiraju“.

Najiskrenije, i ovo sad pišem isključivo na zahtjev saboraca sa Frontal.SRB, jer kažu da se 01.04. zna desiti, ukoliko su u tom trenutku prisutni na internetu, da lažnjaci simuliraju nekakvu godišnjicu i kite se našim perjem. Bez obzira što vrhovni gnusnik u ovom lopurdanju, neprestano zove voditelje koji me ugoste na televiziji i kleveće me. Smara to. Ne da mi se, jer kad se dohvatite takvih neduša, makar tastaturom, ruke se dugo poslije osjećaju. Na trulež.

Presuda ukratko – Močević neuspjeli prevarant

Moja Izjava u prevodu znači da se, imena skrivenog iza preduzeća u blokadi računa, nalazi izvjesni Dragan Močević (direktor). Taj me moli da se nagodimo oko količine para koju mi mora dati, jer je izgubio u sudskom sporu pred Privrednim sudom, koji je sam pokrenuo, a koji je presudom dokazao da je on prevarant i uzurpator.

Naime, Udruženje građana Frontal, čiji sam ja predsjednik, osnovano je 2009. godine, kao pravni okvir za portal Frontal.RS. Portal emituje sadržaje od marta/aprila 2009. godine na adresi www.frontal.rs, a od januara 2012. i na frontal.srb.

Frontal je, da sve bude zakonski, 2010. registrovan i kao štampano izdanje kod Ministarstva prosvjete i kulture, pošto internet portal kao pravna kategorija nije postojao.

Ubrzo smo potpuno drugačijom uređivačkom, politikom jedinog ćiriličnog portala zapadno od Drine, te požrtvovanim radom volontera i uz pomoć mnogih pojedinaca, osobito iz medija, privukli ozbiljnu pažnju i stekli mjesto u masmedijskom poretku.

Preplaćena pomoć

Nakon svega toga se pojavljuje taj Dragan Močević, kojem su propali svi medijski projekti koje je ikada pokrenuo, te je u svom nekreativnom očaju uvrtio sebi u glavu da Frontal odnekud pripada njemu. Istina, mi jesmo sarađivali sa njegovom agencijom, ali smo usluge i platili. Uz to, besplatno joj reklame puštali. Dakle preplatili.

Pomogli su Frontal na njegovim počecima i mnogi drugi. Npr. Darko Aleksić, Vlado Trišić ili Saša Savićević, a koji su mnogo, mnogo ozbiljniji medijsko-marketinški igrači od ovog veseljaka. I, dakako, pomogli su nam nemjerljivo više, a da im nikad ništa nijesmo platili.

Pri tom je isti, više puta i pred desetinama svjedoka, molio mene da njegovu pomoć nikom ne pominjem, jer „ima agenciju u Sarajevu, pa će imati problema zbog mene i mojih stavova“. Našli su nam se mnogi, znani i neznani, ali opet im nije palo na pamet da vam zbog toga probaju oteti nešto što godinama radite srcem. Pa onda još i da vas tuže.

Upućen u projekat, ovaj otimač u pokušaju i ljubitelj širenja neistina, mislio je kako je našao način da to izvede. Mi smo družina idealista, slabo finansijski podržana, te je znao da nam ni na kraj pameti nije da dajemo više hiljada maraka na kojekakve zaštite žiga. Bez ičijeg znanja, šalje logotip Frontal.RS Agenciji za intelektualno vlasništvo BiH, da ga zaštiti kao nešto što pripada njemu. Tj. njegovom preduzeću.

Prijatelji, braćo, kumovi

Čim je njegov tajni zahtjev agencija zaprimila, iskoristio je to što se Frontal.RS nalazio na serverima u vlasništvu Duška Angirevića, tada zaposlenika u Prajm komjunikejšns doo (firme kojoj je Portal medija podređena kćerka), te zahtjevom prema istom kao poslodavac, nama pokušao zabraniti pristupne podatke i oduzeti administrativnu kontrolu. Na njegovu nesreću, adresa www.frontal.rs, ne može biti otuđena, jer je moje lično vlasništvo od marta 2009. godine. Frontalu je ustupam bez naknade.

Evo danas, najiskrenije, ne znam šta je bio umislio da će se desiti? Da smo mi vjeverice, te ćemo sjesti na trotoar i plakati? Normalno, izdao sam nalog da adresa promijeni server, no on je nastavio da emituje kopiju našeg portala, lažno se predstavljajući kao mi, ali sa adrese takođe krišom i mjesecima nakon registracije naše zakupljenoj – frontal.ba. Adresi, koja ne da nas nikad nije ni interesovala, već smo namjerno išli na to da okroisano .BA nećemo ni pod razno.

Koliko ovaj pokušaj prevare pravno nema smisla, pokazuje što smo i mi ne puno kasnije, potpuno isti logotip, zaštitili kod te iste agencije u drugačijoj, odgovarajućoj klasi. Što samo po sebi dokazuje da AZIV BiH ne radi svoj posao. Da radi, provjerila bi i vidjela da se ne može zaštiti, jer već postoji drugo pravno lice, registrovano kod nadležnih ustanova, koje koristi taj logotip i mora biti prvo konsultovano.

Logotip uredno plaćen sa računa na račun

U sudskom sporu je lako dokazano da je UG Frontal autoru logotipa, Nenadu Došenu, takođe zaposlenom tada u Prajm komjunikejšns, uplatilo za izradu istog novac na lični račun. To je, potvrdio i izvještaj iz banke, i Došen sam. I Duško Angirević, koji je svjedočio da sam ja autor portala, te da ga je on programirao prema mojim specifikacijama i nacrtima „kao i svakom drugom klijentu“.

Dok su za nas svjedočili njegovi nekadašnji zaposleni, Močević je da pričaju bajke doveo svoje (i dalje) zaposlene, prijatelje i kuma. Zahvaljujući obilju dokaza u vidu zvaničnih dokumenata, a ne burazerskih rekla-kazala mitova i legendi, te Zakonu o žigu koji su na našoj strani, naš pravni zastupnik u ovoj stvari, Miloš Kudra, pripravnik u advokatskoj kancelariji Borisa Stojanovića, nije imao većih problema da dobije prvi spor ovakve vrste kod nas.

Zanimljivo je da se u žalbi poziva na zakonodavstvo BiH, kao nadređeno Srpskoj. Što ja ne bih uradio ni na svoju štetu. Pogotovo jer se sudija pozvala na Zakon o žigu RS, koji, srećom po nas, ima potpuno iste odredbe koje su citirane u presudi, kao i zamjenski zakon kojim su prenešena ovlaštenja.

Frontal sve prvi: Posljedice presude

Ova presuda, osim značaja pri počecima digitalne istorije Srpske, ima kao posljedicu najviše ličnu satisfakciju, za sve nas koji smo čitavu deceniju stajali iza Frontala iz ubjeđenja. Koji smo morali trpiti da se beskarakterci pišaju po našem liku i djelu. Sad se zna konačno, ko je tu lopov i uzurpator.

I to je najbitnije. Pare i onako, zasluženo, idu našim pravnicima.

Koliko god to bili očigledni bezveznjaci, koji se koriste tuđim radom i fondovima zemalja neprijateljskih prema Srpskoj, kako bi zbunili nepažljiviju publiku iz finansijskih motiva; opet je odvratan osjećaj kada vam neko dođe i kaže: Ne mogu da vjerujem da ste to objavili! To se nikad ne bih nadao od tebe…

Sada kroz osmjeh imam spreman odgovor, potkrijepljen sudskom presudom:

Ako nije ćirilicom, nije Frontal! Nema veze sa nama.

Niko ne može zabraniti da koristimo logotip, koji časno i pošteno nosimo na pečatu udruženja od 2009. godine. Bez obzira što je nekom palo na pamet da, bez našeg znanja, krišom isti „zaštićuje“ u Sarajevu. Tako kaže zakon i iz tog Sarajeva. Nažalost, pošto smo mi okupirana zemlja, nametnutih institucija na saveznom nivou, ne možemo ni mi zabraniti bilo šta. Pogotovo uz pomoć agencije koja je zaštitila dva ista logotipa.

Narednih deset godina

Uopšte mi nije jasno, ali stvarno evo pokušavam shvatiti, kako nekom uopšte može pasti na pamet ovako nešto? Ukrade ime i logotip Frontal.RS, organizacije i medija koji se nedvosmisleno, od samog početka, zalaže za upotrebu azbuke i što veći stepen državnosti Srpske, amputira RS, pa sve te nevladinićke mrsimudije preplaćene u svom besmislu od zemalja NATO – objavljuje latinicom?

Šta je smisao?

Izazvati sažaljenje? Smijeh? Upoznati nove ljude i naći partnere za dopisivanje, a možda i nešto više? Zaraditi novac? Zbuniti publiku? Zaglušiti tim stranim novcem, putem sponzorisanih objava na društvenim mrežama, ono što Frontal.RS radi i govori od 2009. godine?

Ako je ovo posljednje, ni u narednih deset godina nemaju šanse. Za deceniju cijelu, nijesmo dali ni cvonjka Fejsbuku i sličnima. A tu smo. Zagrijavajmo stative što se donacija tiče, a ni antiglobalizam nam nije stran.

Sprdnje bez: Kradljivče ne kradi

Preživjeli smo teške klevete, plagiranja, podmetanja; od beskrupuloznih pojedinaca koji su u svojim nečasnim radnjama vidjeli zaradu, pa im je opet bilo džaba. Mućak su. Ćorak. I svi koji imaju posla sa njima.

Sa takvima kao Dragan Močević, čovjek može poslovati samo jednom. Već drugi put ćete biti pametniji. To kažem, bez obzira što nikad nijesam poslovao, ali sam eto, nažalost, učinio neke usluge i imao posla sa takvim humanoidom. A, što je najgore, zapravo je on još uvijek dužan pare meni. Odnosno državi.

Ministarstvo prosvjete i kulture je za štampu moje druge zbirke pripovjedaka, Uslovna Sloboda, uplatilo novac formalnom izdavaču, a zapravo preduzeću koje me tužilo i tužbu izgubilo. Močević je taj novac potrošio jer mu je (kao i vazda) bio blokiran račun i nešto manje od 3.000 KM nikad nije htio isplatiti za štampu, odnosno povukao je novac koji je uplatio i štampao svoje, sada propale besplatne novine Intermeco. Prekršivši ugovor sa ministarstvom.

Kad sam ispisao do ovdje bez povraćanja, mogu reći da mi je drago što je ovoj, napornoj, detaljnoj, dugotrajnoj podvali – došao kraj. I to pravosnažno. No, bilo je neophodno ispričati, razotkriti, da se na to jednom stavi tačka.

Baš na današnji dan, i to bez ikakve šale.

Izvor: FRONTAL.RS


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top