arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Zločin nad srpskim civilima

Zaboravljeni zločin „Vukova“ iz Siska

Piše Milena Miletić Pritisnuto zahtevima procesa priključenja EU, hrvatsko pravosuđe je konačno otvorilo „slučaj Sisak“ i pokrenulo istragu, iako sam slučaj vodi do samog vrha HDZ-a i države Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 20. aprila 2016. godine. „Dovodili su ih na osnovu spiskova Brajkovića iz HDZ-a… Najčešći izvršitelj likvidacija je bio Drago Bošnjak. Kad je on bio sa zarobljenikom u kotlovnici, gdje je bila mučionica, nikad me nije pustio da siđem ondje. Nakon što bi završili, polumrtve ljude su starom policijskom maricom odvozili na likvidaciju, a leš bi bacili u Savu. Kad bih sišao u kotlovnicu, sve je bilo krvavo…“, pričao je pre

Promocija časopisa „Topola“ i brošure na Beogradskom sajmu

Četvrti broj časopisa „Topola“ i brošura „Spomen-područje Donja Gradina“ biće predstavljeni u utorak, 23. oktobra, na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu. Časopis „Topola“ je naučni časopis Javne ustanove /JU/ „Spomen-područje Donja Gradina“ koji jednom godišnje izlazi sa ciljem istraživanja šire okoline Kozarske Dubice, kao i istorije genocida i ratnih zločina na području Hrvatske, sa fokusom na koncentracioni logor Jasenovac i njegovo najveće stratište Donju Gradinu. Četvrti broj časopisa „Topola“ sadrži 15 naučnih radova autora iz Republike Srpske, Srbije, Hrvatske i Mađarske. Glavni i odgovorni urednik časopisa je Tanja Tuleković, recenzenti četvrtog broja su Željko Vujadinović i Bojan Stojnić. Članovi redakcije časopisa su Dejan Motl, Dragan Trkulja, Vladan Vukliš, Marijana Todorović

Manastir Rmanj

Bosanska krajina u Drugom svetskom ratu(4)

Srpska pravoslavna crkva na području Bosanske krajine dugo je osećala rane i ožiljke iz vremena Drugog svetskog rata. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 25. marta 2016. godine. Prema zvaničnim podacima iz 1970. godine, deo današnje Eparhije bihaćko-petrovačke koji je tada bio u sastavu dalmatinske eparhije (Drvar, Bosanski Petrovac, Grahovo, Glamoč i Livno) imao je 13 crkava koje su 25 godina nakon završetka rata bile u ogoretinama i ruševinama (Krnjeuša, Vođenica, Janjila, Bukovača, Kolunić, Bastasi, Vrtoče, Peći, Bosanski Tiškovac, Vagan, Kamen, Kulen Vakuf i manastir Rmanj). Obnovljeno je tek pet hramova, u Spasovini, Trubaru, Peuljama, Glamoču i Rorama. Interesantno, da je uoči „Maspoka“ i

moja majka -fotografija sa izbjegličke legitimacije

Tragom fotografija

Početak priče mogao bi se smjestiti u proljeće 1947.g. Tada se moja majka Jela Počuča, samnom i sa sestrom Ljubicom  vratila u Zavičaj, na popaljenu i opustošenu očevinu, pošto je dala ostavku na dužnost šefa kuhinje u Dječijem domu u Novim Kozarcima –bivši Hajfeld.. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 22. avgusta 2016. godine. Uz nešto malo stvari, donijela je i par fotografija –crno bjelih formata 9×12, koje je brižno čuvala sa dokumentima. U toku odrastanja, povremeno i dosta rjetko bi pričala o svojim stradanjima u toku II.sv.rata. Osnova priče bila je  da smo prošli kroz sedam ustaških logora, uz kojekave kalvarije. Bila je

Tihomir T. Prodanović: Sećanja na ustaški logor „Danicu“

Mrtvima – da ih ne zaboravimo Živima – da se ne zaboravi  Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 7. februara 2018. godine. Noć u kojoj sam izgubio slobodu Subota 26. aprila 1941. godine. Šesnaesti dan fašizam učvršćuje ustaški, novi poredak u Hrvatskoj. „Nova vlast” revnosno kuje okove za sve koji vole slobodu. Iz radio-aparata grme pretnje. Novine u svim vidovima izobličuju istinu. U ovom krvavom proleću teror ore po ljudskim dušama i seje seme mržnje. Umiru vrednosti i komunisti, nestaju svi ljudi koji cene ljudske vrednosti. Ovo je proleće bez proleća koje cveta vedrinom… Zloslutne misli izazivaju još strašniju viziju sutrašnjice i toliko teško

Slike iz logora prate me danju i noću - Anđelija Mačešić

Sat istorije za neoustaše

Kao sedmogodišnja djevojčica, Anđelija Mačešić iz Donje Brusovače na Kordunu, prošla je pakao ‘dječjih vrtića i obdaništa’ NDH: Staru Gradišku, Jastrebarsko, Rečicu, Samobor i Zagreb U posljednje vrijeme, sve češće se dade pročitati kako su ustaški dječji logori za Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj zapravo bili svojevrsna prihvatilišta, gotovo bi se reklo, dječji vrtići. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 4. aprila. 2017. godine. Najdalje se u takvim tvrdnjama otišlo prije pola godine na skupu koji je, pod krovom Hrvatskog instituta za istoriju u Zagrebu, organiziralo Hrvatsko kulturno vijeće na temu: ‘Istina i monstruozne laži o dječjem domu za ratnu siročad u Jastrebarskom od 1941. do

Bosanska krajina u Drugom svetskom ratu(3)

Kulen Vakuf, varošica južno od Bihaća, znana iz srpske epske poezije i kao posed muslimanske spahijske porodice Kulenovića.Srpski Homer Filip Višnjić ovekovečio je tugu Kulinove ljube kao početak novog doba i zalaska osmanske vlasti na Balkanskom poluostrvu. Kada se samo prođe kroz ovu, inače simpatičnu varošicu, naviru stihovi učeni još u gimnazijskim danima: „Niti ide Kulin kapetane, niti ide niti će ti doći, rani sina, pak šalji na vojsku Srbija se umirit ne može!“ U Kulen Vakufu danas i nema pravoslavnih, iako postoji pravoslavna crkva, koja je paljena 1941. godine i u poslednjem ratu 1995. godine. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 25.

Hrvati veličaju ustaštvo, a ruše srpske spomenike

Nikakva obeležja totalitarnih režima, bilo da je reč o ustaškim ili četničkim, ne smeju da se ističu, smatraju u Hrvatskoj narodnoj stranci. Umesto da konačno reguliše i zabrani upotrebu ustaških simbola i pokliča „Za dom spremni“, Hrvatska sprema skandalozne izmene Zakona o grobljima, kako bi se sprečilo da Srbi u Hrvatskoj ispisuju „protivhrvatske poruke na spomenicima bližnjih“. Tabla na kojoj piše „Za dom spremni“ i dalje je desetak kilometara od Jasenovca, gde su ljudi ginuli pod tim ustaškim pokličem, a sada će mnogi Srbi morati da uklanjaju nadgrobne spomenike na kojima, kako je zvanično rečeno, veličaju velikosrpstvo i četnike. Tako da će morati da se uklone spomenici na kojima se

Želeo bih da ovo ostane negde zapisano, zato Vam se i obraćam

  Poštovani, Hristos Voskrese! Obraćam Vam se kao potomak nekih od žrtava logora Jadovno. U Vašem popisu žrtava, pod brojem ID1340, stoji ime Vukičević Glige Ilija, iz Dragotine. Ilija je moj pradeda po majci, a njegov otac se zvao Gligor, tj. Gliga. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 10. maja. 2016. godine. Pod brojem ID 1329 stoji Vukičević Ilije Boško, iz Dragotine. Boško je sin mog pradede Ilije Gligora Vukičevića i rođeni brat moje rođene bake. Samo, njegovo ime nije bilo Boško, već Bogdan. Molim Vas da, ako je moguće, ispravite ovo ime. Nažalost, nemam da Vam priložim njihove slike, sve je spaljeno

Turnir održan povodom otkrivanja ploče 1961. godine

Slava, zločin i zaborav

Među nevinim žrtvama ustaškog zločina nad Glinjanima srpske nacionalnosti u maju 1941. godine bili su i popularni nogometaši gradskoga kluba. U poraću su njihova imena uklesana na spomen-ploču koja je uništena 1991. godine, a do danas nije obnovljena Ljeto 1961. godine, u sklopu proslave 15. godišnjice obnove nogometnog kluba i 20. godišnjice narodnooslobodilačke revolucije, predstavnici Sportskog društva Banovac iz Gline organizirali su prigodni turnir i svečano otkrivanje spomen-ploče članovima predratnog Glinskoga športskoga kluba: na ploči je bilo uklesano 15 imena, grb Društva (koje je preuzelo obilježja predratnoga) te rečenica ‘Dali smo svoje živote za bolju budućnost našeg naroda’. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem

Prof. dr Svetozar Livada

Sjećanje: „Doživotni sam pacijent genocida“

Kada se nađem u zavičaju blizu toponima, na stazicama djetinjstva, bivam preokupiran tim zločinom genocida i zaboravljam upravljati vozilom, jer mi se slike klanja i krvi navlače kao mrene na oči. Piše: Prof. dr Svetozar Livada Ako se pojam pacijent prevede kao onaj koji trpi i pati, tu poziciju trpljenja i patnji izdržao sam za stotine života, kao višegodišnji pacijent s 40 operacija na kostima, dvije na srcu i nekoliko kliničkih smrti. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 28. avgusta. 2015. godine. Genocid mi je ostavio veće patnje od toga. Bio sam superaktivno dijete – goropadan. Baka, koju sam obožavao, zvala me je

Susret sa istorijom: Četnik pretekao Mosad, Hrvatsku i srpsku Udbu

Zašto nikada nije održano suđenje osvedočenom ustaškom poglavniku. Ratne strahote završavaju se padom Berlina 9. maja 1945. godine. Nacistička Nemačka potpisuje bezuslovnu kapitulaciju. Sedam meseci kasnije, 20. novembra, u Nirnbergu počinje suđenje istaknutim članovima vojne, političke i ekonomske elite Trećeg rajha. Neki mesec po oslobođenju Francuske, u Parizu se sudi maršalu Petenu zbog saradnje sa okupatorom. Osuđen je na smrt. Nešto kasnije kazna je preinačena u doživotnu robiju. Umro je u zatvoru. Vidkun Kvisling, norveški političar, saradnik nacista, streljan je 10. oktobra 1945. godine posle suđenja koje je pokazalo sve užase njegovog režima u ovoj skandinavskoj zemlji. Po njemu će simbolično biti nazvani svi koji su nanosili štetu sopstvenom narodu

crkva_sana.jpg

Bosanska krajina u Drugom svetskom ratu(2)

„Kad bi Una, a i Sana znale Koliko su Srba progutale! Koliko je oko Sane vrba Još je više pobijeno Srba!“ Ovo su reči tužbalice koja se pevala u toku rata i neposredno posle njega, a koja se odnosi na istorijsko iskustvo Srba u Bosanskoj Krajini. Poznat je plan Ante Pavelića, koji je on izlagao svojim pristalicama, da će po preuzimanju vlasti dati svojim ustašama rok od tri meseca i odrešene ruke da bi se „hrvatski životni prostor“ očistio od Srba. Zaista je najveći talas ubijanja i pokolja nad Srbima bio u leto 1941. godine. Adolf Hitler je smatrao ustaše neozbiljnim i nesposobnim glupacima koji treba da sprovode netolerantnu i

Nikola Milovančev: Da li postoje srpske žrtve logora Zemun?

  Dušan Komarčević, novinar Radija Slobodna Evropa, objavio je 28. septembra 2018. izjavu g. Efraima Zurofa i prilog pod nazivom „Frustriran sam zbog Starog Sajmišta“. Članak je vezan na donošenje zakona o uređenju muzeja na mestu nacističko-ustaškog logora Zemun (tzv. Sajmište), u kojem su zločinci od 1941. do 1944. ubili veliki broj nevinih ljudi – uglavnom Srba, Jevreja i Roma. Ja se ovde neću osvrtati na samu izjavu g. Zurofa i donošenje zakona, koje je u toku, već na novinarski komentar – smanjivanje broja žrtava nacističko-ustaških monstruma, i to žrtava iz reda srpskog naroda, kao i na prikrivanje činjenice da je to bio logor u kojem je vršen genocid nad

jasenovac.jpg

Iživljavanje nerazumnog dželata nad žrtvama

Pre nekoliko meseci došao sam u posed male, prašnjave knjižice, objavljene 1928. godine, koja je dugo čamila u jednoj šupi, zaboravljena kao što bi bila nedirnuta da se nalazila u bilo kojoj srpskoj javnoj biblioteci. Autor, Stanislav Krakov, u rukopisu „Naše poslednje pobede“ već u prvom pasusu piše: „Prošlo je danas već deset godina. Dani veliki i herojski, dani slave i smrti, za koje smo verovali da će biti nezaboravljeni, da će svetleti bez obzira na vreme proteklo, već danas su ostali samo kao nesigurna uspomena.“ Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 13. februara 2016. godine. Nismo li ovaj citat mogli da smestimo i deceniju nakon Drugog

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.