arrow up

SAOPŠTENJE UDRUЖENJA KOZARČANA U BEOGRADU

Na nikada isceljene rane, Kozarčanima, ali i svima onima koji baštine sećanje na ove mučenike, dodata je nova doza soli. Nepoznati učinioci su, sumnja se, početkom ovoga meseca uklonili spomen ploču kojom je obeleženo mesto na kojem su pohranjena tela oko 6.500 žrtava fašističkog terora, dominantno Srba, mučenih i ubijenih u prihvatnom logoru Zemun u periodu od 1942. do 1944. godine. Ovaj logor, za nas Kozarčane, značajan je po tome što je veliki deo umorenih, koji nađoše svoju večnu kuću na Zemunskom groblju, doveden sa terena Kozare i Potkozarja. Na nikada isceljene rane, Kozarčanima, ali i svima onima koji baštine sećanje na ove mučenike, dodata je nova doza soli. Udruženje

Danas Sveti Petar Dabrobosanski

Srpska pravoslavna crkva proslavlja danas Svetog sveštenomučenika Petra Dabrobosanskog. Sveštenomučenik Petar /Zimonjić/, mitropolit dabrobosanski, sin je vojvode i sveštenika Bogdana Zimonjića. Rođen je u Grahovu 24. juna 1866. godine.  Monaški postrig primio je 6. septembra 1895. godine. Za episkopa zahumsko-hercegovackog hirotonisan je i ustoličen u Mostaru 9. juna 1903. godine. Poslije odlaska u mirovinu mitropolita dabrobosanskog Evgenija /Letice/ postavljen je kraljevskim ukazom od 7. novembra 1920. za mitropolita ove eparhije. Po izbijanju Drugog svjetskog rata, savjetovano mu je da se skloni u Srbiju ili Crnu Goru. On je na to odgovorio: “Ja sam narodni pastir, te me veže dužnost, gdje sam dijelio dobro sa narodom, da isto tako i zlo

Godine njihove i moje

Njihove godine teku bez njih, a moje sa mnom. Piše: Cvijeta Radić Brojne prođoše. Njihove godine odavno teku bez njih. Sve ih je presekao isti dan. Jovanov četvrti. Četvrti mu bio od rođenja. Nisu mu se imali kad dani premetnuti u godine. Kao ni Milanu. On jedva mesec sastavio. Prvi. Od tog dana, četvrtog Jovanovog i tek navršenog prvog meseca Milanovog, svima im se broje samo godine bez njih. Svi nanizali jednak broj. Po tome su vršnjaci. Moje godine se još broje samnom od one prve kad svet plačom pozdravih. Tada su se srele naše godine i od tada teku zajedno. Zagrljene. Spojio ih praotac naš kome imena niko ne

Hronika temeljno pripremanog zločina

Jasenovac je mesto koje je postalo sinonim nacionalne traume. Ali bez sećanja i na žrtve na ostalim stratištima, buduće generacije neće moći da sagledaju tragediju i razmere zločina nad Srbima u NDH Piše: Marko Lakić Jasenovac je najstrašnija srpska reč. To je bila fabrika smrti na balkanski način. Brutalna i primitivna. Potpuna suprotnost nemačkoj industriji smrti koja je bila pedantna, administrativna i hladna. Jasenovac je bio sušta suprotnost. Tamo je sve bilo lično. Zločine su vršili pojedinci. Oni su žrtve gledali u oči. Takmičenja u klanju, maljevi, budaci, bajoneti… Zbog toga je to mesto postalo sinonim nacionalne traume. Ali, baveći se Jasenovcem i odbranom obima tragedije na tom mestu, koju

GENOCID NAD SRBIMA KORDUNA: STRADANJE PECKE I PERNE U JESEN 1941. GODINE

U ranu jesen 1941. godine prostor Korduna bio je poprište sistematskog zatiranja pravoslavnog srpskog stanovništva. Ustaške snage Nezavisne Države Hrvatske, sastavljene od hrvatskih i muslimanskih jedinica sa područja Vrginmosta, Gline i susjedne Velike Kladuše, sprovele su masovne kaznene ekspedicije kroz srpska sela, ostavljajući iza sebe spaljena ognjišta i stotine zvjerski pobijenih civila. POKOLj I ZATIRANJE SRPSKOG SELA PECKA Stradanje mještana sela Pecka započelo je u ljeto 1941. godine, kada su ustaše 3. avgusta pobile 56 srpskih seljana. Novi, još suroviji talas pogroma uslijedio je od 13. do 17. septembra iste godine. Tokom ovih pet dana ubijena su 43 pravoslavna srpska stanovnika, mahom žene, djeca i starci koji nisu uspjeli na

Srpska pravoslavna crkva proslavila Svete novomučenike jasenovačke

Srpska pravoslavna crkva je 13. septembra proslavla Svete novomučenike jasenovačke, u znak sećanja na Srbe i druge žrtve stradale u sistemu ustaških logora Jasenovac tokom Drugog svetskog rata. Jasenovački novomučenici su među najbrojnijim stradalnicima koje Srpska pravoslavna crkva liturgijski proslavlja. Sveti arhijerejski sabor SPC kanonizovao ih je 2010. godine, a njihov praznik ustanovljen je za 31. avgust po julijanskom kalendaru, odnosno gregorijanskom 13. septembra. Centralna proslava praznika održava se u manastiru Jasenovac, gde se služi Sveta arhijerejska liturgija i održava pomen žrtvama. Sistem ustaških logora Jasenovac postojao je na području tadašnje Nezavisne Države Hrvatske tokom Drugog svetskog rata. U njemu su zatočeni i ubijani Srbi, Jevreji, Romi i pripadnici drugih

TRAJNI PEČAT ISTINE O ZLU: Snima se film “Ognjena Marija Livanjska” o ustaškom pokolju 1.587 Srba u selima oko Livna 1941. godine

Zlo koje su ustaše počinile na početku Drugog svetskog rata u selima oko Livna u BiH, kada su u jame bacili 1.587 Srba – muškaraca, žena i dece, biće “zapisano” i na filmskoj traci. Okrutne zločine, kroz razgovore sa preživelim svedocima, prvi je opisao novinar i publicista Budo Simonović u knjizi “Ognjena Marija Livanjska”. Sada RTS snima dokumentarno-igrani film istog naziva, po scenariju Nataše Drakulić i u režiji Saše Gabrića. Tako će ustaško zlo iz dvadesetak jama, iz kojih je neobjašnjivim čudom živa izašla nekolicina stradalnika, dobiti još jedan, trajni pečat istine. Ustaško zlo u Livanjskom polju rascvetalo se već u proleće 1941, čim je formirana Pavelićeva NDH. Kako piše

Olivera Šekularac: Ko voli istinu, sve voli

Mojim precima je večnost dana. Ubili ste njih, ubili ognjišta, al’ Vaskrs ne biva bez rana. Dočeka me jutros drenov cvet, Na severu zemlje lala Ote se suza prađedovska zauvek. Zna i ona da dren nije samo drvo, da dren nije samo cvet. Kaži suzo, zašto sama padaš, Ko još plače na cvetanje rano? Onaj kom je preklan svet, Ko ne pamti rodnu kuću, Ni iznad nje ptice let. Ne plačem to ja od tuge, Mojim precima je večnost dana. Ubili ste njih, ubili ognjišta, Al’ vaskrs ne biva bez rana. Kada vam ponekad strah dođe, Kome se pomolite Vi, Kojima je (oduvek) pradedovski zanat bio srbosjek. I ne pišem

Ciganska je tuga pregolema

Sećanje Gavrila Vinčića (94), jedinog živog svedoka odvođenja 97 Roma iz porodice Familić iz Molovina u leto 1942. godine. Piše: Robert Čoban Jutro 17. juna 1942. Na ivici šume na kraju sremskog sela Molovin nalazile su se kuće od čerpića i zemlje u kojima su živeli Romi čuveni po najboljim tamburaškim bandama koje su svirale u celoj Jugoslaviji. Svi su nosili jedno prezime – Familić. “U tom njihovom naselju bio je jedan veliki debeo orah pored kojeg su oni svako veče svirali, a mi Srbi, momci i devojke iz sela odlazili smo tamo da učimo da igramo! Jako smo lepo živeli sa njima i družili se!”, dok sedimo u vinariji njegovog

KAZIVANJE SIMA BOJBAŠE IZ GLUŠACA: U Jasenovcu su mi stradali majka Bosa, baba Mara, brat Milorad, sestra Danica i tetka Milica

Selo Glušci se nalazi u opštini Metković, u dolini rijeke Neretve, na samoj granici sa Hercegovinom. To je jedino čisto srpsko selo na prostoru od crnogorske granice na Debelom Brijegu, pa sve do Zadra, Šibenika i Knina. Pred Drugi svjetski rat brojalo je preko 200 stanovnika, a sada ih tamo ima oko 40. U logoru Jasenovac stradalo je 90 žitelja ovog mjesta, pretežno žena i djece. Porodice koje tamo žive su: Bojbaše, Pucari, Vukovići, Arnauti, Likići i Stanići, a u zaseoku (koje pripada Hercegovini) su Brstine. Nema nikakve razlike, u mentalitetu, običajima i svim ostalim karakteristikama ovih ljudi, sa ostalim Srbima iz Hercegovine. Ja sam, kao dijete, doživio ono što

Na zemunskom groblju oskrnavljena grobnica Srba postradalih u Prihvatnom logoru Zemun

Spomen ploča postavljena podno Časnog krsta uz masovnu grobnicu ne manje od 6.500 Srba, uklonjena je od strane nepoznatih lica. Skrnavljenju spomen obeležja civilnim žrtvama rata i antifašističkim borcima na području Republike Hrvatske, svedočimo od početka 90-tih do danas. Poslednji takav primer je razbijanje Spomen ploče žrtvama logora Slana i Metajna u uvali Slana na ostrvu Pagu, manje od mesec dana nakon što je po četvrti put obnovljena. Slično postupanje na području naše Srbije, u Zemunu, nedaleko centra naše prestonice, nismo mogli da zamislimo. Taj zločin predstavlja bolan presedan, uvredu za žrtve, njihove potomke i poštovaoce. Decenijama je skrivana istina da u zajedničkoj grobnici na groblju u Zemunu, na delu

Uskočka šuma - ekshumacija

Predmet: Izveštaj o ekshumaciji žrtava ustaškog logora u Staroj Gradišci

Izveštaj Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Vojvodini – Povereništvo za okrug Sremski u Zemunu od 23. aprila 1946.  Državnoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Beogradu, o rezultatima ekshumacije žrtava ustaškog logora u Staroj Gradiški[1] ZEMALjSKA KOMISIJA ZA utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Vojvodini POVERENIŠTVO ZA OKRUG SREMSKI U ZEMUNU Broj 397 Predmet: Izveštaj o ekshumaciji žrtava ustaškog logora u Staroj Gradiški[2] DRЖAVNOJ KOMISIJI ZA UTVRĐIVANJE ZLOČINA OKUPATORA I NJIHOVIH POMAGAČA BEOGRAD Smatrajući za važno da se i pre početka rada upoznam sa pojedinostima i svim predradnjama ove ekshumacije odmah sam otputovao, i 14. IV 1946. god. u 9 sati

Jadovnička priča o Milici i Kati

Pajo je napravio drveni sanduk, svezao ga na motor i sam dovezao majčine kosti na rodni Kordun. Na Crkvištu, pravoslavnom groblju stanovnika Vojnića i okoline, stoji spomen obilježje porodice Petrović iz sela Knežević Kosa. Među njima je i spomenik Petrović Milici (1920-1941) i njenoj majci Petrović Kati (1896-1941). Ipak, Miličine kosti ne miruju na ovom groblju. Katine su kosti prenešene ovamo 1968. godine iz Like. Ovo je priča o njima… Prababa po ćaćinoj strani mi je iz kuće Petrovića iz sela Knežavić Kosa. Pavao Petrović “Pajo” je najstariji izdanak te familije. Predsjednik je, kako to danas kažu antifašističke i boračke organizacije (SABAH) u Vojniću. Jedan od posljednjih boraca “onoga” rata, u

TO JE NAMA LIKA

Eto, došla sam ti Liko, došla na moju dedovinu, na moja dva roda, dva prezimena, dve krsne slave – Svetog Nikolu i Svetog Đurđa, dva imanja, dva kućišta i dva praga u korovu. I niko mi se nije obradovao… Niko me nije ni poznao… Piše: Gordana Dostanić „Došla sam ti, Liko! Da li sam domaćin ili gost?…“ – govori Olivera svoju priču nad prijebojskom jamom Golubnjačom. Meni je posle dugo odzvanjao u ušima samo taj početak njene priče o Lici: „Došla sam ti, Liko…! Došla sam ti, Liko…!“ Onda sam u sebi te reči šapatom ponavljala i pitala se zašto ih ponavljam i zašto sam joj došla. Kako mnogo radosti,

Đurđica Dragaš: NEIZBROJANI

Mnogo nas je… mnogo više nego vas!! Pitate koliko nas ima,tražite nam imena…. Mi smo neizbrojani, bezimeni.Sa nama spavaju nerođena deca i presahle majčine grudi.Iza nas ostaše pusta sela,izgubljena stada i neuzorane njive.Iz naših kostiju raste trava po kojoj gazite.Iz naših očiju pobeže nebo pod kojim hodate. Naša je krv na klasju što zri u kasno leto, na kućnim pragovima gde nas nađoše zveri.Naš pepeo samuje na zgarištima. U svakom smo drvetu, listu, cvetu,u proleću što nas probuditi neće.U svakoj pahulji što se ledi na prozoru. Naša duša je u kamenu što ga bacate na nas,u svakoj gruboj reči,u zaboravu kojim nas ubijate ponovo. Al’ mi vas pratimo, nevidljivi, lagani,

NAJNOVIJE VIJESTI

SUZE SA NEBA

Kod svakog pominjanja Stoca i Vidova polja, sa suzama  izađu  pred oči

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.