Piše: Salamon Jazbec[1]: Povijest interneta predstavlja kratku povijest manipulacije javnim mnijenjem. Koliko god pružao korisnih, značajnih i konkretnih podataka, toliko ujedno sadrži laži, obmana, opasnih i štetnih izobličavanja činjenica, pri čemu je historija omiljena meta iživljavanja mnoštva anonimnih pojedinaca i grupa.  Čini se da gotovo i nije potrebno elaborirati taj fenomen, jer svatko intuitivno osjeća kako je u nekom dijelu svojeg korištenja weba bivao žrtvom internetske podvale, ili pak svjedočio iskrivljavanju povijesne istine elektronskim putem. Povijesni je revizionizam u internetu pronašao svoj hram.  Svakog se dana na oltaru tog hrama obavlja pogansko žrtvovanje Mnemozine, majke muza i božice pamćenja. Mnemozina u grčkoj mitologiji bje božanstvo, no u ovom slučaju antičkog prokletstva za XXI. stoljeće lišena

Ovo je tekst referata pripremljen za okrugli sto „Šesta međunarodna konferencija o Jasenovcu“ čije je početak planiran za 19. maj 2014. godine. Nisam putovao jer sam procenio da u danima nacionalne tragedije treba i taj skup odložiti. Ako je 1900. godine na kongresu u Zagrebu Rimokatolička crkva programirala da na teritorijama Balkana gde su izmešani pripadnici istočnog i zapadnog dela hrišćanstva, da do kraja 20. veka svi katolici postanu Hrvati a svi Hrvati katolici, onda je to i ostvareno! Deo tog programa ostvarila je i ustaška organizacija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941-1945. godine kroz plan koji je 31. maja na skupu u selu pored Gospića objasnio Mile Budak: jednu trećinu pobiti, drugu

Nema, dakle, u srpskoj kulturi prostora za odanost srpskoj istoriji, uprkos toj istoriji Veština zaboravljanja nije samo nešto što omogućava život, premda je baš to u velikom stepenu, nego je – možda i u isti mah – i neprocenjiva priprema za smrt, samo iskušavanje smrti. Ona pripada mreži koju tka svaka kultura. Prirodu kulture kojoj pripadamo strukturu, svesti koju nam ta kultura osnažuje i čini delotvornom, određuje – ne manje od onog što smo upamtili – i ono što smo zaboravili. U godinama koje su se neprimetno, ali bolno primakle posle velike predstave ispunjene nasiljem, ubistvima, pokličima narodnih prvaka, plamtećim ludilom evropskih naroda i bakljama sijajućih varoši i gradova, posle

Buduća pokoljenja moraju znati šta se u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/ desilo Srbima, Jevrejima i Romima, a danas je potrebno posvetiti pažnju najnovijoj pojavi fašizma u nekim evropskim zemljama, izjavio je šef Predstavništva Republike Srpske u Izraelu Arie Livne.  Livne je, otvarajući u Banjaluci Šestu međunarodnu konferenciju o Jasenovcu, rekao da je ona još jedan pokušaj da se mladima prenese kakvo je zlo učinjeno Srbima, Jevrejima i Romima u ovom logoru i da se to nikad ne zaboravi. On je ukazao na dužnost sprečavanja najnovije pojave fašizma u nekim evropskim zemljama. „Sve naše misli i osjećanja posvećene su srpskom narodu koji strada od poplava i uvjereni smo da će i ova katastrofa proći“, rekao je Livne. Vladimir Lukić, predsjednik

Logorašima su rezali kožu, a onda su te rane posipali solju, mučili ih glađu i žeđu, izlagali niskoj temperaturi i teškim fizičkim radovima – navodi ruski akademik i istoričar Jelena Guskova Ruski akademik i istoričar Jelena Guskova ocjenjuje da ustaški logor Jasenovac, po mučenjima i ubistvima, nije imao premca među koncentracionim logorima u Drugom svjetskom ratu. „Ljudi su ubijani noževima, kamama, sjekirama, čekićima, drvenim maljevima, metalnim šipkama, motikama, kočevima, kaiševima, vješanjem, spaljivanjem mrtvih u specijalnim pećima, a živih u gasnim komorama“ – napominje Guskova u intervjuu Srni. One koji su izgubili svijest i koji su bili izranjavani – gazili su nogama, gušili i davili u Uni i Savi. Logorašima su

Šef Odjeljenja za centralnu Evropu Međunarodne škole „Jad Vašem“ u Izraelu Hava Baruh izjavila je da se u zapadnom svijetu veoma malo zna o stradanju na stratištu Donja Gradina i logoru Jasenovac tokom Drugog svjetskog rata. Baruhova je danas u Kozarskoj Dubici održala predavanje za profesore istorije i srpskog jezika u srednjim školama, na kojem je predstavljen interdisciplinarni pristup učenju o holokaustu i čuvanju sjećanja na žrtve. Predavanje je održano u okviru dvodnevnog seminara o temi „Pedagoški pristup izučavanju holokausta u srednjim školama u Republici Srpskoj“, koji organizuje Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske. Baruhova je istakla da interdisciplinarni pristup izučavanja holokausta ujedinjuje komemoraciju, kolektivno sjećanje, osjećanja, istorijski pristup, umjetnost

Sestra mi je s nepune dve godine umrla od gladi. Četvoroške je puzila preko logora i govorila „Mama kuva, mama kuva“. Jednog jutra je umrla, dva brata, tek nešto stariji, sedela su pored nje i milovala joj kosu i govorili „naša seja je umrla“. Kad su naišli grobari, uzeli su sestru i za nogu je bacili na mrtve. Majka je gledala dok kola nisu zamakla, i onda je pala od slabosti, jedna je od potresnih priča jasenovačkih žrtava. U koloni s vijencima bila je i bivša logorašica Jelena Radojčić, rođena Buhač, rodom iz Jablanca, srpskog sela na hrvatskoj obali Save, nizvodno od Jasenovca. – Trebali smo da budemo pogubljeni, ali su došli