
MILOŠ MARKOVIĆ: Biti ravnodušan prema Prebilovcima, znači biti bezdušan!
Od Prebilovaca je ostalo samo ime, od ljudi – niko! Ni dete u kolevci iz 62 familije kojima posvećena su Ugašena ognjišta! Gotovo svi su, u jednom danu, preseljeni u jamu! Više od pola sela, njih oko šest stotina, našlo je zajedničku grobnicu u jami u Šurmancima. Bio je lep dan, letnji dan, šesti avgust. Prethodnih i u danima poslije šestog avgusta, u Prebilovcima i okolini ubijeno je oko dve stotine Srba iz ovog najtragičnijeg srpskog sela. Tih dana i Neretva je tekla obojena ljudskom krvlju. Piše: Miloš Marković Ima nešto čudesno, fatalističko u tom 6. avgustu. I samo sunce, u zemlji gde izlazi, tog datuma je videlo Hirošimu, a













