arrow up

Skandal u Hrvatskoj! Prijavili Srbe zbog postavljanja pravoslavnog krsta na Pagu 

“Domovinski pokret” podneo je prijavu zadarskoj policiji i komunalnom redarstvu Grada Novalje zbog aktivnosti Dušana Bastašića i Momčila Mirića, članova udruženja “Jadovno 1941”, koji su na ostrvu Pag postavili i obnovili pravoslavni krst na lokaciji mesta stradanja Srba tokom Drugog svetskog rata. Na snimku objavljenom na društvenim mrežama, na kojem obnavljaju krst, oni su pozvali i na finansijsku pomoć udruženju građana “Jadovno 1941”. “Domovinski pokret” smatra da to navodno potvrđuje da motivi ovog aktivizma, kako kažu, “nisu verske, već političke prirode”, zbog čega zahtevaju “brzu i odgovarajuću reakciju nadležnih institucija”, prenosi Zadarski list. O ovom slučaju govorio je u Hrvatskom saboru poslanik Domovinskog pokreta Predrag Mišić, koji je “upozorio” na

Panorama_Veliko_Palanciste.jpg

Ok­to­bar na Ko­za­ri 1942. je bio cr­ven od kr­vi

Pri­je­dor – Usta­ški zlo­čin u ko­zar­skom se­lu Ve­li­ko Pa­lan­či­šte, 22. i 23. ok­to­bra 1942. go­di­ne, ka­da je li­kvi­di­ra­no vi­še od 400 me­šta­na ovog i su­sed­nih me­sta, opi­san je u mno­gim iz­ve­šta­ji­ma, knji­ga­ma, isto­rij­skim do­ku­men­ti­ma i sve­do­če­nji­ma ma­log bro­ja pre­ži­ve­lih. Piše: Milan Pilipović O to­me, Udru­že­nje „Ja­dov­no 1941” pi­še: „Ka­da su usta­še za­vr­ši­le po­kolj mu­ška­ra­ca, po­če­li su sa od­vo­đe­njem gru­pa že­ne i de­ce uglav­nom na istu lo­ka­ci­ju, ali i u za­se­o­ke zva­ne Je­ze­ri­ne i osta­le de­lo­ve bli­že oko­li­ne. Na­čin kla­nja i ubi­ja­nja bio je sli­čan, s tim što su mla­đe že­ne i de­voj­ke bi­le pr­vo si­lo­va­ne, a za­tim su ubi­je­na de­ca sta­vlja­na na ma­sa­kri­ra­ne doj­ke maj­ki, a kod de­vo­ja­ka, na­kon di­vljač­kog iži­vlja­va­nja

Milan Ružić

Milan Ružić: O srpskom stradanju

Posećujući mnogobrojna mesta stradanja, shvatio sam da je nama Srbima zabranjeno da imamo svoja i da ih tako nazivamo. Zabranjeno nam je od strane drugih, ali što je najgore, zabranili smo ih i samima sebi. Gde god smo stradali, to nije bila jedina cena koju smo platili, već je to stradanje našeg naroda poslužilo da se predstavi kao stradanje nekog drugog naroda koji smo, navodno, mi ubijali. Svako stratište je bilo izgovor za novi teror nad Srbima, ili za novo prećutkivanje nacionalne istorije zarad nekakvih nadnacionalnih interesa u koje je verovao samo narod koji je svoju naciju tako izdavao, tačnije Srbi. Mesta naših stradanja nisu sva ni obeležena. Umesto da

Olivera Šekularac: Prepolovljena je zemlja i prepolovljeni mi

E moj deda, procvetao mi je naš dren u tuđini. I njega sam krišom prenela, brat me je sa njim ispratio. Kažu da zemlja pamti. U osvit novog dana koji se lagano od noći odvaja, ovde na severu Holandije, gde su i jutra siva… Beli papir držim u ruci, svetliji od svitanja. Prvi dokument dedin, koji me svu noć suzama obavija… Smrtni list, deda i ja. Prvi put nešto opipljivo, njegovo. Javljam svima da sam to preko prijatelja dobila. Srećna kao da sam dedu zagrlila, a ne list hartije kao parče svetinje prigrlila. Pa ne znam vide li me oči njegove, neviđene. Sa smrti smo odrastali, uvek je bila blizu.

Saopštenje – zločini nad Srbima

DISKRIMINACIJA, SATANIZACIJA I OPTUЖBA SRBA ZA GENOCID Advokatska kancelarija Radić:Zločini nad srpskim stanovništvom na području Srebrenice dokumentovani su u:    1. „Memorandumu o ratnim zločinima i zločinima genocida u Istočnoj Bosni (opštine Bratunac, Skelani i Srebrenica) počinjenim protiv srpskog stanovništva od aprila 1992. do aprila 1993. godine“ (1) predatom 2.6.1993. Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija;    2. Tužbi/Protivtužbi SR Jugoslavije podnetoj Međunarodnom sudu pravde protiv BiH zbog genocida od 23.7.1997. godine (2) i    3. 250.000 dokumenata (dokaza) – koje je Javno tužilaštvo za ratne zločine (JTRZ) pre 17 godina (28.04.2009.) od Ministarstva pravde. (3) Ta dokumentacija nije procesuiarana ni u SB UN, ni u Haškom tribunalu, niti u Međunarodnom sudu pravde. Pored

JEZIVI NEMAČKI MASAKRI U OKTOBRU 1941. BILI SU DEO VEĆEG PLANA ZA ISTREBLJENJE SRBA

Nemački plan za istrebljenje Srba počeo je da se sprovodi masakrima u oktobru 1941. u Jadru i u Kraljevu kao odgovor na vojne uspehe ujedinjenih ustanika koji su u Srbiji oslobodili teritoriju na kojoj je živelo oko milion stanovnika! Hitler je 16. septembra 1941. naredio kontraofanzivu praćenu sistematskim terorom nad civilima. Neposredni komandant zločina general Franc Beme 25. septembra 1941. naređuje: „Ako ovde ne postupimo svim sredstvima i s najvećom bezobzirnošću, naši će se gubici penjati do iznemoglosti. Vaš zadatak je da prokrstarite zemljom, u kojoj se 1914. potocima lila nemačka krv usled podmuklosti Srba, muškaraca i žena. Vi ste osvetnici tih mrtvih. Za celu Srbiju ima se stvoriti zastrašujući

Đurđica Dragaš: LIČKA TORBA

U torbu stade komad kruva i slutnja crna, od čoje crnja. Tkale su je ruke mlade. Niti sunca u nju splele. Crvenom oživele, zelenom okadile. Tkale su je ruke devojačke. U rese joj pesmu skrile. Crvenom se ružom radovale, žutim klasjem k nebu vile. Izatkale ruke mlade, torba ličku, nadu devojačku. U miraz je iz kuće ponele. Nakićenu, opevanu, suzom ispraćenu. Zamirisala torba na jabuku zrelu. Na dečje ruke i kosu plavu. Ruže se crvene životu radovale, zelena trava tabane milovala. Rasla je torba k’o kuća puna. Жitom se kitila, Injem sokolila. Potokom bistrim umivala. Al’ svanu jutro nesvanulo. Razli se mrak po zemlji ličkoj. U torbu stade komad kruva

Ekološka svijest u Hrvatskoj 1941. i 2026. godine

Razvoj ekološke svijesti u Hrvatskoj ima svoj decenijama dug kontinuitet i danas je na zavidnom nivou. Piše: Dušan Bastašić Svjedoci smo bure koja se proteklih dana digla u Hrvatskoj zbog mogućeg zagađenja voda i okoliša sa vrlo izvjesnim teškim posljedicama po zdravlje stanovnika, stoke i usjeva. Ustanovljeno je da je godinama unazad, nezakonito, kriminalnim radnjama na područje Gospića i obližnjeg Divosela dovožen opasan otpad. Dio tog otpada je zakopan a veći dio je godinama bio izložen padavinama koje su opasne materije odnosile u tlo koje je na tom području kraškog tipa. I posljedično, zagađuje se tlo i podzemne vode a time i ponornice od kojih su najpoznatije Lika i Gacka.

nikola_krajnovic.jpg

Nikola – zauvijek beba

Nikola nije doživio i proslavio svoj drugi rođendan, ostao je beba, dječak, mališan, u Božjem naručju za cio život. Majka Jelena rodila je Nikolu negdje oko Nikoljdana 1939. godine u porodičnoj kući u Čitluku, selu kraj Divosela, kotar Gospić. Da li je ime dobio po ocu Nikoli ili po Svetom Nikoli, nije mi poznato. Majka mu je umrla desetak dana po porodu. Imao je dvije starije sestre – Nadu i Milevu. Nakon smrti Nikoline majke njegov otac se oženio – Smiljom. Nikola je kao najmlađe dijete i prvi rođeni muškarčić nakon dvoje ženske djece bio mezimac.   Idiličan seoski život porodice Krajnović i djetinjstvo malog Nikole brutalno je prekinula ustaška

PRVO NOVČANA KAZNA, A ONDA – PROTERIVANJE!

Hrvati spremili novi udar, a u fokusu su OVI LJUDI IZ SRBIJE Kritičari ovog pristupa smatraju da bi on mogao da naruši slobodu izražavanja i loše utiče na imidž Hrvatske kao turističke destinacije, ističući potrebu za jasnim granicama između govora mržnje i prava na mišljenje Poslanica Dragana Jeckov upozorava: “Ljudima treba omogućiti da imaju mogućnost izbora… sve to pod uslovom da se zaista ne radi o govoru mržnje, koji apsolutno smatram da treba osuditi” Pre nego što dobiju priliku da nastupaju u Hrvatskoj, strani izvođači moraće da prolaze dodatne provere – to traži Udruženje hrvatskih branitelja. Od nadležnih institucija očekuju propise kojima bi se, kako navode, sprečili nastupi javnih ličnosti

Oslobođeni Jasenovac

Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjeti. Bili su posljednji dani aprila, lijepi dani, nebo vedro, sunce grije. Godina je 1945. A rijeka… to je rijeka Una niz koju idemo. Autor: Ćamil Sijarić Ono nekoliko gradića i naselja niz ovu rijeku oslobođeno je od ustaša i Nijemaca: Bosanski Novi, Dvor na Uni, Kostajnica i Dubica. Sa lijeve strane puta niz koji idemo brda su, a tamo iza brda topovi su – čuju se nekako kao ispod zemlje. Znamo da je put pred nama miniran, ali nikako ne možeš znati na kojem su mjestu postavljene mine, pa ideš onako na svoju sreću… Ispred podne – a

Đurđica Dragaš: Povratak kući

Pitaju me gde sam bila do sad… Saginjem glavu… Sama sam…. Slušam ptice… Pitaju me gde sam bila do sad… Ćutim… Pružam ruke ka nebu, čini mi se da dodirujem ivice oblaka.. Osećam njihovu paperjastu mrežu pod prstima. Smeše mi se, nestalni, nežni, daleki.. Pitaju me gde sam bila do sad… Saginjem glavu… Koračam kroz divlje trave, kupine mi se penju uz noge… Milujem njihovo trnje… Nebolno je, kao da samo želi da mu budem blizu, da oseti ljudsku kožu, toplotu, ritam mog srca .. Pita me gde sam bila do sad… Plačem.… Čujem čekrk sa bunara… Trčim…željna, srećna, opijena.. Čeka me kanta puna vode… Ne razmišljam, ne pitam…pijem, gasim

VELEBIT – SRPSKO SVETILIŠTE

Ne krivite Velebit, ne zovite ga nesrećom srpskom, ne zovite ga prokletim. Kriv je zao čovek. „Velebit je jedna od onih čudnih planina, koje i u svom imenu i u svom spoljnjem izgledu nose nešto mitskog, paganskog, nešto sveštenog, uzvišenog, povezanog sa verom i obožavanjem velikih prirodnih sila, kao one antičke, klasične planine, koje su proglašene sedištem bogova ili personifikaciju jednog od njih, često najjačeg, najsilnijeg. Impozantan, stamen, vidljiv sa najdaljih strana kopna za sobom i mora pred sobom, on, sav tamno-modar, u svojim vrhovima osvetljenim snegom i suncem, čuva još uvek tragove nečeg devičanskog, božanstvenog, večnog. On može da bude naš Olimp i Parnas, naša Ida i Kavkaz, kao

SUZE SA NEBA

Kod svakog pominjanja Stoca i Vidova polja, sa suzama  izađu  pred oči slike sa vidovdanskih pomena, sedamdesetih godina u Stocu, na kojima je sveštenik, okružen staricama u crnini, dugo čitao spisak žrtava, ustvari sva srpska imena iz Hercegovine: „Jovu, Simu, Dušana, Mihu, Šćepu, Lazara, Danila, Gojka, Ristu,  Milana, Iliju, Todora, Mitra, Savu,..   Na  vrelom podnevu, iz  ko zna  kako  pristiglog oblaka, prolilo se  nekoliko  kapi,  na  šta  mi  se  otelo iz  usta:„Evo kiše!“   Jedna  od  tih  izmučenih  majki,  koje su  svašta  preživele  ali  nikada  nisu  bile  u  očaju,  bolno me opomenula: „Sine, nije kiša  već suze  s’neba!  Na današnji  dan  uvijek  ka’ne neka.“   Ovo sam naučio za ceo život! U

Na stratištima u Bihaću ustaše ubile 384 studenta i đaka

Na stratištima u Bihaću počinjena su svirepa ubistva Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a jedan podatak o žrtvama rata u tom mjestu od 1941. do 1945. godine govori da su ubijena 384 studenta i đaka, izjavio je paroh bihaćki Slaviša Milinović. Milinović je rekao da je mnogo srpske djece iz Bihaća stradalo od ustaša, ali da tačan broj nije upisan. On je istakao da su djeca ubijana na najsvirepije načine – klanjem, strijeljanjem, bacanjem u jame, prebijanjem i odsijecanjem dijelova tijela. – Jedan podatak koji govori o žrtvama rata u Bihaću 1941-1945 kaže da su 384 studenta i đaka stradala, dok je postradalo 2.200 izdržavanih lica, što znači da je

NAJNOVIJE VIJESTI

Čudesna formula

Ta formula traje skoro stotinu godina, primenjuje se rutinski, predvidljiva je, deluje

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.