Tragajući za što vjernijim dokumentima kao i za fotografijama Slane (jer mi one koje posjedujemo daju naslućivati da ih negdje ima još neotkrivenih, pa čak i sa Slani susjednih gubilišta) obratio sam se Ministarstvu obrane republike Italije. Zamolio sam da mi se iz njegovog arhiva presnimi predmet pod brojem koji sam posjedovao. Posredstvom naše ambasade u Rimu dobio sam odgovor iz Ministarstva odbrane pod br. 35722 od 10. VII 87. god. u kojem me šef Ureda obavještava da mi nažalost ne može dostaviti fotografije koje su se u ratnoj pometnji izgubile ali da mi dostavlja fotokopiju sačuvanih dokumenata koji se odnose na slučaj Slane. Koristim ovu priliku da se ovim

VOJNO ZDRAVSTVENOJ DIREKCIJI V. ARMIJSKOG KORPUSA P R E D M E T: Izvještaj o privremenim grobljima u našoj zoni. Direkcija za zdravstvo zadužila me da u našoj zoni ispitam privremena groblja da bi se spriječilo eventualno zagađenje voda te da se izvrši ispitivanje uz pomoć obojenih kemikalija. Izvještavam: P r v i d a n: 1. IX 1941. – Kretanje: Crikvenica – Senj – Gospić – Perušić – Pazarište – Perušić – Bunić – Perušić – Gospić. Otputovao sam iz Crikvenice u 6.30 sati automobilom br. 1514; stigao u Senj u 8 s, gdje sam se predstavio u Komandi divizije »Re« predavši im pismo br. 03/4145 s datumom od

U središte otoka Paga ucijepila se dugačka uvala u koju se ulazi sa sjeveroistoka, iz Planinskog kanala, kroz »Paška vrata« koja su se rastvorila između dva rta, Svetog Nikole i Svetog Krištofora (Jedan i drugi svetac, prema kršćanskom vjerovanju, bdiju nad putnicima, posebno mornarima i ukazuju im pomoć ako im se obrate). Slana se nalazi na onom dijelu brda koji završava Svetim Krištoforom ili bolje: onaj dio brda na kome se događao zločin počinje sa uvalom Slana i vodi prema svetioniku na kraju rta gdje je crkvica Sv. Krištofora. Ovaj brdski hrbat zariven u more Planinskog kanala, dugačak je oko tri kilometra. Čitav je jedna zajednička grobnica, samo djelomično istražena,

Ne mali napori odgonetavanja istine Pridružujem se svim onim građanima koji su tokom jeseni 1985. god. na stranicama riječkog »Novog lista« pratili prikaz o SLANI pod naslovom PAKAO U KAMENOJ PUSTINJI i zahvaljujem drugovima Borisu Ostojiću i Mihajlu Sobelovskom što su našli načina i uložili truda da, nakon četiri decenije od stravičnog događaja u ustaškom koncentracionom logoru SLANA na Pagu, sakupe ponešto mogućeg što se o tom logoru može naći, posvjedočiti ili reći kao dokaz, sud ili legendu stvorenu nad neviđenim do tada zlom u našem vremenu. Jednako toliko zahvalnosti urednicima koji su na stranicama »Novog lista«, objavom ovog materijala, na primjeran način otvorili neograničenu anketu o ovom jezovitom događaju.

The contents and topics of “CHARON AND DESTINIES” are historical literature on the Second World War which was initiated by nationalist and fascist ideas based on domination through liberation of your own people and enslavement of other peoples, through genocide and confiscation of property. Talking about the camp on the island of Pag, founded by the Ustasha authorities of so-called Independent State of Croatia (Nezavisna država Hrvatska – NDH), the book covers only the implementation of fascist Ustasha idea over Jews and Serbs in the first months of the persecution. The contents of the book do not cover the whole persecution over the territory of the war-time creation of NDH,

In order to find solid data on where, when and how the Pag Ustasha link with the organization of the concentration camp on SLANA started, just as the cunning schemes and scarce words through which these organizers are avoiding confession leave us without more simple data, we need to take a look at circumstances under which Ustashas took over power in Pag on June 10, 1941 (mayor, camp commander, commissioner). “Nedjelja” (Sunday) an Ustasha newspaper in its May and June 1941 issue featured a letter from the clergyman we mentioned before, the Ustasha organizer, Josip Felicinović, who wrote, in detail, about those (war) days of April as well as later