arrow up

OTVORENO PISMO I JAVNI POZIV ZA OBNOVU PRAVOSLAVNE SVETINJE U DONJOJ GRADINI

Molimo da se pitanje obnove hrama Svetog Spasa ponovo razmotri u duhu pijeteta prema mučenicima, odgovornosti pred istorijom i svete misije Crkve da bude čuvar pamćenja i uteha stradalnima. Njegovom VisokopreosveštenstvuArhiepiskopu banjalučkom i Mitropolitu banjalučkomG.G. Jefremu Molba za ponovno razmatranje obnove hrama Svetog Spasa na prostoru Donje Gradine Vaše Visokopreosveštenstvo, Sveti vladiko, Obraćamo Vam se sa dubokim poštovanjem prema Vašoj arhijerejskoj službi i sa osećanjem odgovornosti prema našim mučenicima, istorijskom pamćenju i budućim pokolenjima. Ovo javno obraćanje nije upućeno kao kritika, već kao molba i duhovna inicijativa da se ponovo razmotri jedno važno pitanje, pitanje obnove hrama Svetog Spasa na prostoru Donje Gradine. Selo Donja Gradina, koje danas čuva sećanje

Gordana_Dostanic.jpg

Za pomen žrtvama ili Ognjena Marija 1941. godine

Prolaze decenije i polako odnose svedoke i dokumenta. Neke jame i stratišta su ostala neotvorena, a žrtve bez sveće i opela. Piše: Gordana Dostanić U leto 1941. godine u kraškim jamama Dinare, Golije, Staretine, Tušnice, Kamešnice, u čelebićkoj školi, livadi Trnovac, šumi Koprivnici, Kupreškim vratima, Borovoj glavi, Zanesovićima, Kožvarici i drugim bezimenim stratištima život je nasilno i na najstrašnije načine oduzet Srbima sa područja Livna zbog njihove nacionalnosti i pravoslavne vere. Više od 1600 žena, dece, staraca, muškaraca nestalo je u par julskih dana, uoči i na dan Svete Velikomučenice Marine – Ognjene Marije. Otrgnuti od svojih dnevnih poslova, isterani iz svojih domova izdisali su pod nožem krvnika koji nije

Kalendar genocida: 12-22. jul 1941. godine. Stradanje Srba sa livanjskog područja

U šumi Koprivnica (Kupres-Bugojno) na mestu Kožvarica 15. jula 1941. godine pobijeno je 11 Srba iz Livna, pretežno trgovaca i imućnijih domaćina, a potom, desetak dana kasnije, na mestu Mala vrata, ubijeno je još 49 Srba iz Livna, pretežno članova porodica pobijenih na Kožvarici i Zanesovićima. Neki izvori ukazuju da je u šumi Koprivnici, na više mesta, pobijeno 79 Srba iz Livna, ali za njih 19 nisu utvrđena imena. Dvadesetak dana nakon ubistva dr Mitrovića, dr Zubića i sudije Margetića, tačnije 12. jula 1941, na put bez povratka su povedeni drugi Srbi iz grada: trgovci, bankari, službenici, gostioničari… Posle nekoliko dana provedenih u zatvoru, najverovatnije 15. jula, pobijeni su u

Spomenici snimljeni osamdesetih godina prošlog vjeka.

Bubanjska krvava moba, ljeto 1941. godine

Treći juli 1941. osvanuo je kao i prva dva, lijep, sunčan i veoma pogodan za poljske radove. To malo muškaraca, žena i djece što je bilo oko kuća budno je motrilo i radilo. Radila je i moba kopača kukuruza kod Save Medića u Жegaru, grupa od 12 djevojaka i momaka. Kod Vase Petrovića grupa, od 10 kopača i Miloša Medića, moba od 9 djevojaka i momaka. U jutarnjim satima po Bubnju su krstarile ustaške izvidnice. Bile su to ustaše iz susjednih mjesta. Cilj im je bio da zbune narod. Kod Joce Medića Stojina došao je Suljo Pelivanović, sin Ramin, odjeven u civilnu odjeću. Ustašku odjeću nosio je u torbi. Suljo

Gordana Dostanić: A sada ja tebi o Vrepcu

Ko li će, posle mene, sem Like, pamtiti Vrebac? Onaj iz mamine davne, setne priče u kojoj još jedino postoji.         Uvek si mi pričala o Lici, Vrepcu, svom detinjstvu, zorama koje su pune rose kad kreneš za ovcama, večerima uz vatru na ognjištu. Sve si pamtila: ljude, njihove nadimke, šaljive stihove, događaje… Volela si svaki taj prošli dan, ma šta da je nosio. A nosio je lepotu detinjstva, ličke sveže noći i raspevane ptice, nosio je ledene zime, i strahote rata, skrivanje u planini, šumi, nosio je i nepreboljenu pogibiju brata negde daleko od Vrepca… Posle sam se i ja sećala tih tvojih sećanja i nekih mojih koje sam pabirčila

 Pod onim plavetnilom

Jovan moj usnio je pod plavetnilom Dinare. Usnio bez uspavanke i tihe reči materine kojom se miran san doziva. Koju mu je poslednju reč mater izgovorila da mu bude ispraćajna i da na njoj uplovi u svoj duboki san? Moj Jovan! Moj stric Jovan. Moj ćić od četiri dana. Piše: Cvijeta Radić Da. Bio je četiri dana star kad je ubijen materi u naručju. Mora da joj je bio u naručju. Nesretna Anica, koga je od svoje dece tog časa grlila? Njih troje, a dve ruke. Dve ruke, a jedno srce materino koje se ne može pocepati na troje. Svakome celo pripada i svakome se celo daje. Tako je Bog

Milan Jokić: Krvavo ljeto 1941. godine u Kalatima

Nismo zaboravili stradanje naših najmilih krvavog ljeta 1941. godine u srpskom selu Kalatima, kod Kulen Vakufa, srez Bihać. Ja sam potomak, jedne od mnogih stradalih i skoro zatranih porodica od strane ustaša 1941., iz sela Kalati. Iz moje porodice pretekla su samo 4. člana. Sve ostalo su ustaše pobile, Srpsko uvo nije ostalo u Jokića Gaju. Ubiše đedovog oca a mog pramđeda Jokić Milu, kod naše lokve, kod stare kuće. Ubiše, đedovog brata Jokić Dragana, u kući Medić Dane, sa njegovom familijom. Ubiše đedovu ženu Miku Jokić, rođ. Pilipović i njihovo troje  djece, isto u Kući Medić Dane. Ubiše đedovog brata Đure ženu Jokić Devu rođ. Pilipović i njeno troje

Edmond Paris: Genocid u satelitskoj Hrvatskoj 1941-1945

DRUGA KNJIGA U KOMPLETU EDMONDA PARISA! PRVA KNJIGA OBJAVLJENA JE PRE 14 GODINA, TAJNA ISTORIJA JEZUITA, A NAREDNA ĆE BITI OBJAVLJENA OVE GODINE, KRAJEM LETA – VATIKAN PROTIV EVROPE! Najveći genocid tokom Drugog svetskog rata, proporcionalno broju stanovnika jedne nacije, nije se dogodio u nacističkoj Nemačkoj, već u marionetskoj državi Hrvatskoj, koju su stvorili nacisti. Tamo je, u godinama 1941-1945, oko 750.000 Srba, 60.000 Jevreja i 26.000 Roma, muškaraca, žena i dece, stradalo u gigantskom genocidu. To su brojke koje koristi većina stranih autora, posebno Nemci, koji su bili u najboljem položaju da to znaju. Herman Nojbaher, možda najvažniji od Hitlerovih izaslanika za rešavanje problema na Balkanu, izveštava da, iako

GOLGOTU JASENOVCA I KOZARE ZAUVEK OTRGAO OD ZABORAVA: Arhijerejska gramata istoričaru Antunu Miletiću za doprinos izučavanju stradanja u NDH

Odlukom Mitropolita zvorničko-tuzlanskog Fotija istaknutom jugoslovenskom i srpskom istoričaru, pukovniku u penziji, magistru Antunu Miletiću, dodeljena je Arhijerejska gramata. Ovo najviše eparhijsko priznanje, izraz je duboke zahvalnosti Svete Crkve za Miletićev višedecenijski pregalački rad, neumorno arhivsko istraživanje genocida nad srpskim narodom, te nemerljiv doprinos izgradnji kulture sećanja na svete mučenike Jasenovca i Kozare. S obzirom na to da je pukovnik Miletić ušao u 96. godinu, gramata mu je uručena u njegovom stanu u Beogradu, gde su priznanje u ime mitropolita Fotija svečano uručili zvanični predstavnici Mitropolije zvorničko-tuzlanske, Dražen Rakić i Nenad Nović. Ovom svečanom i emotivnom događaju, pored članova porodice Miletić, prisustvovali su i ljudi koji su pokrenuli ovu plemenitu

ZLOČINI HRVATSKIH USTAŠA NAD SRBIMA DONJE SUVAJE – KRVAVO PROLJEĆE DONJEG LAPCA, 1941.

Ubijanje Srba na području Donjeg Lapca vršeno je iz dana u dan u proljeće 1941. godine. Bilo je to sistematsko ubijanje Srba i bacanje u jamu na Kuku ili u jamu Jasenovača kraj Boričevca. Piše: Tomo Radusin BACANJE SRBA U JAMU NA KUKU JUNA 1941. Ukupno je u maju i  junu 1941. u jamu na Kuku bačeno 52 žrtva (svi Srbi) BACANJE I UBIJANJE SRBA IZ NEBLJUSA U BORIČEVCU U PROLJEĆE 1941. datum broj Srba datum broj Srba 14. maja 1941. 1 20.6.1941. 7 juna 1941.   42 1941. 6 Do kraja juna 1941. godine u Boričevcu je ubijeno 56 Srba iz sela Nebljusi.. Među ubijenim je 24 djece, a

Braća mučenici Risto i Marko Popovac

Zločin nad Srbima iz Metkovića uoči Vidovdana 1941.

Ubijeno je 14 Srba, među kojima po jedan katolik i musliman. Iz Metkovića su su ubijeni  pravoslani sveštenik Vasilije Kovačina (1912), trgovac Boško Popovac (1883) i sin mu Risto (1912). UZ SCENU  ZLOČINA U AUTOBUSU KOD SLANOG NAD SRBIMA IZ METKOVIĆA I DUBROVNIKA (SKORO SVI POREKLOM IZ HERCEGOVINE) 27. JUNA 1941. GODINE.  MEĐU ЖRTVAMA NIJE BILO JEVREJA KAKO JE U FILMU “OKUPACIJA U 26 SLIKA” PRIKAZANO Ostale žrtve su Iličković Marko, Kosović Risto, Milan Lečić, Marić Lazo, Medan Jovo, Mladenović Ranko, Pravica Jovo, Vučić Milan, Batinić Božo i Hajdarhodžić Murat. Drugi sin Boška Popovca (Marko) uspeo je da pobegne. Vratio se u Metković gde mu je bila  Hrvatica i sa

Cvijeta Radić: JULI

Još jedan juli u Livanjskom polju okupan pamćenjem i ogrejan toplinom plamena sveće. Još jedan juli ogrejan Suncem i milovan plavim nebom Livanjskog polja. Još jedan juli sa toplim zrakom i pesmom zrikavaca. Ni jedan juli bez sećanja! Nije to sećanje na zrelo žito, ni travu u otkosu i plastu, ni šum zelenog lista kukuruza… Nije to sećanje na pesmu kosaca, na zvuk klepanja kose i devojački kikot pod hladom bukve dok prostire na beloj marami ručak… Nije to sećanje na ledenu vodu u bukari, ni na letnju noć kad spavaš na senu da ti telo otpočine pod hladom mesečine… To je ono teško, tužno sećanje ranjenog sina i unuka

Na Velebitu obilježen Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2026. (FOTO – VIDEO)

Kod Šaranove jame na Velebitu, u Smiljanu i Medku obilježeno 85 godina od početka Pokolja, zločina genocida u kompleksu logora Gospić–Jadovno–Pag. Nad Šaranovom jamom na Velebitu, u subotu 20. juna 2026. služen je pomen za 38.000 ubijenih Srba u kompleksu logora smrti Gospić–Jadovno–Pag u NDH, povodom 85 godina od početka Pokolja. Obilježavanju su prisustvovali predstavnici udruženja, istoričari, potomci žrtava, izaslanica srpskog člana Predsjedništva BiH Maja Gačić, poštovaoci kulture sjećanja i pamćenja, koji su odali počast stradalima i ukazali na značaj njegovanja istine o jednom od najvećih stratišta srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. Učesnici ovog sabranja koje se održava već sedamanest godina, okupili su se prvo u Smiljanu u crkvi

Dragoslav Stranjaković: Selo Bubanj, srez Donji Lapac, NDH

Ustaše su 3. jula 1941. godine napale selo Bubanj, u srezu Donji Lapac. Odmah su izdali naredbu da niko ne sme da se udaljuje od svoje kuće. U naredbi su, pored toga, istakli da više ne treba niko nikoga da se boji, da može da radi na svojoj njivi, da su, tobože, računi sa Srbima prečišćeni, i da nema više nikakve razlike, jer su Srbin i Hrvat u NDH jednaki i uživaju sva prava“. Ova naredba „i topli julski dani izveli su narod u polje, gde ga je željno čekala letina, čije obrađivanje je kasnilo usled večitog straha seljaka za sopstveni život i život svoje porodice“. Toga dana, rano izjutra,

Isak Asiel: Krst stradalni na raskršću neba i zemlje su postavili živi, da se ne zaboravi

Povodom sudskog spora vezanog za postavljanje Časnog krsta nad grobnicom 6.500 Srba na groblju u Zemunu, Vrhovni rabin Jevrejske zajednice u Srbiji Isak Asiel poslao je pismo Momčilu Miriću, predsedniku udruženja Jadovno 1941. Beograd čiji sadržaj prenosimo u celosti. Poštovani g. Mirić, Жao mi je što su se događaji oko postavljanja pravoslavnog krsta na delu jevrejskog groblja u Zemunu nanizali u tako nemilom smeru i doveli do sudskog spora. Nakon što su nacisti pobili jevrejske zatočenike i zatvorili Jevrejski logor (decembar 1941 – maj 1942), u novoformiranom Prihvatnom logoru Zemun (maj 1942 – 1944), počinjen je zločin, nemerljiv i nepojmljiv, nad Srbima i pripadnicima drugih naroda na Starom sajmištu. Tela tih nevinih

NAJNOVIJE VIJESTI

Ilija Ivanović

He was born in 1928 in the village of Podgradci, Bosanska Gradiška

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.